Dao je Musku joint i srušio mu dionice Tesle
Joe Rogan je najutjecajnija medijska osoba današnjice. Neki čak idu tako daleko da ga nazivaju najutjecajnijom medijskom osobom svih vremena, ali ne bismo baš toliko pretjerivali. Ipak, shvaćamo zašto, jer brojke su i više nego fascinantne: više od 1200 nastavaka njegova podcasta "The Joe Rogan Experience" u deset godina, sve zajedno više od milijarde pregleda i preslušavanja te nemjerljiva glasnoća u svijetu opće buke i inflacije informacija. Kad Rogan ugosti neko veliko ime, deseci milijuna slušaju. Satima.
Srušio je dionice Tesle kad je Elonu Musku dodao joint, stvorio posve novu scenu umrežujući američke stand up komičare, Everlast je prebirući akustaru u njegovoj web emisiji dobio inspiraciju za snimanje akustičnog albuma, a egalitarni duh lebdi nad lepezom liste gostiju - jednak tretman imaju MMA borci, najveći znanstvenici i popularizatori znanosti današnjice (Neil DeGrasse Tyson, Brian Cox, Roger Penrose, Sam Harris), kulturne ikone (Kevin Smith, David Lee Roth, Guy Ritchie), teoretičari zavjere (Alex Jones), lovci, pisci, izumitelji i prijatelji koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča. Mikrofon je upaljen, sve ide uživo, pa tko živ, tko mrtav.
Štovatelji su odavno u nekoj vrsti kulta. Neprijatelji ga optužuju da humanizira alt.right negativce i širi lažne vijesti. Oni između nazivaju ga "Oprah za muškarce", ali oko jednog se svi mogu složiti: riječ je vjerojatno o globalno možda najslušanijoj i najutjecajnijoj medijskoj osobi. Sve to iz kuhinje jednog "običnog" stand up komičara, bivšeg voditelja "Fear Factora" i taekwondo prvaka, UFC-ova komentatora koji je odlučio koristiti mikrofon za razgovor. Ne intervju, razgovor. S ljudima koji su mu zanimljivi i o temama koje su mu zanimljive.
Joe Rogan je globalni cyber Johnny Carson s jointom u ustima, talk show senzacija koja je ispunila prostor za koji je malo tko slutio da postoji. Prostor za višesatnu, opuštenu, gotovo privatnu freestyle ćakulu, u kontekstu koji nije moguć u formatiranim i skriptiranim tradicionalnim medijima.
Danas, u doba kad svi govore da nitko nije sposoban držati pažnju više od 15 sekundi, prosječno trajanje svakog razgovora je oko tri sata. Postoje i kraći, ali neki se protegnu na pet sati. Bez prekida, uz eventualno jednu pauzu za pišanje, ovisi pije li se pivo ili se puši marihuana.
Bez pritiska očekivanja, bez zidova koji odvajaju slušatelja od slušanog. Onog trena kad pustite "The Joe Rogan Experience" i zavaljate se u kauč ili hodate ulicom sa slušalicama u ušima, vi ste tamo s njima. To je najveća snaga i možda glavni recept uspjeha showa, koji kao da vas usisava na druženje.
Takva forma se u američkom radijskom prostoru naziva "hang" - od riječi "hangout", što je recept koji je proslavio Howard Stern, a zatim i mnogi njegovi "duhovni nasljednici", uključujući i radijsku emisiju "Opie and Anthony", u kojoj je Rogan često gostovao, a koji je bio glavna inspiracija za koncept opuštene zabave s bulumentom komičarskih prijatelja. Prijatelji komičari - Joey Diaz, Ari Shaffir, Duncan Trussell, Bryan Callen - bili su prvi koji su izgradili Roganov show, godinama prije nego što su zvijezde tzv. A-lige shvatile koliko im on podiže popularnost.
Povrh svega, Rogan je svoj šef - nema producente i ljude u odijelima koji bi pametovali kako, što i koliko treba raditi, nema blesimetre, pisce, urednike i cenzore, a oglašivači moraju pristati na sadržaj koji slijedi nakon uvodnih reklama - ili će jednostavno biti zamijenjeni ako im se on ne sviđa. Hvala Bogu, s takvim dosegom, sponzori stoje u redu, a i da ih nema, platforma bi nastavila živjeti dalje, samo na bazi nevjerojatne publike, njezine brojnosti i odanosti proizvodu.
