Nakon što je papa Benedict XVI abdicirao mediji su potpuno poludjeli, ali Benedict nije bio prvi papa koji je abdicirao. 800 godina prije njega to je učinio papa Celestin V. No, na sve to smo brzo zaboravili nakon što je izabran papa Franjo.

Međutim, stvari su mogle završiti puno drukčije.

Kada je Celestin V abdicirao 1294. godine, naslijedio ga je papa Bonifacije VIII. Celestin je bio 85-godišnjak iz Napulja, koji je izabran zbog svoje izrazite skromnosti. Prije nego je izabran za papu živio je kao siromah i pustinjak, a postao je papom na nagovor kardinala. Kako je napisao Eamon Duffy, Celestin V je bio svetac, ali potpuno beznadan, zbog čega je i trajao samo pet mjeseci.

Mnogi su mislili kako će se izborom takvog pape Crkva očistiti od korupcije, ali ne samo da se to nije dogodilo, već je Celestin bio prisiljen odstupiti.

Prvi potez Bonifacija kao pape bilo je da zatvori Celestina u tvrđavu Fumone gdje je proveo očajnih deset mjeseci i tako je počela vladavina Bonifacija VIII, najmanje svetog pape u povijesti Crkve.

Rođen je kao Benedetto Caetani i od rane mladosti je pokazivao diktatorske sklonosti. Bio je relativno talentirani crkveni odvjetnik i član kurije prije nego je proglašen kardinalom.

Bonifacije je čvrsto vjerovao u papinsku superiornost nad ostalima. Usput se upleo u međudržavne afere i diplomatske svađe sa stranim kraljevima, poput one s francuskim kraljem Filipom IV, nakon što je uveo porez francuskom kleru. 

Bonifacije je izdao svoju vlastitu zloglasnu bulu Unam Sanctam po kojoj civilna i crkvena vlast pripada isključivo njemu.

No, nije mu samo ta neviđena i bezgranična bahatost pridonjela imidžu autokrata. Bonifacije se sukobljavao s velikim brojem talijanskih uglednika, te tradicionalnim neprijateljima njegove obitelji. To se posebno odnosilo na obitelj Colonna. Iskoristio je papinsku vojsku kako bi osvojio nekoliko gradova koje je ta obitelj držala. Među njima je bio i grad Palestrina, a Bonifacije je naredio pokolj sve do jednog stanovnika grada, kojih je bilo 7.000.

Ni u privatnom životu Bonifacije nije bio primjer dobrote i čednosti. Bonifaciju nije bilo dovoljno počiniti jedan smrtni grijeh, već tri odjedanput.  Često se upuštao u seks u troje s udanom ženom i njezinom kćerkom, pa je tako u istoj noći počinio tri grijeha – preljub, incest i kršenje zavjeta celibata.

Bonifacije je na kraju dobio što je zaslužio. Preminuo je mjesec dana nakon što su ga neprijatelji oteli i mučili. Postoje priče da je umro potpuno lud, te da je sam izgrizao svoje ruke i do smrti lupao glavom o zid, no ta je priča mit. Sasvim slučajna ekshumacija njegovog groba u 17. stoljeću otkrila je da su mu obje ruke sačuvane.

Tek nakon njegove smrti o njemu su počele izranjati najgore priče i tračevi. Kralj Filip IV je čak tražio da se njegovo tijelo ekshumira i da ga se spali kao heretika. Bonifacijev nasljednik papa Clement V odbacio je tu ideju.

Svjedok crkvenog sastanka na kojem je Clement odbacio kraljev prijedlog i koji se dogodio u Beču 1312. tvrdio je kako Bonifacije nije bio samo nemoralan, već da je bio i nevjernik.

Ispričao je kako je Bonifacije govorio da je Marija djevica kao i njegova majka, te da je preljub jednako grešan kao i rukovanje.

Na kraju, njegova velika želja da ima apsolutnu moć donijela mu je neodobravanje i katolika. Dante je Bonifacija smjestio u osmi krug pakla, čak i prije nego je Bonifacije umro.