Ovih dana hrvatska javnost je ostala šokirana nakon što je sud prepolovio kaznu monstrumu Draganu Paravinji, koji će nakon nove odluke možda biti na slobodi već za četiri godine. Međutim, upućeni kažu da su mu šanse za puštanej na slobodu minmalne zato što se za teška kaznena djela u pravilu ne odobrava uvjetni otpust. Zločin Dragana Paravinje samo je jedan u nizu brutalnih zločina koji su se dogodili u Hrvatskoj i hrvatsku javnost ostavili u nevjerici.

U nastavku donosimo pregled najbrutalnijih ubojica u Hrvatskoj.

TIN ŠUNJERGA

Da mogu vratiti vrijeme, nikad ovo ne bih učinio, tihim je glasom i bez puno emocija svom odvjetniku Franu Baici rekao Tin Šunjerga (19), mladić koji je u Čistoj Velikoj likvidirao svoje roditelje.

"Ubio sam ih jer su me psihički stalno pritiskali, prigovarali mi zbog škole i društva u kojem sam se kretao", nastavio je Tin odgovarajući na braniteljevo pitanje zašto je počinio ovaj monstruozni zločin koji je u crno zavio ne samo Čistu Veliku, gdje je Tin živio s majkom Silvanom (46) i ocem Marinom (45), nego doslovno cijelu Hrvatsku.

Prije toga istražiteljima je također bez emocija i zamuckivanja ispričao sve detalje zločina.

"Podigao sam pištolj, prislonio ga na majčin zatiljak i opalio. Krv je prsnula posvuda. S pištoljem sam krenuo kući. Tata je nešto radio ispred garaže. Stajao sam pored njega. Samo sam čekao da se okrene, da ga ne gledam u oči. U jednom trenutku okrenuo se leđima i sagnuo. Prislonio sam mu cijev pištolja na zatiljak i pucao", govorio je ubojica.

Njegov branitelj ustvrdio je da je mladić cijelo vrijeme njihovog razgovora bio jako utučen, depresivan. Nije puno govorio.

Mračne tajne Život s ubojicom: "Ubio curu i sakrio u bačvu s cementom..."

"Odgovorio bi mi na postavljeno pitanje i to je to. Sam ništa nije pitao niti tražio", rekao je u travnju Šunjergin odvjetnik prisjećajući se razgovora s mladićem kojeg će braniti po službenoj dužnosti.

Iako svjestan svega, Tin ni u jednom trenutku nije zaplakao niti je na bilo koji način pokazao svoje emocije.

"Ne znam plače li kad je sam u ćeliji, no preda mnom suzu nije pustio. Jasno mu je što je napravio, ali odaje dojam da se sa situacijom u kojoj se nalazi potpuno pomirio. Ljudi koji se nađu u istražnom zatvoru, iako svjesni zločina, u pravilu se brane, pokušavaju opravdati svoje postupke na ovaj ili onaj način. Ovaj mladić to uopće ne čini. On je potpuno rezigniran. Kao da je odustao od samoga sebe, priznao poraz, predao se", pojasnio je odvjetnik Frano Baica.

"On ima 19 godina i punoljetan je, ali to je dijete. Ne znam kakav je inače, ali u vremenu koje sam ja proveo s njim bio je jako tih, povučen. Ništa od mene nije zahtijevao niti tražio da ga netko posjeti", rekao je Baica dodavši da je Tina upitao je li sve u redu u ćeliji u koju su ga smjestili, na što mu je mladić odgovorio da je sve OK.

SRĐAN MLAĐAN

"Karlo, jedina moja ljubavi, zauvijek tvoja Betty", bile su riječi kojima je te prohladne siječanjske subote 16-godišnja gimnazijalka Elizabeta Šubić pred petrinjskom Osnovnom školom odlučila opisati bezgraničnu ljubav prema svom tadašnjem mladiću. Nakon što je grafitnom olovkom na zidu škole napisala kratku poruku, sjela je na stube na kojima se s dečkom trebala sastati u 21 sat.

Desetak minuta prije pred školom se pojavio tada 16-godišnji Srđan Mlađan. Prišao joj je, pitao je što radi i sjeo pored nje. Kratko su razgovarali, nakon čega Mlađan iz sportske torbe vadi strojnicu svog oca Mladena i ispaljuje u Elizabetu dva hica – jedan u vrat i drugi u glavu. Djevojka ostaje na mjestu mrtva, a on sprema pušku nazad u torbu te se vraća u Sisak na isti način na koji je iz njega doputovao – gradskim autobusom.