Kad je o fenomenu ovoga kalibra riječ, prirodno je da postoji pravo natjecanje društvenih i kulturnih komentatora u njegovu interpretiranju. Nebrojeno je mnogo pristupa, ali kako god da ga secirali, polazimo od osnove da je povijest "The Joe Rogan Experience" ujedno i povijest interneta u drugom desetljeću novog milenija. Sa svim simptomima i učincima "kulta amatera", pulsom generacije koja je odrasla ne poznajući svijet bez modema. Tko je živio uz Roganove pričalačke sesije, živio je ne samo milenijske trendove, nego je i aktivno sudjelovao u transformaciji globalnog medijskog prostora.
Priča o usponu je fascinantna, ukorijenjena isključivo u sadržaju i pametnom navigiranju kroz džunglu cyberspacea.
Joe Rogan je još u doba MySpacea, od 2005. do 2009., počeo ozbiljno shvaćati potencijal internetskih zajednica, iako su mu taktike bile drugačije - proslavio se ulazeći u bitke s trolovima, a danas promovira Zen metodu koju naziva "objavi pa odloži mobitel". Ona podrazumijeva izbjegavanje čitanja komentara, kamoli reagiranje na njih. A kako bi i reagirao kad samo na Instagramu ima više od šest milijuna sljedbenika.
Rogan je prije svega stand up komičar, iako se kao moderni renesansni jock - kako je netko rekao, "tijelo marinca s glavom filozofa" - razumije u previše toga, u mnogo toga makar i dovoljno površno da može održati višesatni razgovor. Ali sve je krenulo od komedije. Kad je 2003. upoznao Briana Reichlea iz Ohija, poznatog pod umjetničkim imenom Redban, tad još običnog zaposlenika u trgovini računalima, Rogan je bio puno lošiji komičar, ali opet dovoljno dobar da mu urođena disciplina i ambicija u kombinaciji s talentom stvore prvu vjernu publiku.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Radio je na svojoj komediji godinama, aktivan još od osamdesetih, kad je dijelio pozornicu s velikanima poput Richarda Pryora. Redbana je zaposlio kao svojeg videografera, puno godina prije nego što je postalo moderno hodati okolo s objektivom koji vas slijedi poput sjene. Brian je pratio Rogana i snimao njegove stand up nastupe, a na turnejama su postali nerazdvojni. Redban je, fasciniran novom formom live prijenosa videa na internetu, završio na Roganovu kauču u Los Angelesu, postavši prvi producent, ali i suvoditelj novog internetskog showa.
Prvi podcast emitiran je na Badnjak 2009. Taj prvi pokušaj još je dostupan na YouTubeu, kao ishodišna točka povijesnog putovanja koje je ogoljeno pred auditorijem koračalo svim stepenicama organskog uspjeha. Počelo je na kauču sa snježnim pahuljicama koje su se slijevale ekranom, jeftinim efektom kojeg se ne bi postidjele ni karaoke u seoskom vatrogasnom domu. Rogan i Redban su pred trzavim webcamom odgovarali na pitanja s web foruma.
Druga faza bila je seoba u ured Roganove kuće. Znao se ustajati u pola prijenosa da smiri svoje male kćeri koje bi se glasno igrale u susjednoj sobi, a iako je iTunes bio primarni servis za audio podcast, sve to gledali bi na Ustreamu, tad popularnom kanalu za streaming. YouTube je u to vrijeme bio deponij za šaljivi kućni video, a stabilan izvor programa uživo postao je tek koju godinu kasnije.
Interijer je rastao kako su rasli lajkovi, a nakon kratke seobe u omanji rentani studio, Rogan danas ima svoju "utvrdu", golemi prostor u Kaliforniji, u kojemu, pored prostorije za emitiranje slike i zvuka, dio kvadrature odvaja za slobodne aktivnosti, kao što su MMA treninzi, streličarstvo ili igranje videoigara.
