Donose milijune kuna mita, a ovo je njihova priča
Da bi uspješno poslovali, ljudi završavaju MBA studije, procjenjuju poslovne rizike, prate inovacije, kalkuliraju s mogućim profitom, troškovima kredita, donose poslovne planove... U Hrvatskoj im povrh toga, svjedočimo tome iz dana u dan na našim sudovima, trebaju i dodatne vještine.
Spremnost da se plati mito i doniraju milijuni kako bi se dobio, a potom i kako bi se naplatio obavljeni posao, izbjegavanje predsjednika uprave "pod opijatima" , a potrebno je imati i laku ruku, odnosno biti posebno vješt u ubacivanju milijuna u automobile. To se, pokazuju nam, primjerice, Drago Tadić i Igor Premilovac, u pravilu radi na parkiralištima. Da u "Hrvatistanu" vrijede posebna pravila poslovanja, shvatili su i stranci koji su spremno plaćali provizije i "provizije", a imali su i posebne fondove s novcem za "lobiranje na zapadnom Balkanu".
"Član uprave HAC-a Josip Sapunar pozvao me krajem 2005. i rekao mi: ‘Nisi prijatelj firme, radiš, a ništa ne doprinosiš’", svjedočio je ovaj tjedan na Županijskom sudu u Zagrebu Drago Tadić, bivši predsjednik uprave građevinske tvrtke Osijek Koteks. Iskusnom poslovnom liscu ovo nije bio prvi takav razgovor sa Sapunarom. Odmah ga je upitao koliko mu novca treba. Ovaj je odgovorio: "Milijun kuna, i to u kešu".
Tadić je uzvratio kako će mu trebati neko vrijeme, no da će to riješiti. Kad su nabavili novac, nazvao je Sapunara i rekao mu da će biti u restoranu Trnjanka.
"On se dovezao u crnom Passatu. Izašao sam iz restorana i iz svog Audija A8 izvadio poslovnu torbu u kojoj je bilo milijun kuna. Sapunar nije izlazio. Stisnuo je gumb i prtljažnik se otvorio. Ubacio sam torbu s milijunom i to je bilo to. Nije bilo ni riječi niti je bilo prebrojavanja novca", svjedočio je Tadić u predmetu HAC - Remorker.
Objasnio je i odakle milijun.
"O Sapunarovu zahtjevu obavijestio sam upravu i vlasnike tvrtke, i to mog zamjenika g. Škorića, kao i predstavnike našeg strateškog partnera Alpine Salzburg, i to g. Aluta, koji je u to vrijeme bio predsjednik nadzornog odbora Alpine. U to vrijeme je Alpine Salzburg putem odvjetničkog ureda Boženka Loze iz Zagreba imala vlasničke udjele u Osijek Koteksu, no to nismo javno obznanili sve do 2008. Preko poslovnih partnera Alpine Salzburg iz Austrije smo ‘izvukli’ novac i dobili milijun kuna. Naime, krajem 2007. uz dužnost predsjednika uprave Osijek Koteksa bio sam direktor za zapadni Balkan u tvrtki Alpine Salzburg. Radeći na toj funkciji, bilo mi je poznato da su oni mogli za lobiranje na zapadnom Balkanu dizati novac s računa tvrtke s naznakom ‘lobiranje na zapadnom Balkanu’", ustvrdio je Tadić dodavši kako su nakon uplate milijun kuna problemi s plaćanjem smanjeni, ali kako su još postojali.
"Nakon četiri ili pet mjeseci Sapunar me pozvao u HAC. Nisam znao zašto me zove, a kad sam došao u njegov ured, držao je ugovor, u više primjeraka. Rekao mi je da bih trebao potpisati sponzorstvo, odnosno konzultantske usluge. Potom sam iznos s ugovora platio tvrtki Zolt ili nekog sličnog naziva, za koju sam na ispitivanju pred Uskokom saznao da se radi o tvrtki g. Premilovca. Ugovor sam potpisao bez da sam ga čitao, nisam gledao o kojem iznosu se radi niti tko je potpisao u ime sugovornika", rekao je Tadić.
