Kako je "luda baba" natjerala Ustavni sud da je zaštiti
Nezadovoljna radom sutkinje, Marica Vidović odlučila je požaliti se državnim institucijama. Njezinu žalbu i kritike svog rada sutkinja na koju se požalila nazvala je "vrijeđanjem suda" i kaznila ju je s 5000 kuna. Požalila se i Ustavnom sudu, koji je, potaknut primjerima Europskog suda za ljudska prava, njezinu ustavnu tužbu prihvatio a odluke trgovačkih sudova poništio. Ova je odluka rijetkost, a njezin slučaj poslužit će kao primjer neodređenosti granica slobode izražavanja, kritike i mišljenja.
"A što biste vi htjeli? Vi biste da mi protiv naših sudaca dižemo prijave? Mi i suci hvatamo kriminalce", tim su je riječima dočekali u Uskoku, kojem se obratila nakon niza neuspjelih pokušaja žalbi.
Taj im je put donijela dokumentaciju o jednom od postupaka, koju su, kako nam je rekla, jedva uzeli. Njezin proces na hrvatskim sudovima, posebno trgovačkom sudu u Slavonskom Brodu, traje već godinama. Tvrtka je otišla u stečaj, imenovan je stečajni upravitelj i pokrenut je proces utvrđivanja vrijednost imovine. Nakon posjeta, prijavu Uskoku podnijela je i poštom te dobila obavijest da je sve predano ŽDO na postupanje. No nakon toga nikakvih obavijesti više nije bilo.
Zatim joj je 2016. godine s Trgovačkog suda u Osijeku, stalne službe u Slavonskom Brodu, stiglo rješenje po kojem je trebala platiti kaznu od 5000 kuna zbog vrijeđanja suda.
"Izborom riječi u pritužbi-podnesku od 14. lipnja 2016. i po ocjeni ovog suda, najblaže rečeno prekoračene su granice uobičajenog ljudskog pristojnog ponašanja. Marica i Jozo Vidović svojim riječima i komentarima su vrijeđali sud", piše u obrazloženju drugostupanjskog rješenja, koje je donijela sutkinja na koju se žalila, a njezinu žalbu okarakterizirala "neprimjerenim načinom komunikacije, koji prelazi granicu civiliziranog i korektnog odnosa".
Marica je u žalbi, koju je sama napisala, rekla da je zatražila nadzor nad radom sudaca i preispitivanje njihove odgovornosti zbog "neprofesionalnog, nezakonitog, nepravilnog, neurednog i neučinkovitog rada". Naglasila je kako se "podešavala dokumentacija", tj. višem sudu su se "dostavljali spisi koji nisu identični sudskom spisu".
Zatražila je nepristranost sudaca, posebno zato što je dobila i saznanja "da je protiv sudaca Trgovačkog suda u Sl. Brodu pokretano nekoliko kaznenih prijava koji još uvijek ‘odmaraju’ u ladicama odvjetništva, ima vrlo jasnih optužbi za mito a vezano upravo za stečajne postupke i to značajnijih iznosa", kako je napisala u svojoj pritužbi.
"Oni su mene po sudovima nazivali ludom babom. Dali su mi novčanu kaznu, umjesto da se netko pozabavio činjenicama i dokazima koje sam dostavljala uz žalbu", rekla je.
Tužbu je odlučila podnijeti Ustavnom sudu, koji je, potaknut praksom Europskog suda za ljudska prava, 26. veljače 2019. godine ukinuo rješenje Visokog trgovačkog suda RH i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, stalne službe u Slavonskom Brodu, i njezinu kaznu. Pozitivno je iznenađena ovom odlukom, zadovoljna i sretna, no pomalo u šoku.
"Ostala sam šokirana. I sad se pitam što ide dalje. Mislim da je sud konačno zauzeo stav, i dala sam im dosta podataka, mislim da je to bio poticaj. Ustavno pravo je da možeš podnositi pritužbe, pa znate i sami da u svakoj trgovini, lokalu, frizerskom salonu i dr. postoji knjiga žalbi. Ako ti frizerka loše oboji kosu, možeš napisati pritužbu. To je pravo svakoga", naglašava.
Sutkinja koja je donijela odluku, koju je ukinuo Ustavni sud, nije htjela komentirati odluku nego nam je rekla da se držala svog stava i nekih odluka Europskog suda za ljudska prava, te da je njezinu odluku potvrdio Visoki trgovački sud.
"Pravo je, čak i obveza odvjetnika da kritički evaluira postupanje suda, to je dio samoga postupka. Žalba je sama po sebi način kritike presude, no tu postoje granice slobode", kaže odvjetnica Vesna Alaburić.