Nekad, podcast je financirao Flashlight, naprava za mušku masturbaciju, umjetna vagina smještena u unutrašnjosti lažne ručne svjetiljke. Stari fanovi još pamte kako je domaćin svaki put morao smišljati nove načine da pohvali orgazme uzrokovane uporabom ovog masturbacijskog alata, ne bi li se naglo, kao okrenuta ploča, posvetio gostu i počeo razgovarati o predsjedničkim izborima, kvantnoj fizici ili ponašanju čimpanzi.
Raspon tema je golem, što je također dio recepta za uspjeh - široki spektar interesa povlači široku publiku, a iako se širina nikad nije sužavala, interesi su se mijenjali. Nekad propovjednik teorija zavjere, posebno one vezane za misije na Mjesec, zadivljen pričama o drevnim astronautima i Bigfootu, Rogan je danas transformiran u skeptika koji je naučio bolje slušati svoje sugovornike.
Teško je na vremenskoj crti zabosti markere koji bi strogo razdijelili faze ove transformacije, kao i to kad je Rogan postao fenomen globalne popularne kulture. Ali recimo da se prvi vrhunac dogodio negdje oko 2012., kad je svijet odbrojavao dane do apokalipse, a Rogan dobio ponudu kanala SyFy da snimi vlastiti TV serijal. Godinu dana kasnije krenuo je "Joe Rogan Questions Everything", u kojem je osobno demistificirao sve svoje opsesije, otkrivajući da ono što je sjedeći za browserom naučio o Bigfootu, chemtrailsima i izvanzemaljcima - u susretu s terenskim stanjem stvari i kroz razgovore s pravim znanstvenicima na kraju dana baš i nema previše smisla.
Nakon toga, njegov podcast kreće u ozbiljnijem smjeru pa posljednjih pet godina, otklanjajući se od američkih fringe fenomena i pretvarajući celebrity intelektualce, poput Jordana Petersona i Sama Harrisa, u svoje česte goste, a Elona Muska i Dr. Phila u najmanje očekivane senzacije, bilježi sve veće i impresivnije brojke. Baš kao i Roganova stand up karijera, odjednom usmjerena ka punjenu velikih dvorana.
Kroz "The Joe Rogan Experience" naučili smo i to da je Rogan u mladosti bio vatreni protivnik marihuane, a danas upravo konzumaciji ove biljke pripisuje pozitivne promjene svojeg karaktera, još jednu transformaciju, onu iz frustriranog i agresivnog mladića u promišljenog, emotivnog zafrkanta. Kao glasni zagovaratelj uporabe psihodelika u svrhu osobnog razvoja, ujedno i maneken razbijanja stereotipa o ljubiteljima marihuane kao lijenčinama koji se pretvaraju u biljku koju puše, Rogan je jedini koji u medijskom prostoru citira filozofa i psihonauta Terencea McKennu, a zatim daje upute o pravilnom dizanju utega.
Politički, Rogan je posvuda. Napadaju ga da je desničar, dok se on naziva ljevičarom, "gotovo pa socijalistom". Bio je i za Rona Paula i za Bernieja Sandersa, putujući između libertarijanizma i socijalizma, žonglirajući ideologijama kroz javno promišljanje političkih problema, dodajući i oduzimajući stavove ovisno o novim informacijama, nerijetko i utjecajima sugovornika.
Za hipije, Rogan je alt.right. Za alt.right, Rogan je hipi. Hipi s vratom poput bika, lovačkom puškom u ruci i ponajboljim taekwondo kickovima koje ćete vidjeti na YouTubeu. I sa svim tim u paketu, svom tom rubnom humoru, drogama i političkom vrludanju unatoč, Roganov proces "mejnstrimizacije" je rapidan i za sada, čini se, nezaustavljiv.
To ne znači da slušajući "The Joe Rogan Experience" u 2019. više nećete čuti tople priče iz stvarnog života, poput sage o izvlačenju folije iz anusa partnerica tijekom analnog seksa ili jedenja rezanaca prženih na ulju isisanom iz kanalizacije. To znači da je samo pitanje vremena kad ćete između tih priča čuti i nekog od budućih predsjedničkih kandidata. Naravno, pod uvjetom da se pretvara da puši, ali ne uvlači.