"Mužu tajim da imam HIV - samo da me ne ostavi"

Anna Kerber/DPA/PIXSELL
Na tisuće žena uzimaju antivirusne lijekove protiv HIV-a u tajnosti, a gotovo sva zaražena djeca žive u Africi
Vidi originalni članak

Milijuni žena u Južnoj Africi zaraženi su virusom HIV-a te iako većina njih ima pristup besplatnim tretmanima, velik broj oboljelih uzima lijekove u tajnosti iz straha od napuštanja. Upravo je s jednom takvom razgovarala BBC-eva novinarka, a žena s lažnim imenom Julia otkrila joj je razloge za to.

Dijagnozu je dobila nakon testiranja u trećoj trudnoći. 

HIV nije dobila od supruga, već od partnera prije njega. Suprugu je slagala kako ima probleme s visokim krvnim tlakom, pa svoju antivirusnu terapiju stavlja u onu za kontroliranje tlaka kako ne bi posumnjao.

Za njezin HIV ne zna baš nitko osim liječnika kojem odlazi. Oboljeli od AIDS-a u Južnoj Africi izloženi su ogromnoj stigmi, a Julia se pribojava reakcije svog muža ako bi on slučajno saznao jer bi se on sigurno razveo od nje, a tada ne bi imala nikog tko će se osim nje brinuti za djecu. 

UŽAS "Dečko me zarazio HIV-om, a ja sam ga strpala u zatvor"

Budući da ne zna je li on zaražen, inzistira da tijekom seksa imaju kondom te to mužu objašnjava time da ne želi više djece. Julijina sestra već je umrla od posljedica AIDS-a, a ona sad odgaja njenu kćer.

Julia je svoju tajnu odlučila sa sobom odnijeti u grob, a lijekove namjerava uzimati redovito kako bi mogla što dulje živjeti i brinuti se o djeci.

U Africi žive sva djeca oboljela od AIDS-a

U Africi žive gotovo sva djeca oboljela od AIDS-a u svijetu, ističe izvršni direktor UNAIDS-a Michel Sidibem i založio se da sva djeca imaju pristup antiretroviralnom liječenju.

"To je pitanje socijalne pravde, pitanje duboke nejednakosti jer 90 posto djece koja žive s AIDS-om su na nesreću u Africi", rekao je Sidibe na početku sastanka o pedijatrijskom AIDS-u, na kojem se okupilo desetak ministara zdravstva kontinenta i međunarodni stručnjaci.

"50 posto djece koja se rađa s AIDS-om umire prije petog rođendana" jer nemaju pristup liječenju koje je na raspolaganju djeci drugdje u svijetu, rekao je izvršni direktor UNAIDS-a.

"Djeci mora biti osigurano liječenje", rekao je.

U Europi je virusom HIV-a zaraženo oko 160.000 osoba, podaci su ECDC-a i regionalne podružnice Svjetske zdravstvene organizacije. 

Jedan od razloga perzistencije HIV-a u europskim državama to što se bolest kod mnogih zaraženih prekasno dijagnosticira, što znači da su dotad virus prenijeli mnogim partnerima, a sami su u odmakloj fazi bolesti.

"Mislila sam da HIV dobivaju samo u Africi"

Oko 75 posto pacijenata reakcije i ponašanje njihove okoline straši više od same dijagnoze, a ni u Europi predrasude prema oboljelima nisu ništa bolje nego u ostatku svijeta. To potvrđuje i priča Britanke Rachel Diley (49), koja radi u lokalnoj humanitarnoj organizaciji u britanskom Harpendenu, a dijagnozu je dobila prije deset godina. 

Majka troje djece i baka četvero unučadi bolest je dobila od muškarca kojeg je upoznala preko interneta.

Nakon što sam okončala 20-godišnju ljubavnu vezu, nadala sam se kako ću uz pomoć interneta upoznati nove ljude, pa i potencijalnog partnera. Imala sam 39 godina i željela sam ići dalje sa svojim životom. Upoznala sam građevinarca Simona koji je imao dvoje djece i brak iza sebe. Bio je karizmatičan i privlačan te smo ubrzo započeli vezu.

Nikad mi nije palo na pamet da ga pitam za njegovu seksualnu prošlost ili zdravlje, a sama veza je potrajala tek nekoliko mjeseci - prekinula sam je nakon što sam u njegovom stanu pronašla dokaz da me vara. Nekoliko tjedana nakon toga otišla sam kod liječnika zbog natečenih limfnih čvorova, bolnog grla i groznice. Rekao mi je da simptomi nalikuju na malariju, no kako nisam bila u inozemstvu, testirao me je na HIV kako bi to isključio.

OKRUTNOSTI Ispovijest s Golog otoka: "Homoseksualci nas siluju!"

Nakon što sam dobila rezultate za dva tjedna, bila sam u šoku. Nisam znala baš ništa o HIV-u i AIDS-u te sam vjerovala kako je to smrtna presuda. Iskreno, mislila sam kako ta bolest pogađa samo one u Africi. Sramila sam se i bojala, a nisam imala nikoga za kriviti osim sebe. 

Počela sam istraživati bolest i dobila sam veliku podršku od lokalne udruge, a oni su mi pomogli da shvatim sve nejasnoće. Mrzila sam što moram uzimati tablete, no ipak sam znala kako imam sreće da dijagnozu nisam dobila u 80-ima ili 90-ima, jer sam morala piti tek tri pilule na dan. Nikad nisam imala nikakve nuspojave te danas, 10 godina kasnije, zahvaljujući lijekovima mogu imati sretan i ispunjen život. 

Prije dijagnoze sam patila od depresije, kojoj danas nema ni traga - sretna sam što sam živa i svako jutro nakon što se probudim osjećam se blagoslovljeno. U vezi sam i moj partner nema problema s tim što imam HIV, a prakticiramo seks sa zaštitom.

Još uvijek me zadivljuje koliko su ljudi neupućeni, neki još uvijek misle kako bolest mogu dobiti preko ručnika, daske za školjku ili šalice. Mlađoj generaciji treba objasniti kako već samo jedan nezaštićeni seks može rezultirati dijagnozom.

Posjeti Express