Kennedy je uvijek varao Jackie s njezinom dvojnicom
U svibnju 1961. jedna stara Parižanka začula je kucanje na vratima svog apartmana na šestom katu zgrade. Otvorila je i skoro se onesvijestila. Pred njom je stajao tada najmoćniji čovjek na svijetu, piše New York Post.
Predsjednik SAD-a obilazio je od vrata do vrata i nadao se da će pronaći djevojku koja je diskretno s njim dogovorila sastanak. Zapravo, Kennedy je usred dvodnevnog summita s drugim najmoćnijim čovjekom tog vremena - Nikitom Hruščovom, htio uzeti mali predah i slagao je da mora hitno k liječniku, ali je završio u pogrešnoj zgradi, kucajući na vrata slučajnih stanarki koje su taj dan sigurno pamtile do kraja života, ali teško da je itko mogao povjerovati u njihovu priču.
Ovaj događaj opisan je u knjizi Williama Stadiema pod nazivom "Madame Claude: njezin tajni svijet užitaka, privilegija i moći".
Od 1957. godine vodila je ekskluzivni, visokokvalitetni lanac prostitucije koji je nudio vrlo specifičan tip žena - morale su biti visoke, lijepe poput supermodela, elegantne i profinjene, ili barem uvježbane da tako izgledaju, jer nudila ih je najbogatijim i najmoćnijim muškarcima svijeta.
Mlade žene koje su radile za nju poznate su kao Claudeine djevojke, pa su tako postale brend. Pažljivo ih je pratila, po potrebi im plaćala plastične kirurge, a na kraju je vjerovala da će ih oženiti za bogataše.
"Dogovor s 'Claude djevojkom' bio je jedan od onih vrhunskih pariških iskustava poput boravka u Ritzu ili večere u Maximu ili Lanvinovog odijela', piše William Stadiem.
Popis klijenata Madame Claude obuhvatio je najuspješnije svjetske ljude toga doba: Kennedy, Frank Sinatra, Pablo Picasso, Marc Chagall, Sammy Davis Jr., bivši potpredsjednik Nelson Rockefeller, tri generacije obitelji Getty, Marlon Brando, Darryl Zanuck, Groucho Marx. Ako ste bili bogati i slavni muškarac i živjeli ste u 20. stoljeću, velike su šanse da je Claude točno znala što vam se sviđa u krevetu.
Nakon zaljeva svinja i fijaska u travnju 1961. Kennedy je mislio da će sastanak u Europi s francuskim i sovjetskim čelnicima Charlesom de Gaulleom i Nikitom Hruščovom, zapravo biti odmor. Bila je to prva turneja o Europi na koju je poveo Jackie Kennedy i zapravo je rekao da on prati nju, a ne ona njega, jer je silno oduševila probirljive Francuze.
No, dok je Jackie uživala u druženju s novoizabranim francuskim ministrom kulture i njezinim omiljenim piscem Andreom Malrauxom, njezin muž je imao drugačije fantazije.
"Ako je netko bio Kennedyjev tip žene, onda je to bila krhka, lijepa, zdrava, umiljata djevojka, pravilnog lica, baš poput Jackie, piše autor knjige Stadiem i dodaje da je za John Kennedy za Madame Claude čuo od Franka Sinatre.
"Ovdje je bila gospođa koja je specijalizirala upravo ono što je JFK učinio."
Njihov susret organizirao je izravno Pierre Salinger, Kennedyjev čovjek zadužen za tisak. Kad je Salinger prvi put iznio ovu ideju Madame Claude je to odmah odbila, bojeći se što će se dogoditi ako predsjednikov posjet krene pogrešnim smjerom.
No, Salinger, mozak mnogih Kennedyjevih najdojmljivijih govora, uvjerio je Claude da bi bilo kakvi problemi mogli koristiti samo njoj, jer bi ju čak i skandal učinio vrlo popularnom i podignuo joj ugled jer bi tako odmah dobila preporuku za druge svjetske moćnike.
Nakon dosta uvjeravanja Claude je konačno pristala. No tijekom putovanja, Kennedy je sanjao da će se on i supruga upoznati s glumicom Anouk Aimée, koja se upravo pojavila u hitu "La Dolce Vita" Federica Fellinija. Predsjednik je, kako piše Stadiem, bio njome opsjednut.
"Što će vam ona, pa već takvu imate?, upitao ga je Salinger misleći na sličnost glumice i njegove supruge Jackie.
"Objašnjenje je bilo da je JFK uvijek više volio paket od sadržaja", piše Stadiem. "Bio je privučen Jackienim izgledom, ali je želio njezinu zavodljiviju i više sexy verziju".
Aimée je, međutim, bila užasnuta prijedlogom i odbila je Salingera i svaku pomisao - ne zato jer bi joj bilo odbojno da joj netko plati za uslugu, nego zato jer je Kennedyja smatrala"djetinjastim nasilnikom". Stoga je Claude kratko rekla da je Anouk na službenom putu i nedostupna.
"Da je svijet imao uopće pojma koliko se vremena uopće nije koncentrirao ni na NATO, ni na Alžir ni na Vijetnam nego samo na Madame Claude, percepcija povijesti bi bila u najmanju ruku nevjerojatna", piše Stadiem.
Claude je pronašla Kennedyju zamjenu za Anouk - 23-godišnju studenticu sa Sorbonne koja je radila kao model za Givnechy.
"Zbog tajnosti, dogovoreno je da će se to dogoditi u stanu ove mlade žene i to drugi dan boravka kad Jackie bude zabavljena s Malrauxom, a predsjednik trebao posjetiti povijesne lokalitete. No, u posljednji trenutak, Kennedy je to otkazao govoreći da ga silno bole leđa i da mora posjetiti nekog liječnika.
A zapravo Kennedy je doveo svog liječnika, Max Jacobsona - zloglasnog dr. Feelgooda koji bi visokim gostima uštrcao injekciju amfetamina, pa je zato i predsjednik završio u pogrešnom stanu, lupajući na vrata nedužnim vremešnim Francuskinjama.
Kennedy je nosio i šešir kojim je mahao kao peruškom, a onda kad je vidio da vrag nosi šalu, ušao je u prvi kafić i pokušao naći telefonsku govornicu, no ni on ni Salinger nisu kod sebe imali ni franka jer novac nikad nisu nosili. da
"Kad je Kennedy konačno stigao na dogovoreno mjesto, shvatio je da je Salinger prvi put napravio kobnu grešku - umjesto "Boulevard de Courcelles", zapisao je " rue de Courcelles ".
Konačno kad su pronašli Kennedyjevu djevojku, istu Jackie, odjevenu u istu Givenchyjevu odjeću kakvu nosi i njegova Jackie, i nakon što je od liječnika dobio u leđa 'medikament', Kennedy je s mladom ženom proveo ne više od pola sata. Tih dana Kennedy je bio iznimno raspoložen, a nitko nije znao je li to zbog 'medikamenta' ili slatke medicine Madame Claude" piše Stadiem.