Prema svom vlastitom priznanju, Mlađan motiva za ubojstva nije imao jer je Elizabetu tada vidio prvi put.

"Odlučio sam na tom mjestu i tog dana nekoga ubiti, meni je bilo svejedno koga. Da nije naišla ona, žrtva bi bio netko drugi", priznao je Mlađan u svibnju te 1998. godine u istrazi, samo nekoliko dana nakon što je napunio 17 godina. 

Na drugo ubojstvo nije dugo čekao. Baš kao i 16-godišnju gimnazijalku pred kojom je bio život, umirovljenika Petra Jančića (61) iz Siska ubio je samo zato što se u krivo vrijeme zatekao na krivom mjestu. Jančić mu je bio susjed, a dočekao ga je pred ulazom u garažu gdje je u njega iz očeve puške ispalio tri hica. Tko zna do kada bi maloljetni monstrum nastavio ubijati da u pljački Sisačke banke, koju je počinio samo pedeset metara od svoje kuće nedugo nakon drugog ubojstva, nije učinio pogrešku zbog koje su ga policajci otkrili.

Spojeni ubojstvima Najveći serijski ubojice imali su jednu zajedničku stvar

"Vidimo se u paklu", promuklim glasom koji još nije do kraja ni mutirao poručio je Srđan Mlađan sisačkom sucu Damiru Parcenu koji ga je zbog dvostrukog ubojstva, pokušaja ubojstva i pljačke banke osudio na za maloljetnika maksimalnih deset godina zatvora. 

Kaznu koju je izdržavao u požeškoj kaznionici sigurno mu je olakšalo čak 21 nagradno izlaženje u grad, koje je zaradio očito dobro prikrivajući svoju ćud i emocije. Za posljednjeg izlaska u veljači 2002. godine Mlađan je uspio unajmiti stan u Zagrebu, nabaviti pištolj i opljačkati Sisačku banku u Zvonimirovoj ulici. Naravno da se nije imao namjeru vratiti u zatvor, a kada je shvatio da mu je policija na tragu, bez imalo oklijevanja s tri je metka na zagrebačkom Borongaju ubio policajca i oca troje djece Milenka Vranjkovića Kinga koji je poslan da privede Mlađana.

Nakon toga pobjegao je i nekoliko stotina metara dalje u stanu na Ravnicama zatočio Boženu Kosović, njezinu kćer Nikolinu i sina Mirka. Svoju mirnu predaju Mlađan je tada uvjetovao nazočnošću brojnih medija. 

"Bojao sam se da će me, nakon što se predam, policajci ubiti zato što sam ubio jednog od njihovih", objašnjavao je razloge zbog kojih je tada inzistirao na novinarima. Nakon nekoliko sati gol do pasa izašao je iz stana i spektakularno se predao pred kamerama.

MATO ORAŠKIĆ

Bivši policajac Mato Oraškić 22. rujna 1999. ušetao je u zagrebačku Palaču pravde, gdje je trebalo biti održano ročište u brakorazvodnoj parnici. U sudnici je ubio svoju suprugu Gordanu, njezinu odvjetnicu Hajru Prohić i sutkinju Ljiljanu Hvalec te je teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Nakon toga je pobjegao, no uskoro je uhićen na granici sa Slovenijom. Poslije tog zločina, u Palaču pravde je instaliran detektor metala te su postrožene kontrole na ulazu u sud.

MARCEL BUDIMIR

Tijekom pljačke banke u Nedelišću 12. prosinca 2003. ubio je policajca Željka Murka, ranio njegova kolegu Stjepana Balića, a tijekom bijega za taoca je uzeo jednog građanina. Nakon što mu je izrečena maksimalna kazna, u drugom postupku osuđen na još pet godina zbog razbojstva iz 2002.

VLASTIMIR KIHALIĆ

U ožujku 2005. u Petrinji je ubio suprugu Željku te njezine prijateljice Nadu Kušan i Vesnu Mokrović-Marinković. Ubio se u zatvoru u Lepoglavi u srpnju 2007.

DRAŽEN DORČEC

U prosincu 2006. upao je u poslovnicu đurđevačke Fine. Ubio je zaštitara Sokol Marića Miroslava Benšića te građanina, klijenta banke Ivana Matiševa.

