Suludi CIA-in eksperiment: LSD-om ispirali mozak ljudima

Screenshot Youtube
Pedesetih godina prošlog stoljeća CIA je u Montrealu pronašla stručnjaka koji je drogirao bolesnike, a za to je dobivao novac od američke obavještajne službe
Vidi originalni članak

Sarah Anne Johnson puno je puta slušala priču svoje bake po majci. Velma Orlikow se 1956. godine, zbog postporođajne depresije, prijavila u renomiranu kanadsku psihijatrijsku bolnicu Allan Memorial Institute u Montrealu.

Odlazila je i vraćala se u kliniku nekoliko puta tijekom tri godine, ali umjesto da se stanje popravilo, ono se neprestano pogoršavalo, a što je bilo još strašnije, promijenila se i njezina osobnost, ispričala je njezina unuka, umjetnica Sarah Anne Johnson za The Guardian. 

Dosjei X Tajni dosje CIA-e: Ljudi s nadnaravnim moćima

Prošlo je više od dva desetljeća prije nego što su Anne Johnson i njezina obitelj konačno saznali što se dogodilo, a bilo je mnogo strašnije no što je itko mogao zamisliti. 

Saznalo se da je baka bila dio eksperimenta koji je počela 1957. godine financirati CIA, i kojim su se istraživale metode upravljanja ljudskim umom i 'ispiranje mozga'. Projekt se provodio po cijeloj Sjevernoj Americi, a poznat je pod nazivom MK Ultra

U to vrijeme, američka obavještajna agencija pokušavala je produbiti svoja znanja o tome kako se odvija proces ispiranja mozga jer je mnoštvo Amerikanaca koji su bili zarobljeni i zatim se vratili kućama iz Korejskog rata, počelo hvaliti komunizam i počelo osuđivati SAD. 

Godine 1957. taj ih je interes odveo u Kanadu gdje je psihijatar Ewen Cameron pokušavao otkriti mogu li liječnici 'prebrisati' naučene obrasce ponašanja neke osobe i umjesto njih usaditi nove. 

Orlikow je bila jedna od nekoliko stotina pacijentica koji su kasnih 50-ih i ranih 60-ih, sasvim nesvjesno, postali subjekti tih eksperimenata u Montrealu.  

"Gotovo je nemoguće u to povjerovati ali neke od stvari koje je učinio svojim pacijentima su toliko strašne da priča zvuči kao pravi horor i noćna mora", govori njezina unuka Sarah Anne Johnson. Nakon što je baka umrla, došli su do njezine medicinske dokumentacije na Institutu, a neke detalje su otkrili i u sudskim spisima. 

Pacijenti su podvrgnuti visokonaponskoj terapiji elektrošokovima nekoliko puta na dan, a zatim su ih uspavljivali narkoticima, a dok bi bili u višetjednom snu, davali su im megadoze LSD-a.

OTKRIĆE Nove teorije o ulozi UDBE u ubojstvu Olofa Palmea

Nakon što bi njihov um vratio na razinu djece, čak do te mjere da se nisu znali sami ni odjenuti, niti vezati cipele, Cameron bi ih pokušao reprogramirati bombardiranjem snimljenim porukama koje bi slušali i po 16 sati na dan. Najprije su slušali poruke koje su govorile kritički o njihovim manama, a zatim bi im ponavljali pozitivne poruke koje bi im puštali i po 500.000 puta. 

"Dok su pacijenti bili u svjesnom stanju, nije ih mogao natjerati da slušaju te poruke toliko puta koliko je on htio, pa im je na glavu montirao kacige za američki nogomet u koji je ugradio slušalice, a zatim im je te kacige montirao tako da ih nisu mogli skinuti. Kad su oni počeli luđački udarati glavama o zidove shvatio je da je bolje da ih stavi u stanje kome uz pomoć droga, pa im onda pušta snimku", govori Sarah Anne Johnson, danas konceptualna umjetnica.

Istovremeno s brojnim bolnim elektrošokovima, Annina baka dobivala je injekcije LSD-a u 14 navrata. 

"Rekla mi je da se osjećala kao da joj je netko rastopio kosti. Kad bi odbila uzeti LSD, liječnici i medicinske sestre su joj govorili:
"Ti si loša žena i loša majka. Ako želite da vam bude bolje, uzmite to zbog svoje obitelji. Sjetite se svoje kćeri!" 

Orlikow je umrla kad je Sarah Anne imala 13 godina. Njezino iskustvo je ostavilo duboki trag na njezinoj obitelji a utjecala je i na umjetnički rad njezine unuke, koja u svojim nastupima često koristi masku napravljenu od uvećane fotografije svoje bake.

"Znala sam odmalena da moja baka nije bila poput drugih. Imala je kratki fitilj. Bilo bi dovoljno da u restoranu netko slučajno nešto po njoj prolije i ona bi eksplodirala, a trebali bi sati i sati da se smiri."

