'Mi koljemo dupine! I nije nas sram!'
Ribarsko mjestašce Taiji u Japanu, sa 3200 stanovnika, još je bilo u mraku i uspavano kad se desetak ljudi okupilo na obali. Iz termosica su si nalijevali vruću kavu, pušili i potiho razgovarali. I čim se iznad poluotoka pojavilo sunce, piše Guardian, ušli su u brodove i krenuli prema pučini u formaciji za lov na dupine. Prije osam godina potresni dokumentarac "Zaljev" ("The Cove") ovo izolirano naselje na japanskoj pacifičkoj obali lansirao je u središte ogorčene svjetske debate oko korištenja dupina za hranu i zabavu.
Film prikazuje klanje dupina noževima, krike, krv koja šiklja i oboji svo more u uvali u crveno. Brutalne scene šokirale su publiku diljem svijeta. Od tog trenutka tamošnji mještani i tamošnji ribari, zbog zgražanja koje se na njih oborilo, odbijali su svaki zahtjev za intervjuom. No, sada su odlučili progovoriti; o svom poslu, o svom "naslijeđu kitolova" i o svojoj odlučnosti da nastave loviti dupine.
"Nakon objave 'Zaljeva' uglavnom smo ostajali tiho i zato se u medijima nikada nije pojavila naša verzija", kazao je Yoshifumi Kai, viši službenik tamošnje ribarske zadruge. Rekao je da su uzrok njihovoj šutnji bili pokušaji aktivista Sea Shepherda i drugih ekoloških organizacija da "isprovociraju sukob", i to tako što su tvrdili da snimke na kojima ribari iz Taijija ubijaju dupine pod ceradom, znači da su i sami svjesni koliko je to nemoralno što rade i da nešto kriju.
"Nikada ne vidite klanje stoke ili drugih životinja u javnosti. Takve stvari se ne rade na otvorenom", rekao je. Najraniji zapisi lova na kitove u Taijiju potječu s početka 17. stoljeća. U lokalnom muzeju kitova mogu se vidjeti brodovi ukrašeni budističkim odnosno šintoističkim simbolima. Takvi su brodovi išli u lov na kitove koji su zajednicu mogli prehraniti mjesecima.
"Strani aktivisti su nas pitali zašto ubijamo te drage životinje, ali mi ih i danas vidimo kao temeljni izvor hrane", kazao je za Guardian načelnik Taijija Kazutata Sangen. "Kad sam još bio dječak, trećina grada bi se okupila pozdraviti dovoženje kita na obalu, jer smo očajnički trebali meso. Mi smo zahvalni kitovima i želimo da zapadnjaci to shvate", kazao je.
Rekao je da, ubijanjem dupina i malih kitova, tamošnji ribari nastavljaju tradiciju koja je omogućila njihovim precima da prežive prije nego što se pojavio masovni promet i dostupnost drugih izvora namirnica. "Mi ovdje nismo uzgajali rižu ili povrće i nismo imali prirodne izvore vode. Morali smo ubijati kitove i pritom su poginule stotine ljudi. Bilo je ovo mjesto vrlo teško za preživjeti i vječno ćemo biti zahvalni našim precima na njihovoj žrtvi. Zbog njih smo i mi danas ovdje", rekao je.
Što se Sangena tiče, sve što postoji u Taijiju, od njege starijih do obrazovanja i turističke infrastrukture, ovisi o prihodima od prodaje dupina zoološkim vrtovima i akvarijima. Film "Zaljev" snimljen je inače pomoću korištenja dronova na daljinsko upravljanje i podvodnih kamera. Prikazao je ozloglašen lov, a jedna od onih koja je takav lov žestoko kritizirala, jest i bivša američka veleposlanica u Japanu Caroline Kennedy.
Lov se organizira tako da se na pučini stanu progoniti jata dupina tako da metalnim motkama udaraju o trupove brodova. Na taj način ribari zbune dupine zbog ometanja njihovih osjetljivih sonara. A onda ih stjeraju u usku uvalu. Na tom mjestu stvar je već riješena. Tamo dupine ili pokolju ili neke od njih koje su posebno odabrali, zatočuju i prodaju za ogromne novce akvarijima i pomorskim parkovima. Dupinovo meso za ljudsku prehranu omogućuje tek umjerenu zaradu.
