Nezadovoljna radom sutkinje, Marica Vidović odlučila je požaliti se državnim institucijama. Njezinu žalbu i kritike svog rada sutkinja na koju se požalila nazvala je "vrijeđanjem suda" i kaznila ju je s 5000 kuna. Požalila se i Ustavnom sudu, koji je, potaknut primjerima Europskog suda za ljudska prava, njezinu ustavnu tužbu prihvatio a odluke trgovačkih sudova poništio. Ova je odluka rijetkost, a njezin slučaj poslužit će kao primjer neodređenosti granica slobode izražavanja, kritike i mišljenja.
"A što biste vi htjeli? Vi biste da mi protiv naših sudaca dižemo prijave? Mi i suci hvatamo kriminalce", tim su je riječima dočekali u Uskoku, kojem se obratila nakon niza neuspjelih pokušaja žalbi.
Taj im je put donijela dokumentaciju o jednom od postupaka, koju su, kako nam je rekla, jedva uzeli. Njezin proces na hrvatskim sudovima, posebno trgovačkom sudu u Slavonskom Brodu, traje već godinama. Tvrtka je otišla u stečaj, imenovan je stečajni upravitelj i pokrenut je proces utvrđivanja vrijednost imovine. Nakon posjeta, prijavu Uskoku podnijela je i poštom te dobila obavijest da je sve predano ŽDO na postupanje. No nakon toga nikakvih obavijesti više nije bilo.
Zatim joj je 2016. godine s Trgovačkog suda u Osijeku, stalne službe u Slavonskom Brodu, stiglo rješenje po kojem je trebala platiti kaznu od 5000 kuna zbog vrijeđanja suda.
"Izborom riječi u pritužbi-podnesku od 14. lipnja 2016. i po ocjeni ovog suda, najblaže rečeno prekoračene su granice uobičajenog ljudskog pristojnog ponašanja. Marica i Jozo Vidović svojim riječima i komentarima su vrijeđali sud", piše u obrazloženju drugostupanjskog rješenja, koje je donijela sutkinja na koju se žalila, a njezinu žalbu okarakterizirala "neprimjerenim načinom komunikacije, koji prelazi granicu civiliziranog i korektnog odnosa".
Marica je u žalbi, koju je sama napisala, rekla da je zatražila nadzor nad radom sudaca i preispitivanje njihove odgovornosti zbog "neprofesionalnog, nezakonitog, nepravilnog, neurednog i neučinkovitog rada". Naglasila je kako se "podešavala dokumentacija", tj. višem sudu su se "dostavljali spisi koji nisu identični sudskom spisu".
Zatražila je nepristranost sudaca, posebno zato što je dobila i saznanja "da je protiv sudaca Trgovačkog suda u Sl. Brodu pokretano nekoliko kaznenih prijava koji još uvijek ‘odmaraju’ u ladicama odvjetništva, ima vrlo jasnih optužbi za mito a vezano upravo za stečajne postupke i to značajnijih iznosa", kako je napisala u svojoj pritužbi.
"Oni su mene po sudovima nazivali ludom babom. Dali su mi novčanu kaznu, umjesto da se netko pozabavio činjenicama i dokazima koje sam dostavljala uz žalbu", rekla je.
Tužbu je odlučila podnijeti Ustavnom sudu, koji je, potaknut praksom Europskog suda za ljudska prava, 26. veljače 2019. godine ukinuo rješenje Visokog trgovačkog suda RH i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, stalne službe u Slavonskom Brodu, i njezinu kaznu. Pozitivno je iznenađena ovom odlukom, zadovoljna i sretna, no pomalo u šoku.
"Ostala sam šokirana. I sad se pitam što ide dalje. Mislim da je sud konačno zauzeo stav, i dala sam im dosta podataka, mislim da je to bio poticaj. Ustavno pravo je da možeš podnositi pritužbe, pa znate i sami da u svakoj trgovini, lokalu, frizerskom salonu i dr. postoji knjiga žalbi. Ako ti frizerka loše oboji kosu, možeš napisati pritužbu. To je pravo svakoga", naglašava.
Sutkinja koja je donijela odluku, koju je ukinuo Ustavni sud, nije htjela komentirati odluku nego nam je rekla da se držala svog stava i nekih odluka Europskog suda za ljudska prava, te da je njezinu odluku potvrdio Visoki trgovački sud.
"Pravo je, čak i obveza odvjetnika da kritički evaluira postupanje suda, to je dio samoga postupka. Žalba je sama po sebi način kritike presude, no tu postoje granice slobode", kaže odvjetnica Vesna Alaburić.
Smatra da svatko ima pravo kritički evaluirati presude i postupke sudova, no naglašava kako bi to trebale biti argumentirane kritike, potkrijepljene dokazima. Važno je, ističe, voditi računa da postoji razlika između kritika konkretnog postupanja i konkretne presude od dezavuiranja suca ili u nekim drugim okolnostima čovjeka kao takvog.
Nastavak na sljedećoj stranici...