VLADIMIR DUVNJAK

U veljači 2004., u potrazi za novcem kojim bi kupio drogu, u Vukovaru je provalio u kuću Katarine i Janoša Siča te ih na smrt izbo nožem. Odnio je neznatnu svotu novca.

Christine i Léa Papin Bolestan slučaj sestara Papin: Zgrozile su svijet!

DRAŽEN KOZMAN

Zbog bezazlene svađe u studenom 2006. u kafiću As u Okučanima iz automatske puške ubio troje ljudi, a ranio još pet. Potom je zapucao na policajce te je još bacio i bombu na kafić.

KAZIMIR DUŽNOVIĆ

Pri pljački banke u svibnju 2009. u Sesvetama, ubio je policajca Ivana Grbavca, te je što lakše što teže ranio još petoricu njegovih kolega.

PERICA MAJSTOROVIĆ

U bivšoj državi osuđen je zbog ubojstva svećenika u Sloveniji, dok mu se u Hrvatskoj sudilo zbog ubojstva sestre Šime Medanića 2006. Kasnije je ubio i supočinitelja u ubojstvu Medanićeve sestre, no suđenje za to ubojstvo nije dočekao živ jer se u međuvremenu 2010. ubio u zatvoru.

ŠIME MEDANIĆ

Dok je služio kaznu zbog naručivanja likvidacije Marčela Popovića, prvog hrvatskog ministra turizma, naručio je i likvidaciju svoje sestre. Kasnije je naručio i likvidaciju Nikole Grbića, koji je s Pericom Majstorovićem ubio njegovu sestru. Za taj zločin je nepravomoćno oslobođen.

DRAGAN JUNG

Zajedno s Masimom Kršuljem u veljači 2005. u Zagrebu zvjerski je ubio Antu Vukelića, koji je bio izboden 44 puta nožem i sjekirom, a bježeći od svojih ubojica, zavezan za stolicu, skočio je s balkona petog kata. Tijekom istrage tog zločina otkrilo se i da je Jung u Labinu 2001. nožem izbo Mariju Knapić. Za ubojstvo Ante Vukelića dobio je 30 godina, za ubojstvo M. Knapić 13 godina, pa su mu kazne ujedinjene u maksimalnih 40 godina zatvora.

ŽELJKO MILOVANOVIĆ

Zbog svoje uloge u likvidaciji Ive Pukanića u listopadu 2008. osuđen je na dva suđenja u Zagrebu i Beogradu na po 40 godina. Hrvatska je presuda pravomoćna, srbijanska još nije. Kada i ako postane, dvije će se države trebati dogovoriti gdje će suditi kaznu. U Hrvatskoj je u odsutnosti osuđen i zbog ratnog zločina.

MARKO GRGIĆ

Bio je osuđen na 40 godina zbog trostrukog ubojstva u Kutini iz 1998., no presudu je srušio Europski sud za ljudska prava, prihvativši njegovu žalbu da su mu tijekom suđenja u Hrvatskoj povrijeđena prava.

NEĐO AJDARIĆ

Sudilo mu se zajedno s Grgićem te je također bio osuđen na 40 godina zbog trostrukog ubojstva iz 1998. Tražio je da kaznu služi u BiH, koja mu je kaznu smanjila napola. I on se žalio Europskom sudu za ljudska prava, koji je ukinuo presudu i naložio obnovu postupka. Nakon toga je pušten iz zatvora, a BiH ga je odbila izručiti Hrvatskoj.

Ivan Milat Hrvat iz zabiti godinama klao australske autostopere

IVAN DVORSKI

Ivanu Dvorskom nadimak je Psiho, a osuđen je jer je 2007. u Rijeci zbog navodnog duga ubio svog dužnika, njegovu djevojku i oca. Potom je zapalio stan da prikrije zločin. Za svako ubojstvo dobio je maksimalnu kaznu, no na koncu je osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina.

STJEPAN ROŠKER

U veljači 2009. u Križevcima ubio bratića, njegovu 14-godišnju kćer, strinu te mladića koji se našao usred tog krvavog pohoda.

BORIS GALINAC

U siječnju 2010. u njezinoj kući u Rugvici na smrt zatukao Dragicu Martek, a sve kako bi se domogao novca. Ubio ju je dok je bio na uvjetnom otpustu. Naime, na istovjetan je način 1996. ubio 90-godišnjaka. Bio je osuđen na 13 godina, pušten na uvjetni otpust nakon što je odslužio 12 godina.