No ni to nije bilo sve. U proljeće 2006. Milivoj Mikulić, koji je tad bio član uprave HAC-a, zatražio je od Tadića da Osijek Koteks sponzorira gradnju dvorane u Mikulićevu rodnome mjestu Prološcu. Za to sponzorstvo Osijek Koteks platio je 250.000 kuna. Iste godine Osijek Koteks platio je 100.000 kuna za obnovu franjevačke crkve u Splitu.
"Da to nismo učinili, bilo koji naš zahtjev bio bi odbijen. Donacije su bile uvjet kako Osijek Koteks ne bi bio odbijen sa zahtjevima za izvantroškovničke radove. Nadzorni inženjeri nisu nas zezali, nije se kasnilo s ovjerama, sve je išlo glatko", rekao je Tadić. I dok je o poslovanju s HAC-om i izvlačenju milijuna na gradnji autocesta tijekom vladavine HDZ-a napisano na desetke tisuća stranica, saznali smo da se to radilo i početkom 2000-ih, dok je premijer bio Ivica Račan (SDP).
"Dok sam bio direktor Osijek Koteksa, 2001. godine s Hidroelektrom smo radili na dionici Jušići - Jurdani na poslu vrijednom 92 milijuna kuna. Obratio mi se Josip Sapunar i rekao kako razgovara sa mnom jer je predsjednik uprave Ivan Raguž ‘pod opijatima’ te da bi bilo dobro da budem prijatelj firme. Razgovarao sam s dioničarima i glavnim direktorom te smo 2001., 2002. i dijelom 2003. u više navrata uplatiti od 150.000 do 200.000 kuna za konzultantske usluge", prisjetio se Tadić.
Iz ove Tadićeve tvrdnje proizlazi da su u HAC-u znali da je šef jedne od najvećih građevinskih tvrtki u Slavoniji bio ovisnik. Ragužev slom dogodio se u listopadu 2004. kad je pod utjecajem opijata pao s balkona i jedva preživio. Jedne srijede Raguž je telefonirao policiji i požalio se da mu veći broj ljudi ispred njegova stana u Osijeku prijeti i želi ga ozlijediti. Policajci koji su ubrzo došli do njegove kuće nisu nikog vidjeli.
Nije bilo tragova pokušaja provale, a nikakve prijetnje nije čula ni Raguževa supruga, koja ga je pokušala smiriti. Nakon što su provjerili skrivaju li se mogući nasilnici u dvorištu iza zgrade, policajci su namjeravali otići, ali su na balkonu vidjeli Raguža koji se pokušao spustiti na tendu iznad trgovine u prizemlju i zatim na ulicu. Raguž nije poslušao savjete policije da se vrati u stan, nastavio je silaziti te je pao.
Zadobio je višestruke prijelome nogu, ruku, zdjelice i nagnječenje pluća. Jedva je preživio. Dan ranije proveo je zatvoren u stanu sa suprugom. Nikome se nije javljao na telefon, a propustio je otići na važan sastanak u Hrvatske autoceste u Zagreb, na kojem su ga zamijenila dva njegova suradnika", pisao je svojedobno tjednik Nacional.
"Prije ili kasnije morao je tako završiti. Već godinama je dnevno pio 15-ak viljamovki, nekoliko limenki red bulla, pušio tri kutije cigareta i trošio nekoliko grama kokaina, koji su mu donosili u stan, na posao, gdje god mu je trebao. Prijetnje o kojima je informirao policiju najvjerojatnije su plod kokainskih halucinacija", izjavio je tada za Nacional Ragužev suradnik iz tvrtke.
Iste te 2004. Drago Tadić postaje predsjednik uprave Osijek Koteksa. Tadić je pravomoćno osuđen da dvije godine zatvora za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda kako bi Branimira Glavaša, koji je bio nepravomoćno osuđen za ratne zločine, pustili na slobodu. Tadić čeka na odsluženje kazne.