No za živog dupina od posrednika dobivaju po 8000 dolara. A dalje, dupin koji je do kraja istreniran, može koštati 40.000 dolara u inozemstvu ili pola od toga u Japanu. 20-ak ribara iz Taijija koji između rujna i travnja love dobre dupine, bjelogrle dupine i druge male kitove, odnedavno su ohrabreni dokumentarcem "Okujirasama", koji je snimila Megumi Sasaki iz New Yorka. Ona dokumentarac opisuje kao takav da stoji nasuprot "jednostranom obrađivanju kompleksnog problema" u filmu "Zaljev".
Dok je snimala, Sasaki je zaključila da je debata oko Taijija nepomirljiv sukob kultura; one pokreta za prava životinja iz globalne kulture koju predvodi Zapad, i lokalnih tradicija, utemeljenih u poštivanju religije i predaka.
"Ako su dupini tako važni lokalnim zajednicama, zašto ih onda ubijati? To je ono što mnoštvo zapadnjaka ne razumije. Ali mi o životinjama razmišljamo kao o resursu, ne kao o posebnim bićima koja mogu ono što ne mogu ljudska bića. To je sasvim drugačiji način razmišljanja. Kitolov je ljepilo koje ovaj grad drži na okupu, to je neodvojivo od lokalnog identiteta i ponosa", kazala je.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Kai odbacuje tvrdnje po kojima oni ostali ribari koriste okrutne metode za ubijanje dupina. "Način na koji radimo vremenom se promijenio", kazao je. Nakon kritika, ribari su dupine počeli ubijati tako što im zabijaju nož u vrat i presijeku im moždano deblo. Oni tvrde da je taj način najhumaniji moguć. No, neki stručnjaci navode da takva metoda niti je bezbolna niti dovodi do trenutne smrti. Ovog jutra na pučini ispred mjesta nema sukoba, iako su aktivisti po običaju objavili ranojutarnje snimke brodova koji isplovljavaju.
Ribari su, čini se, postigli nesigurno primirje s aktivistima iz inozemstva; prvenstveno sa Sea Shepherdom, a sada i sa Dolphin projectom, skupinom koju je osnovao bivši trener dupina, sada aktivist, Ric O'Barry. Sitni sukobi postoje još uvijek. "Oni ne žele slušati, samo provocirati", kaže Mitsunori Kobata, predsjednik udruženja za lov na dupine u Taijiju. I to za večerom na kojoj je posluženo meso oštrokljunog kita usana s rižom na kitovoj masti.
"Oni ovdje dolaze kako bi učinili što god mogu kako bi nam ometali posao, pa ne vidimo smisla da se njima na ikoji način bavimo. Oni nikad neće promijeniti svoje mišljenje, što god mi rekli", kazao je. Pokazujući na pečene odreske s trbuha bjelogrlog dupina što je donio od kuće, Kobata dodaje: "U vremenima kad nije bilo hladnjaka ljudi su meso poput ovog čuvali u soli. Naravno, danas postoji mnoštvo drugih izvora proteina, no ljudi moje generacije i stariji još uvijek imaju pravo jesti meso kitova ako tako želimo."
Obojica muškaraca nadaju se da će Sasakin dokumentarac povratiti ravnotežu u debati koja je tijekom skoro cijelog desetljeća bacila sjenu na Taiji. Oni kažu da godišnje pobiju nešto malo manje od 2000 ovih morskih sisavaca, što je desetina japanske godišnje kvote, i dodaju da nijedna od tih vrsta nije spomenuta u svjetskom popisu zabranjenih za izlov. Kai je na kraju rekao ovo:
"Mi se ne sramimo što lovimo dupine i nikada nećemo razmišljati o tome da prestanemo. To je najvažniji dio naše tradicije. Samo pogledajte uokolo. Da nismo naučili živjeti od mora, oko nas ne bi bilo ničega. Ljudi nam stalno govore da prestanemo s kitolovom i da nađemo drugi način zarade za život. Ali, što bismo drugo mi mogli raditi?"