Jedna videoinstalacija koju je 2016 postavila Johnson, prikazuje ju kako nosi masku napravljenu od stare bakine fotografije, dok pokušava pripremiti obrok.

Johnson je bila vrlo vezana uz baku i često je provodila cijela poslijepodneva u njezinom domu dok bi roditelji radili. Sjedile bi na kauču i zajedno gledale televiziju, okružene gomilama knjiga i novina. 

No tek godinama kasnije saznala je da je baka trpjela strašne posljedice od tih eksperimenata. 

CIA-in Cobalt Mučilište: Danima obavljali nuždu u istim pelenama

"Trebali bi joj tjedni da pročita neki tekst u novinama, mjeseci da bi napisala do kraja neko pismo, a godine da bi pročitala jednu knjigu. 

Ali stalno je pokušavala i pokušavala da postane onakva kakva je nekoć bila i da opet radi stvari koje je toliko voljela. Danas shvaćam da je sjedeći na tom kauču, zapravo sjedila na velikoj hrpi osobnih neuspjeha", govori 41-godišnja Johnson. 

Slične su se scene ponavljale diljem Kanade dok su se bivši pacijenti pokušavali vratiti u normalni život. 

"To je uništilo cijelu našu obitelj", govori Alison Steel, čija je majka također primljena na istu kliniku 1957. godine. 

Njezina je majka u to doba imala 33 godine, i oporavljala se od gubitka prvog djeteta, pokazujući znakove depresije. 

"U to vrijeme dr. Cameron je bio na glasu kao čudotvorac - kao veliki stručnjak koji je izvrsno rješavao probleme s depresijom i svim drugim mentalnim bolestima", kaže Steel.

Njezina majka Jean također je stavljena u inducirani san koji je jednom trajao 18 dana, a drugi put 29. Bila je podvrgnuta brojnim elektrošokovima, injekcijama eksperimentalnih droga i, kako izgleda, također invaziji snimljenih poruka. 

"Kažu da je to bila prava tortura. Pokušavali su izbrisati sve njezine emocije. Oni bi vam iščupali dušu." 

"Nakon tri mjeseca u ustanovi, majka se vratila kući. Liječenja su uzela danak. Izgubila je memoriju a prestala je biti i nervozna, ali se nije više mogla ni šaliti, ni smijati, niti razgovarati sa mnom o svakodnevnim stvarima.", govori Steel. 

Susan Cabot CIA naredila glumici: "Kralja moraš odvesti u krevet!"

Njezina majka prekinula bi letargiju samo kad bi izgovarala neke rečenice poput 'Moramo raditi dobre stvari", pa Steel smatra da je to dio poruka koje su prisilno slušali u bolnici. 

Cameron, psihijatar koji je predvodio eksperimente, umro je 1967. godine od srčanog udara tijekom planinarenja ali posljednjih desetljeća su mnogi kanadski građani i cijele obitelji pokušavale optužiti CIA-u i kanadsku vladu kao najodgovornije za ove pokuse.  

Godine 1992., kanadska vlada, koja je dobila nekoliko donacija kojima su se financirala Cameronova istraživanja, ponudila je pacijentima koji su bili vraćeni u infantilnu fazu, novčanu naknadu u iznosu od oko 100.000 kanadskih dolara (oko 78.000 USD). 

Stotinama drugih, poput majke Steel, naknade su odbijene jer se tvrdilo da nisu doživjeli dovoljno velika 'psihička oštećenja'

Stoga je Steel pokrenula privatnu parnicu protiv Vlade 2015. ali je vlada pristala isplatiti 100.000 dolara u zamjenu za šutnju.  

Naknada je bila jedna od tek nekoliko isplaćenih posljednjih godina, kaže odvjetnik Alan Stein, koji zastupa neke od bivših pacijenata i njihovih obitelji. No, kanadska vlada, kaže da su isplate izvršene zbog suosjećanja i humanih razloga, iako su svjesni što se tamo radilo s ljudima.  

"Nikad nisu priznali svoju odgovornost", kaže Stein. Godine 1980. baka Sarah Anne Johnson i osam drugih pacijenata tužili su i CIA- u zbog financiranja Cameronovih eksperimenata. 

Gina Haspel Nova šefica CIA-e vodila je zatvor za mučenja

Pravna bitka uzrokovala je teške napade panike kod Sarahine bake, prisjetila se njezina unuka.

"A onda bi sakupila posljednje atome snage i energije, te se ponovno suočavala sa svime što je prolazila", kaže Sarah Anne. Nakon što su prvotno tražili milijun dolara odštete i javnu ispriku, tužitelji su se nagodili osam godina kasnije na iznos od 80.000 dolara.  

Umjetnost je danas jedini način na koji unuka obrađuje bolnu povijest svoje obitelji. 

Posjeti Express