Igor Premilovac, preko čijih tvrtki, koje su fakturirale račune za neobavljene konzultantske usluge, su izvlačeni milijuni za čelništvo HAC-a, a Uskok tvrdi i za bivšeg HDZ-ova ministra Božidara Kalmetu. Radio je i s Nadanom Vidoševićem. Bivši čelnik Hrvatske gospodarske komore Vidošević tvrtku je, tvrdi Uskok, "olakšao" za 30-ak milijuna kuna.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Negdje krajem 2006. Vidošević me pozvao u svoj ured i tražio da za njega ‘perem’ novac. Rekao sam mu da to ne želim raditi sa svojom tvrtkom i, kad sam odlazio iz ureda, rekao je kako vjerojatno poznajem nekoga tko to može raditi. Nakon toga spojio sam ga s Igorom Premilovcem, a Vidošević mi je rekao da će to operativno raditi Zdenka Peternel, a da je njemu bitno samo to da se donese nazad ono što je Komora isplatila", svjedočio je u postupku protiv Nadana Vidoševića i drugih Drago Komerički, profesionalni televizijski producent, koji je za HGK osmislio niz projekata.
On tvrdi da za to nije primio niti kune nego se u kriminal upustio strahujući da će, ako ne pristane na Vidoševićev zahtjev, HGK s njim raskinuti ugovor. Premilovac, s kojim je Komerički godinama surađivao, prije mu je rekao da može "oprat" novac po povoljnim uvjetima. Objasnio mu je da se samo treba potpisati ugovor i da on vrati iznos umanjen za proviziju.
"Njegov nadimak bio je Mister 10 posto", rekao je Komerički lani na sudu dodavši kako mu je Vidošević rekao da to operativno dogovori sa Zdenkom Peternel. Premilovac je novac davao Komeričkom, a on ga je nosio Vidoševiću ili Zdenki Peternel. Vidošević i Peternel nikad nisu bili zajedno prilikom primopredaje novca. Nikad nisu ispred mene vadili novac iz kuverte niti sam ga ikad s njima brojio - ustvrdio je Komerički.
Premilovac mu je novac predavao na parkiralištu ispred zgrade u kojoj je živio.
"Naši sastanci radi preuzimanja novca ovisili su o dinamici plaćanja. Najčešće je to bilo na parkiralištu na Savici, kamo bi se on dovezao motorom i ubacio mi u auto vrećicu ili kuvertu s novcem. Ja nisam znao koje bi mi on iznose davao. Znao bi mi pokazati ugovor i reći da se radi o tom ugovoru i da je to prva rata. Nekad su bile napisane i cifre, a nekad nisu. Nikad nisam brojio novac", svjedočio je Komerički.
Posao je godinama išao kao po loju, sve dok poreznici 2011. nisu našli nepravilnosti u poslovanju pet Premilovčevih tvrtki.
Novac se na opisane načine izvlačio iz javnih tvrtki ili tvrtki u državnom vlasništvu, no i kod stranih banaka je trebalo podmititi kako se ne bi krahiralo. Na Županijskom sudu, na kojem traje suđenje i Kalmeti, bivšim čelnicima HAC-a i Vidoševiću, sude i bivšem direktoru Hypo Leasing Kroatiena Dragi Vidakoviću. Kontroverznog bankara USKOK tereti da je primio 120.000 eura mita kako bi Hypo nastavio isplaćivati tranše od 16 milijuna eura kredita koji je tvrtka Poyel dobila za gradnju stanova u Medarskoj 69.
Projekt je krenuo, ali je Vidaković, tvrdi USKOK, isplate za obavljene radove stopirao sve dok mu izvođači 2008. nisu platili mito. Direktor tvrtke Poyel Romeo Krešić sucu je rekao kako je vlasnik zemljišta u Medarskoj bio TEP te da su projekt trebali platiti svojim novcima i kreditom.
