Deset je godina prošlo od ubojstva tada 67-godišnjeg dr. Georgea Tillera, ubijenog u njegovom rodnom gradu Wichita u Kansasu. Smrtonosnu ranu zadao mu je jedan od mnogih ekstremnih aktivista protiv pobačaja Scott Roeder, 31. svibnja 2009. godine koji su ga pokušavali ubiti i ranije.

Tiller je tada bio na misi reformističke luteranske crkve u Wichiti, služio je kao vratar i dijelio letke. Roeder ga je upucao u glavu, a nakon što je zaprijetio da će ubiti još dvoje ljudi koji su krenuli za njim, pobjegao je u svom automobilu. Nakon tri sata potjere i 270 kilometara od grada uhvaćen je.

2010. godine osuđen je na doživotnu kaznu zatvora, bez mogućnosti pomilovanja nakon 50 godina, što mu je smanjeno na 25. 

Ubojstvo je osudio i tadašnji američki predsjednik Barack Obama, ali i cijela nacija. 

"Koliko god bile duboke naše podjele i razlike stavova oko pitanja kao što je pobačaj, razlike se ne mogu rješavati ovakvim stravičnim činom nasilja", rekao je tada Obama. 

No i danas desetljeće nakon njegovo naslijeđe živi i dalje, posebno kod onih koji su cijenili ovog liječnika i njegov rad. 

Tiller je bio poznat kao liječnik koji je obavljaju pobačaje u kasnijim stadijima trudnoće, što je legalno u Kansasu dok god se dvoje liječnika složi da je majka u ozbiljnoj opasnosti ako rodi dijete. Ali bio je i onaj koji je savjetovao druge liječnike po tom pitanju. Znali su da odgovor na pitanja oko svojih najtežih slučajeva mogu dobiti ako se obrate "St. Georgeu". 

"Tako su ga zvali jer je bio velikodušan, jer je prihvaćao sve pacijente, i jer su liječnici koji su upućivali pacijente njemu znali da će ih liječiti s ljubaznošću i suosjećanjem. Važan dio njegovog naslijeđa je i tehnika kako se ponašati prema ženama koje su se oporavljale od pobačaja u svom trećem tromjesečju, ne samo medicinsko liječenje, već i emocionalno", rekla je Carole Joffe, sa Sveučilišta California, San Francisco. 

Trumpov svijet Države bez abortusa: U krvi umiru po podrumima

Posebno dobro to je znala Julie Burkhart koja Tillerom osam godina bila glasnogovornica. 

Većina ga je voljela, mnogi mrzili, jer je bio kontroverzna osoba. I prije nego je ubijen prijetili su mu smrću, 1986. godine zapalili njegovu kliniku Women’s Health Care Services. Dok se klinika ponovno gradila Tiller je stavio znak na kojem je stajalo: Hell no, we won't go. 

1991. godine ispred njegove klinike prosvjedi su trajali cijelo ljeto, a uhićeno je 2000 ljudi. 

Sedam godina nakon, 1993., na Tillera je Shelley Shannon ispalila pet metaka, aktivistica protiv pobačaja koje je otvoreno pokazivala svoju podršku osuđenom ubojici Michael Griffinu, koji je ubio liječnika dr. Davida Gunna, koji je također izvodio pobačaje. Griffina je nazivala "herojem".

Na suđenju je govorila kako nema ništa loše u tome što je pokušala ubiti Tillera. Osudili su ju zbog pokušaja ubojstva na 11 godina zatvora a ubrzo i na dodatnih 20 zbog paleži. 

Nakon tog pokušaja ubojstva Tiller, koji je pogođen u obje ruke, još se više fokusirao na svoj posao. Godinu dana nakon toga dobio je zaštitu FBI-a jer su agenti saznali, da je stavljen na listu za odstrjel u zajednici protiv pobačaja. 

"Uspijevalo mu je odmaknuti se od svega toga što se odgađalo i fokusirati se na svoj posao. Ništa ga nije diralo, barem to nije pokazivao", rekla je. 

Unatoč svim kritičarima i prijetnjama smrću Burkhart  kaže kako nije želio odustati od svog posla. 

"Jednom je stavio znak na parkiralište kojeg ste mogli vidjeti sa ceste. Na njemu je pisalo "Žene trebaju pobačaj. Ja ću im to omogućiti, George R. Tiller, M.D".

Unatoč stalnim prosvjednicima koji su stajali ispred njegove klinike i koji su mogli nekoga dekoncentrirati, Tiller je vjerovao da je njegov posao prijeko potreban. 

"Jednom mi je rekao da je osiguravanje prava na pobačaj za njega stvar principa", rekla je Burkhart.

Ilegalno i opasno Strahuju da će se žene vratiti pobačajima žičanom vješalicom

Bio je zadnje utočište za one koji žele pobačaj. 

"Ako ste bili osoba sa nekim zdravstvenim problemima u trudnoći ili nosili bebu koja je imala neki smrtonosni deformitet on je bio jedan od jako malo ljudi kojima ste se mogli obratiti u zemlji, i u svijetu", rekla je. 

Na neki način to čini i sada. The National Network of Abortion Funds (NNAF) koordinira niz grupa i stipendira žene koje ih zatraže pomoć u plaćanju zahvata, nakon njegova ubojstva jedan je fond nazvala po Tilleru. Lindsay Rodriguez iz NNAF-a kaže kako je njegov fond bio "jako dojmljiv" i da se oni fokusiraju na pacijente koje bi Tiller liječio da je i dalje živ. 

"Odredili su prioritete među pacijenticama koje zatraže pobačaje kasnije u trudnoći jer oni mogu biti jako skupi. Nije neuobičajeno da se takav pobačaj može platiti 10.000 dolara ako se obavi kasnije u trudnoći", kaže Rodriguez.

Bio je jedan od rijetkih ljudi koji su izvodili pobačaje u kasnijem razdoblju trudnoće. 

Njegova je klinika zatvorena ubrzo nakon njegove smrti, najprije iz poštovanja prema njegovoj smrti, pa je to kasnije postala neka trajnija odluka. Nakon ubojstva Burkhart je osnovala neprofitnu organizaciju Trust Women, koja omogućava usluge zaštite reproduktivnog zdravlja uključujući i pobačaje. Otkupili su zgradu od Tillerove udovice i ponovno ju otvorila pod novim imenom 2013. godine. 

Trenutačno imaju tri klinike, po jednu u Wichiti, Oklahoma Cityju i Seattleu. 

"Prije 10 godina nismo vidjeli takve akcije poput onih koje možemo vidjeti danas što se tiče legislative već smo vidjeli kako se direktno ciljalo na jednog čovjeka, čovjeka kojeg je pokret protiv izbora doživljavao kao svog neprijatelja", rekla je. 

Oni koji su ga kritizirali nazivali su ga "Tiller the Baby Killer", nadimak kojeg je upotrijebio kongresnik Robert Dornan u Zastupničkom dom Sjedinjenih Država. Često su njegov posao omalovažavali i u javnosti govorili kako je Tiller izvodio pobačaje na ženama "da bi im izliječio glavobolju ili anksioznost", ili kod onih koje su "bile malo tužne". 

Nakon njegove smrti, 2013. godine, snimljen je dokumentarac redateljica Martha Shane i Lane Wilson After Tiller koji prati priču preostalih, njih četvero, liječnika koji u SAD-u izvode pobačaje kasnije u trudnoći.