PERO LUKIĆ

U siječnju 2011. s Maricom Duvnjak omamio zagrebačkog umirovljenika kako bi mu ukrali kartice i novac. Da bi prikrili zločin, polili su ga s benzinom i zapalili, a ustanovljeno je da je nesretnik bio živ kada su ga zapalili. M. Duvnjak umrla u pritvoru prije početka suđenja.

ROBERT RUBIĆ

U siječnju 2013. 105 je puta nožem izbo Luju Medvidovića, osječkog odvjetnika i pjesnika. Usto mu je oteo ženu i kćer.

MARIO SLABINJAC

Osuđen je jer je u lipnju 2013. na cesti zaustavio automobil u kojem su bili njegova bivša supruga Blaženka i njezin prijatelj Ivica Hajduković. Njega je ubio u vozilu, a nju dok je pokušavala pobjeći. U vozilu je bio Hajdukovićev sin te dvoje djece Blaženke i Marija Slabinjca. I na djecu je pucao, no srećom nikog od njih nije pogodio. Inače Slabinjac je prva osoba za koju je tužiteljstvo tražilo 50 godina zatvora, što je nakon izmjena Kaznenog zakona, najveća kazna koja se može izreći u slučaju kada je počinjeno više teških kaznenih djela. No sud je smatrao da je primjerena kazna od 40 godina zatvora.

DUBRAVKO ŽUGELJ

Osuđen zbog pljačke Fine i ubojstva dvojice zaštitara 2005.

DRAGAN PARAVINJA

"Molim vas, kažite mojoj ženi i sinovima da je nisam silovao", kazao je Dragan Paravinja policajcima tijekom ispitivanja u Banjoj Luci. Na njihova pitanja odgovarao je u nazočnosti dvojice odvjetnika prilično spremno, kao da je već unaprijed pripremio sve odgovore. Teško ubojstvo Drnišanke Antonije Bilić priznao im je, objasnio što je učinio s tijelom tvrdeći kako on nije silovatelj. "Na putu prema Zagrebu, na raskrižju puteva Split – Drniš, Drniš – Šibenik, pored puta sa svoje lijeve strane primijetio sam djevojku koja je stopirala u suprotnom smjeru. Primijetio sam da je bila lijepa, crne duže kose i da je na sebi imala farmerice i majicu, ne mogu se sjetiti koje boje, dok je o ramenu držala žensku torbu", ispričao je Paravinja policajcima kako je sreo nesretnu djevojku. "Hoćeš li sa mnom za Zagreb?", dobacio joj je kroz prozor.

Najgori od najgorih Psihopati u Hrvatskoj: Od malih nogu spremni na masakr

Djevojka mu je odgovorila da hoće u Split, nakon čega je produžio pedesetak metara dalje, okrenuo vozilo i vratio se k Antoniji. Ušla je u kamion te su započeli neobvezan razgovor, tijekom kojeg joj se, priznao je, nabacivao. Policajcima je objasnio kako je zaustavio kamion jer je zapravo želio prijeći na stranu djevojčina sjedišta. Antoniju je njegova nakana uzrujala pa ju je, rekao je, pokušao smiriti. Tvrdio je da joj je zbog toga i nudio da izađe iz kamiona. Djevojka je odbila poziv pa je Paravinja s njezine strane ušao u kamion. 

Antonija je u tom trenutku, kazao je, bezuspješno pokušavala otvoriti vozačeva vrata kako bi pobjegla. Nažalost, nije uspjela. "Počela je da me psuje i vrijeđa. Uspjela me nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe. U jednom je trenutku pokušala da izađe iz kabine pored mene i dalje me glasno psujući. U tom sam trenutku izgubio živce", ispričao je Paravinja svoju verziju zločina. To je bio trenutak kad je ubio djevojku. Kazao je da čitavo vrijeme nije bio pri sebi i da se ne sjeća je li kasnije upalio kamion ili je on čitavo vrijeme radio. Nastavio je voziti prema Solinu te se ubrzo okrenuo i krenuo voziti u smjeru Zagreba. Tijekom vožnje se, priznao je, opet zaustavio kako bi djevojku stavio na krevet iza sjedišta u kabini. Nastavio je vožnju.