Na sam Božić 1945. stanovnici grada Fayettevillea u američkoj saveznoj državi Zapadnoj Virdžiniji probudili su se kako bi svjedočili tragediji. Požar je progutao kuću bračnog para Georgea i Jennie Sodder, a poginulo je petero od njihovo desetero djece. Barem se tako činilo, ali misterij je to koji do dana današnjeg nije riješen.
Jesu li Maurice (14), Martha (12), Louis (9), Jennie (8), i Betty (5) zaista umrli u vatri - njihovi roditelji nisu vjerovali u tu priču i javno su tražili pomoć od bilo koga tko bi im mogao pomoći pronaći djecu. Ono što je sasvim sigurno jest da je na Badnjak u obiteljskom domu na spavanje otišlo devetero djece (najstariji je sin bio u vojsci), i da se majka Jennie budila tri puta.
Prvo, oko ponoć i pol, probudio ju je telefonski poziv gdje je s druge strane čula ženski glas i kuckanje stakla o staklo te smijeh. Kada se vratila u krevet uplašio ju je zvuk na krovu koji je zvučao kao da se nešto kotrlja niz krov. Probudila se sat vremena kasnije kada je kuća već debelo gorjela.
Roditelji George i Jennie, te četvero djece, beba Sylvia, tinejdžeri Marion i George te 23-godišnji John su pobjegli. Marion je otrčala susjedima kako bi nazvali vatrogasce, ali nije bilo odgovora pa je jedan susjed išao tražiti glavnog vatrogasca F.J. Morrisa.
Sati su prolazili, a George i Jennie pokušali su sve što mogu da spase ostatak djece. No, Georgeove ljestve su tajanstveno nestale, a nije mogao upaliti niti svoje kamionete. Pomoć je došla tek satima kasnije.
Glavni je policajac rekao kako su za vatru krive električne instalacije, a George i Jennie su se pitali kako je to moguće kada nikada nisu imali problema sa strujom.
Zanimalo ih je, naravno, i gdje su ostaci djece. Načelnik Morris rekao je kako je vatra kremirala tijela, ali zaposlenik krematorija rekao im je kako i nakon troduplog perioda izloženosti vatri i višim temperaturama (kuća je gorjela 45 min) i dalje ostanu kosti.
Četiri godine kasnije pretraga je u vrtu pronašla maleni komadić kralješka ali je Institut Smithsonian ustvrdio kako nije prošao vatru već je bio u zemlji s kojom je George punio podrum dok je gradio memorijal svojoj djeci.
I druge su stvari oko slučaja bile "čudne" - u mjesecima prije nesreće jedan je lutalica pričao o "vatrenoj katastrofi", jedan je Talijan (tamo je živjela velika zajednica Talijana) Georgeu rekao da će mu djeca biti uništena jer je George govorio pogrdno o Mussoliniju.
Odmah nakon požara krenulo je "viđanje" djece posvuda. Netko je na policiji čak tvrdio kako ih je vidio da iz automobila gledaju kako kuća gori.
Drugo jutro jedna je žena, navodno, vidjela djecu s odraslima koji su pričali talijanski na jednoj stanici za kamiondžije.
Sodderi su kontaktirali i FBI, no niti to nije urodilo plodom, a ostatak su života proveli tražeći svoju djecu. Gotovo 20 godina nakon tragedije Jennie je dobila fotografiju mladog muškarca koji je tvrdio da je Louis, no nisu ga uspjeli pronaći.
George je umro kasnije te godine. Jennie je digla visoku ogradu oko kuće i do smrti 1989. godine nosila isključivo crninu.
Najmlađe dijete Sodderovih, Sylvia, sada ima oko sedamdeset godina i živi u gradu St. Albans, također u Zapadnoj Virdžiniji.