Smatra da svatko ima pravo kritički evaluirati presude i postupke sudova, no naglašava kako bi to trebale biti argumentirane kritike, potkrijepljene dokazima. Važno je, ističe, voditi računa da postoji razlika između kritika konkretnog postupanja i konkretne presude od dezavuiranja suca ili u nekim drugim okolnostima čovjeka kao takvog.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Imate pravo kritizirati i komentirati, ali će biti jako važno kako to činite, kojim riječima. Uvijek je važno komentirati kritički sam postupak ili presudu a suzdržati se od komentiranja čovjeka, kvalifikacija čovjeka u cjelini. U nekim slučajevima i to može biti opravdano. Ako neki sudac opetovano donosi takve presude, imate pravo dovoditi u pitanje i njegovu profesionalnost, znanje, uopće i sposobnost da obavlja taj posao", naglašava odvjetnica Vesna Alaburić.
Ako je neka presuda potpuno nerazumna, loše napisana, pravno nepismena, ako nisu evaluirani dokazi, smatra Alaburić, zavrjeđuje i da ju se oštro kritizira, jer žalba je upravo to, kritika.
"Kad nešto radite po svojim vlastitim postupcima radi obrane vlastitih prava i interesa, to su opravdani razlozi da iznosite vrlo kritičke vrijednosne sudove o sucima", naglašava.
Svoj kritički stav o sucu u slučaju u kojem je zastupao stranku iznio je odvjetnik Silvano Radobuljac 2016. godine. I on se požalio Ustavnom sudu, no u njegovom slučaju Ustavni sud je odbacio tužbu, smatrao je da se ne radi o pravnoj situaciji koja bi na bilo koji način vrijeđala pravo na izražavanje.
"Dobio sam kaznu zbog vrijeđanja suda jer sam istaknuo kritiku u podnesku kojim sam rekao da sudac održava ročište formalistički, da ona uopće nemaju smisla. Nema pravog smisla, ništa se na njima ne događa. I tako zapravo zloupotrebljava pravo. Kritika suda zapravo se doživljava kao kritika sustava i to je najveći problem", naglašava Radobuljac.
On je svoju žalbu na tu odluku uputio Europskom sudu za ljudska prava, koji je presudio u njegovu koristi. Upravo na predmet Radobuljac protiv Hrvatske iz 28. lipnja 2016. godine, poziva se i odluka Ustavnog suda u slučaju Vidović, i na temelju njega ukida presudu.
"Bilo je to i pravo na izražavanje kritike, što je osnovno pitanje, da li možete govoriti ili ne. Rječnik kojeg je taj sudac inače koristio bio nesvakidašnji, i način njegovog profesionalnog ponašanja bio je takav. Smatrao sam tada, a to smatram i danas, činjenica da je netko sudac daje mu za pravo da radi u okviru zakona, propisa, zbog čega je tamo i postavljen. To što je sudac i što djeluje u okviru pravosuđa, ne bi ga trebalo štititi od kritike", objašnjava.
I Radobuljac i Alaburić slažu se kako je pitanje neprimjerenog načina komunikacije, te civiliziranog i korektnog odnosa prema sudu, stvar tumačenja suda. Nije dozvoljeno kritiziranje osobe, kritiziraju se njezini postupci. Argumentirana kritika, koja nije upućena osobno, dopuštena je. Sudovi bi tom pitanju kritike njihova rada i rada sudaca trebali pristupiti poštujući one koji žalbu podnose, i poštujući njihove argumentirane kritike.
"Kad se radi o strankama onda morate voditi računa kako pristupate njihovom načinu izražavanja, da bi to trebalo biti doista elastičnije. Ako se radi o profesionalcu, kao što sam ja, od mene se i očekuje da pazim što pišem. Treba imati obzira prema ljudima, u puno slučajeva oni i jesu opravdano ogorčeni s postupanjem našeg sustava. Drago mi je da je došlo do promjene stava i da se uvažava taj pristup. U ovakvim situacijama, u neizvjesnim situacijama u kojima se nalazimo pri dolasku na Europski sud, svaka takva odluka je dobra. Ja se nadam da će ova odluka Ustavnog suda pomoći da kritika dobije malo više smisla. I efekta", kaže Radobuljac.
Odluka je posebno važna u definiranju granice prava na slobodu izražavanja u sudnici, koju ni jedna ni druga strana ne bi trebale zloupotrijebiti. Alaburić smatra da odluka nije presedan, već bi trebala biti standard.
"Za mene je jedan od početnih standarda da imate pravo iznositi uvredljive sudove ako je to u javnom interesu i ako imate činjeničnu osnovu da to činite. To mi je toliko normalan standard i polazište u razmatranju svih takvih situacija. Rekla bih da se ovom odlukom naš Ustavni sud usklađuje s nečim što je normalan pravni standard Europskog suda za ljudska prava i pravni standard u svakoj normalnoj demokratskoj zemlji", poručuje Alaburić.