"S Hypo Leasingom smo zaključili ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu zemljišta i gradnju nekretnine. U njemu je točno utvrđen način isplate 16 milijuna eura koja je trebala ići u ratama ovisno o finalizaciji pojedinih dijelova projekta", svjedočio je Krešić. Hypo je prestao uplaćivati, pa su 2007. upali u probleme. Projekt je završio na stolu kod Vidakovića do kojeg Krešić nije uspio doći.
Preko svojih poslovnih partnera o nepravilnostima oko isplate kredita počeo je obavještavati sve visokopozicionirane u Hypo Leasingu Kroatien. Jedan e-mail poslan je i na adrese uprave u Austriji. Međutim, nikakvih reakcija nije bilo. Na kraju je Krešić, tvrdi, u ljeto 2008. preko Marijana Rajića, direktora tvrtke TEP s kojim je surađivao na projektu u Medarskoj, dao mito.
"Novac smo prebrojali u Rajićevoj kancelariji, a kad smo došli do sjedišta Hypo Leasing Kroatien on je novac odnio Vidakoviću. Vratio se nakon pola sata i rekao mi da nas je Vidaković upisao u svoju knjižicu u kojoj je vodio evidenciju o uplatama. Dva-tri dana kasnije svi računi su nam plaćeni", opisao je Krešić kako je mito došlo do Vidakovića koji je na početku suđenja rekao da nije kriv i čije iznošenje obrane se tek očekuje.
Drago Vidaković je, podsjećamo, bio je i jedan od ključnih svjedoka u postupku protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u postupku Hypo. U tom predmetu Sanader je ranije pravomoćno osuđen za ratno profiterstvo, jer je sredinom 90-ih kao zamjenik ministra vanjskih poslova protuzakonito primio proviziju od 3,6 milijuna od austrijske Hypo banke koja je Hrvatskoj ratnih godina dala kredit za kupnju zgrada diplomatskih predstavništava. No pravomoćnu presudu je 2014. ukinuo Ustavni sud.
Ponovljeno suđenje još traje. Vidaković je u prosincu 2011. na sudu je kazao kako je vidio kako bivši direktor Hypo banke Wolfgang Kulterer 1995. u Klagenfurtu daje omotnicu Sanaderu,a u novom je iskazu rekao da je Sanader u vrijeme susreta nosio omotnicu. U travnju ove godine bivši kreditni referent Hypo banke Franz Hasslinger je i na ponovnom suđenju Sanaderu ostao pri ranijoj tvrdnji da je od bivšeg predsjednika uprave banke Wolfganga Kulterera čuo da se govori o Sanaderovoj proviziji nakon što je Hrvatskoj 1995. odobren kredit za kupnju veleposlanstava.
Dodao je da je Sanader navodno tražio proviziju od čak osam posto, što je bilo iznad uvjeta poslovanja pa je nadzorni odbor Kulterera zadužio da pregovara o konačnom iznosu provizije. Ona je na kraju smanjena na pet posto.
"U to je vrijeme za ulazak na novo poslovno područje bilo važno ostvariti kontakte, uspostaviti veze i naći posrednike. Uobičajene su provizije bile između 1 i 5 posto, a najčešće između 2 i 3 posto. Provizija se u pravilu isplaćivala doznakom na račun, znalo je biti isplata u gotovini, a za kredit ovakve vrste nije bila uobičajena isplata u gotovini. Provizija je odobrena po proceduri Banke i odlukom uprave", ustvrdio je na sudu Gunther Striedinger koji je potvrdio i autentičnost bilješke s kraja studenoga 1994. u kojoj je zapisao da su se Kulterer (tadašnji predsjednik uprave Hypo banke) i Sanader (kao zamjenik ministra vanjskih poslova) dogovorili u četiri oka da će Sanader banci osigurati povlašteni položaj na hrvatskom tržištu u zamjenu za proviziju, a za što će fungirati Eugen Laxa.