Odustala sam od ljubavi nakon što mi se raspao 18-godišnji brak, a ja sam imala 50. Prijatelji su me uvjerili da krenem sa spojevima. Nije baš dobro išlo, dok nisam otišla na spoj s Phillippeom. To mi je trebao biti posljednji spoj, već sam bila odustala, ali eto, bio je Francuz i bio mi je strašno zgodan - kaže Diane Reeve za BBC. Upravo ju je Philippe zarazio virusom HIV-a.
Našli smo se u školi borilačkih vještina, on trenira kao i ja, otišli smo u lokalni restoran i sat i po samo pričali. Pretpostavljam da smo bili fascinirani jedno drugime, a meni je pasalo da jednom ne moram samo ja stalno pričati, već je on više pričao o sebi.
Bila sam jako zainteresirana za njega, no nisam mogla dobiti dojam je li on se isto osjećao, a onda su krenuli komplimenti pa sam shvatila kako je i on zainteresiran, i od tada smo se krenuli nalaziti redovito.
Philippe je bio stručnjak za sigurnost u velikoj kompaniji koji je dobio otkaz godinu dana nakon što smo počeli hodati. Dok je tražio novi posao, tražila sa, ga da mi pomogne oko mog posla, u školi za borilačke vještine.
Nakon njegovog predavanja najčešće bi nakon posla otišli kod mene i proveli noć zajedno. Već na početku veze dogovorili smo se da ćemo biti ekskluzivni, tako da sam se sa njime viđala tri do četiri puta na tjedan, a ostatak sam vremena bila zauzeta školom.
Ja sam bila sretna, on je bio sretan, a zajedno smo proveli krasne četiri i pol godine. Prije 12 godine udavala se moja kći. I Philipe je bio tamo i snimao cijeli događaj, a kasnije smo svi trebali ići na obiteljski ručak.
No, nazvao me sa mobitela i rekao "ne mogu ići, ne osjećam se dobro".
Prvo, bila sam ljuta jer je to okupljanje meni bilo strašno važno, a drugo, nije me zvao sa svog kućnog telefona. Nakon objeda i druženja otišla sam ga posjetiti, no u stanu nije bilo nikoga, a nije bilo niti njegovog automobila.
S obzirom da mu ja plaćam telefonski račun uspjela sam pristupiti njegovim glasovnim porukama iz kojih sam shvatila da ga nazivaju druge žene s kojima, evidentno, ima planove.
Sjedila sam u dvorištu i plakala. Dugo sam plakala prije no što me obuzeo bijes. Došao je nakon sat i pol i nakon što me vidio odmah je produžio voziti jer je shvatio da mu se loše piše. Naganjala sam ga čak do autoceste misleći "mogu ovako cijelu noć, imam puni spremnik benzina".
Na kraju je stao. Ja sam urlala i optuživala ga da me vara, a on mi je govorio kako nisam smjela hakirati njegov telefon. Bio je tako ljut da je udarao šakama po automobilu i to me tako prestrašilo da sam u tom trenutku odlučila da je to sada kraj.
Prekinuli smo u subotu, a ja sam na običnu ginekološku kontrolu otišla u ponedjeljak. Kada su se vratili rezultati bile su neke anomalije u stanicama cerviksa.
Rekli su da je u pitanju HPV. Nikada prije nisam imala takvih problema pa sam znala da je on izvorište. Morala sam "pod nož" kako bi se abnormalne stanice uklanjale i nisam znala hoće li to progresirati u rak.
Pitala sam se trebam li upozoriti njegove "druge" žene. Prošla sam kroz devet mjeseci njegovih poziva i svaki puta kada bih dobila neku ženu ako mi je odgovorila sa se viđa sa Philipeom, ja bih joj rekla "ok, onda moramo malo porazgovarati".
Razgovarala sam sa devet žena - neke su bile ljute, neke su mi poklopile, treće su bile znatiželjne, a četvrte jako zahvalne.
Još jedna žena koja se viđala sa njime organizirala je čak i susret za nas par, mi smo se našle, razmijenile iskustva i poslale mu zajedničku fotografiju.
Kasnije me kontaktirala još jedna žena s kojoj sam se susrela u malenom jazz baru. Ona se s Philipeom nalazila tri puta tjedno godinu i pol dana.
Nisi bili ekskluzivni, ali ona je, rekla mi je, čekala da se to dogodi. Ja sam joj u detalje ispričala sve o nama, od susreta, preko veze do HPV-a.
Napeto me slušala, ja sam joj na kraju rekla kako je njezina stvar hoće li se nastaviti sa njime viđati, i mislila sam da je ovo posljednji put da razgovaramo.
Tri mjeseca kasnije nazvali su me iz ordinacije i rekli da moram doći na testiranje. Paničarila sam jer sam imala čitav niz zdravstvenih problema, uz HPV.
Nazvala sam i ženu s kojom sam se našla u jazz baru, a ona je rekla dvije riječi koje su me bacile u komu: "Moramo razgovarati".
Nastavila se nalaziti s Philipeom nakon što smo razgovarale, ali su prekinuli kada je počela razmišljati o seksualno prenosivim bolestima. Njezin ju je liječnik nazvao te rekao da ima jako loše vijesti - da živi s HIV-om.
Iste te sekunde znala sam da je sve što sam prolazila proteklih mjeseci - umor, problemi s imunitetom - to sve ima veze s ovom dijagnozom. Znala sam s čime se susrećem.
Otišla sam na testiranje, a doktorica me nazvala već sljedeći dan.
"Diane, žao mi je, pozitivno je".
Ispustila sam telefon i pala na koljena. Bila sam uvjerena da ću umrijeti. Nisam detaljno pratila što se zbiva s razvojem lijekova, znala sam da ima nekih noviteta ali da je to i dalje bolest od koje se umire.
To je bio siječanj 2007. godine. Na sljedećim testiranjima ispostavilo se da imam sidu, što znači da mi je imunitet tako oštećen da je zaista podložan svakoj vrsti bolesti. Tijelo se neće boriti jer imam virus koji je oštetio stanice koje se bore protiv infekcije.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
zanimljiva priča samo bih dodao da je hrvatska riječ za "sidu" - aids.