Film o svom životu zabranila je prije 46 godina
Pokojni redatelj Sidney Pollack prije 46 je godina bio počašćen zaista jedinstvenom prilikom. Snimanjem, u crkvi, stvaranja albuma "Amazing Grace" vrlo vjerojatno najveće ženske dive svih vremena - Arethe Franklin koja je, kaže on i oni prisutni, tada postigla, u kreativnom i izvedbenom smislu, vrhunac karijere.
Ono što je velika šteta jest što dokumentarac - do sada - nitko nije imao prilike vidjeti. Kraljica soula se, naime, rukama i nogama borila protiv objavljivanja, iako do danas nikome nije jasno zašto točno.
The Daily Beast ovo ostvarenje, koje je 1972. snimio Pollack i čija je premijera bila nedavno u New Yorku, naziva "svetim gralom dokumentaristike i glazbe".
Sat i pol čiste improvizacije i nadahnuća unutar New Temple Missionary Baptist crkve u Los Angelesu. Dva je dana snimala pjesme “How I Got Over”, “Precious Memories” i 11-minutnu verziju "Amazing Grace" (radi okruženja profane pjesme nisu bile opcija).
Prije toga Aretha, koja je preminula u kolovozu ove godine, imala je 11 broj jedan pjesama u žanru R&B, a ovo je bio svojevrstan povratak korijenima, povratak gospelu.
Većina se dokumentarca "vrti" oko Arethinog stajanja iza propovjedaonice i pjevanja - vrlo je malo pomaka kamere, nekog "filmskog" rada ili pak gostiju. U duetu ponekada pjeva s Jamesom Clevelandom, propovjednikom i gospel legendom.
Taj je album postao najprodavaniji gospel album svih vremena ali vidjeti, kažu oni koji su imali prilike, kako izgleda dvorana u kojoj se ta izvedba "rađala", kako ju prati orkestar i pogled svih prisutnih je, ipak, nešto posve drugo.
Iako je riječ o jedinstvenom dokumentarcu, postavljaju se dva pitanja - je li Franklin htjela da to itko vidi, i jesu li greške pokojnog Sidneyja Pollacka razlog zašto film nikada nije objavljen.
Ideja čitavog projekta došla je od produkcijske kuće Warner Brothers. Jedne je večeri u zadnjem redu sjedio i slušao čak i Mick Jagger.
Pollack je snimao s ekipom od četvero ljudi, i imao 20 sati materijala ali je zapostavio neke tehničke nužnosti kako bi se sinkronizirao video sa zvukom. Ekipa iz post-produkcije ispred sebe je imala gotovo neostvariv izazov.
Godinu dana prije Pollackove smrti glazbeni je producent Alan Elliott kupio materijal od Warner Bros. s idejom da završi film. Razvojem digitalne tehnologije postalo je lakše sinkronizirati snimku i zvuk.
E, onda je radi svega tužila Franklin, tvrdeći da ona nikada nije dala dozvolu za snimanje i tu su krenule godine pravnih borbi. Šuškalo se o tome što kraljica soula želi zadržati podalje od javnosti ili što joj se ne sviđa.
Bila je poznata kao "diva", najbolje to pokazuje njezina izvedba pjesme "(You Make Me Feel Like) A Natural Woman" sa Celine Dion, Mariah Carey, Glorijom Estefan, Shanijom Twain i Carole King gdje je ona trebala biti svojevrsna potpora, a na kraju je "pojela" kolegice. Malo zraka uspjele su uhvatiti samo Mariah i Celine koja joj u jednom trenu govori "ne bojim te se" nakon što je Aretha pokuša "pokriti" svojim neusporedivim glasom.
No, kažu američki novinari, u filmu nema apsolutno ničeg skandaloznog, dapače o samom karakteru pjevačice sazna se malo, ako išta. No, sud se pak složio s Arethom te 2015. rekao kako je ovo ekvivalent "puštanja snimke privatnog koncerta bez njezine dozvole".
Iako se, ne razumije se do kraja zašto, Franklin toliko dugo borila protiv filma točno je također i da joj se beskrajno sviđao sadržaj filma. Prije njezine smrti Elliot i Franklin došli su do nekakvog kvazi-sporazuma koji je stupio na snagu nakon njezine smrti.
"Njezini obožavatelji trebaju vidjeti ovo čisto slavlje glazbe, posebno nam je to potrebno danas u našoj državi", rekla je Arethina nećakinja Sabrina Owens za The New York Times.
Ako obitelj da svoj pristanak, a čini se kako sve ide u tom smjeru, film bi se mogao prikazivati i u kinima.
"Ne može se poreći snaga filma, posebno dok još prebolijevamo njezinu nedavnu smrt. To je jedan testament i dokaz o duši najveće i najspiritualnije pjevačice koja je ikada postojala. Divno je tome svjedočiti", piše The Daily Beast.