Četiri sata su gledali kako vatra guta njegovo tijelo
Bio je to najveći požar u gradu, najsmrtonosniji u povijesti New Orleansa u kojem je 24. lipnja 1973. godine poginulo 32 ljudi u gay baru Up Stairs Lounge.
No njihove smrti prošle su gotovo neprimijećeno, guverner Louisiane nije izdao nikakvu službenu izjavu, a gradonačelnik je šutio. Nije bilo ni dana žalosti.
"Reakcije na požar bile su povezane sa anti gay klimom koja je vladala, ili barem neugodom", rekao je Robert W. Fieseler, autor knjige Tinderbox: the Untold Story of the Up Stairs Lounge Fire and the Rise of Gay Liberation iz 2018. godine.
Snimke poginulih bile su strašne, njihova tijela izgorjela su do neprepoznatljivosti. A jedini način na koji ih se moglo identificirati bilo je po zubima. Najupečatljivija fotografija bila je ona pougljenih ostataka muškarca koji je visio sa prozora na drugom katu, pokušao je pobjeći, no nije se uspio provući kroz metalne šipke na prozoru.
Taj muškarac bio je svećenik Bill Larson, đakon i pastor u Metropolitan Community Church. U članku kojeg je dan nakon požara objavio The New York Times, pisalo je kako je "visio poput lutke" četiri sata "s pogledom prema promatračima u uskoj ulici ispod, ruka mu je ležala na prozorskoj polici, a usta su mu bila otvorena kao da je vrisnuo".
Na pogrebu su hvalili njegov doprinos crkvi
"Radio je jako puno za crkvu, da je izgradi i održi na životu unatoč mnogim preprekama. Često je i sam financirao rad crkve, koja se borila i sa manjkom financija", govorili su.
Postao je simbol ugnjetavanja homoseksualaca, piše The New York Times.
Bio je gay, pa kao i mnogi u to vrijeme skrivao svoj identitet mijenjajući prezime. Većinom crkve nisu prihvaćale članove LGBT zajednice, no Metropolitan Community Church bila je gay friendly grupa koja je od tada narasla na 160 crkvi u 33 zemlje diljem svijeta.
Up Stairs Lounge bilo je utočište gay muškaraca, radnika, a na dan požara, u nedjelju, Larson i drugi sudjelovali su u tjednom događaju - pijete koliko možete za dolar. Oko 20 sati u samo nekoliko minuta od izbijanja požara 29 ljudi je poginulo, kako su tada opisivali "naslagani na prozore, u pougljenoj masi smrti". Troje ih je kasnije podleglo ozljedama.
Odmah su krenule i uvrede na račun homoseksualaca, i okrutni komentari na njihove smrti. Preživjeli i prijatelji žrtva šutjeli su.
"Uzmeš taj teret bola i tuge i staviš ga preko svog ramena, na policu negdje u mraku i ostaviš je tamo", rekao je Henry Kubicki, član zajednice.
"Neki se okreću alkoholu, neki se okreću drogama, a neki se okreću Bogu", dodao je.
Larsonovoj majci ponudili su njegove ostatke, no odbila ih je preuzeti. Njegov pra nećak rekao je kako dio obitelji nije nikada prihvatio njegovu seksualnost, bilo mi je to neugodno potanje.
"Bilo je strašno saznati što mu se dogodilo, kako su se prema njemu ponašali", rekao je Michael Lipscomb.
Njegovi ostaci su kremirani, a crkva ih je držala u urni na oltaru. Kasnije, 1. srpnja, organizirali su komemoraciju za njega i žrtve požara. Mike Moreau izgubio je nekoliko prijatelja u požaru, prisjeća se kako su se ponašali kao da se ništa nije dogodilo, "jer nisu mogli o tome pričati na poslu".
"Morali ste se pretvarati, bio je požar? Da li je netko poginuo? Dok nam je unutra bila takva knedla u grlu koja nas je gušila. No bila je to praksa koju smo tada naučili", rekao je u dokumentarcu Upstairs Inferno iz 2015. godine.
Do danas je taj požar ostao neriješen
Podmetanje nije bilo isključeno, a na mjestu zločina pronađena je neke tekućina. Policijsko izvješće požar je opisalo "neodređenog podrijetla". Osumnjičeni je identificiran, ali nikada nije optužen, a godinu dana kasnije počinio je samoubojstvo.
Požar je bio najveće masovno ubojstvo gay ljudi u SAD-u sve do pucanjev u noćnom klubu Pulse na Floridi u kojoj je ubijeno 49 ljudi 2016. godine. Bio je tema niza dokumentaraca, knjiga, izložbi i sl., no i dalje je u sakriven u povijesti.
Majka je u potragu za boljim životom stigla u Ohio, no ubrzo je tamo njegova sestra Dorothy poginula, pregazio ju je automobil. Majka je izgubila skrbništvo nad djecom, a Roscoe je otišao u dječji dom okruga Butler. I nije mu bilo lako.
"Prepoznali su ga kao da je imao problem sa seksom, sumnjičavi su bili s njim i s mlađim dječacima, opisivali su ga kao curu ili umjetničko dijete. Koristili su svakakve vrste riječi “, rekao je Fieseler.
Nakon tri godine srednje škole, 1944. godine prijavio se u vojsku, a otpušten je 1946. godine.
1945. godine vjenčao se sa Nellie Cloyd, no brak je kratko potrajao, dvije godine nakon su se razveli. Na komemoraciji su rekli da je imao i dijete koje je umrlo, no bez ikakvih drugih detalja. Prije nego je postao član crkve, radio je kao zabavljač i prodavao Biblije.
Ricky Everett je preživio požar, i Larsona se sjeća kao čovjeka na "kojeg ste se uvijek mogli osloniti".
"Osjetili ste ljubav, i riječi koje je govorio. Bile su iskrene", rekao je.
Istražujući njegov život Fieseler je otkrio da je njegovo posljednje počivalište bez ikakve oznake. Nakon peticije Odjelu za pitanja branitelja, prošle je godine na kriptu postavljena plaketa.
"Nije to najveća oznaka na svijetu, no posebno je lijepa znajući da prije toga nije bilo ničega i kako je to bilo nepošteno", rekao je Fieseler.