"Nismo opasne, samo želimo djecu vratiti kući"
"Pomozite mi da pronađem svoju kćer", tim riječima počinju rukom pisana pisma koje Kheda Saratova, čečenska odvjetnica za ljudska prava, najčešće dobiva. Do sada je skupila gomilu dokumentacije sa slikama mladih žena i djece i popisom njihovih lokacija.
Uz pisma, stižu joj i poruke na WhatsApp.
"Mi nismo opasni. Možda ima nekih koji su opasni, ali ne bi nas trebalo zbog njih kažnjavati", napisala joj je Maria, Ruskinja koja je trenutačno u izbjegličkom kampu u Siriji.
Saratova takve pozive dobiva od članova obitelji najmanje 1800 Ruskinja koje su nestale u Iraku i Siriji, a mnoge od njih u zemlju su došle kako bi postale ISIL-ove mladenke.
"Trebamo se požuriti jer više nećemo imati koga spašavati", rekla je.
Povratak ovih žena u zemlje iz kojih su otišle izazvao je niz kritika i rasprava diljem svijeta, pa mnoge država odbijaju njihov dolazak. Shamima Begum, tinejdžerica koja je 2015. godine iz Londona otišla u Siriju, ostala je bez britanskog državljanstva. Slično su odlučili i Amerikanci u slučaju Hode Muthane iz Alabame, piše The Guardian.
No najvećih problema ima Rusija, posebno jer je, kako kaže predsjednik Vladimir Putin, 4000 građana Rusije otputovalo u Siriju i Irak, a njih još 5000 iz drugih bivših sovjetskih zemlja. Saratova kaže kako obitelji traže najmanje 700 žena i 1100 djece iz Rusije, Kazahstana i Uzbekistana.
Njihov povratak snažno podržava predsjednik Čečenije Ramzan Kadirov, čiji se režim bio na meti raznih kritika zbog brutalne osvete protiv islamističkih pobunjenika i njihovih obitelji. Kadirov je za njihov povratak lobirao kod Putina i pomogao u organizaciji desetaka evakuacijskih letova iz Sirije u Grozni, glavni grad Čečenije, s većinskim muslimanskim stanovništvom.
Motivi za takav čini mogli biti od pokušaja da potencijalne pobunjenike drži pod nadzorom, promicanje njegova statusa kao muslimanskog vođe, i istinskog uvjerenja u duhu patrijarhalnog naslijeđa, da su žene koje su emigrirale u ISIL morale slijediti svoje muževe.
"S humanitarnog položaja ovo je jako neočekivano", rekla je Katerina Sokirianskaja, direktorica centra Conflict Analysis and Prevention.
Oni koji ga podržavaju i koji su 2017. godine vratili 21 ženu i više od 100 djece, smataju da je 'popravak' onih koji su živjeli pod ISIL-om ulaganje u sigurnost zemlje.
"Njih se mora vratiti kako bi bili pod kontrolom pravnih agencija. Opasniji su tamo nego ovdje", kaže Saratova.
No ovaj postupak dobio je i niz kritika pa je naglo suspendiran 2017. godine nakon prigovora ruske sigurnosne službe. Evakuacija djece nastavljena je u prosincu 2018. godine, a žene se više nisu vraćale. Na tom posljednjem avionu iz Sirije bila je i Zalina Gabibulajeva, majka petero djece koja sada živi u Njemačkoj. Njezi je prvi suprug ubijen 2010. godine, a ona je 2012. osuđena na dvije godine zatvora nakon što je policija pronašla bombu u prtljažniku njezina automobila, za koju je rekla da je podmetnuta.
Čečenske vlasti te su žene okarakterizirale poslušnim suprugama, no realnost je da je zapravo svaki slučaj drugačiji. Gabibulajeva je bila sama i donijela odluku o bijegu preko granice u Turskoj 2014. godine.
"Vjera me motivirala. Mislila sam da je to šerijat, željela sam šerijat", rekla je u jednom intervju.
Smjestila se u gradu Al-Thawrah kojeg je nazvala "mirnim". Poslije su ju razočarala stroga pravila ISIL-a, nemilosrdno nasilje i rat.
"U početku je bilo više dobrih od loših ljudi. Ubijali su ih kao da su topovsko meso i slali u smrt u ovom ratu", rekla je.
Česta pojava bila su i pogubljenja kao kazna za neke prekršaje. Kako je rekla, sama je odbila sudjelovanje u bilo kakvom nasilju.
Žene koje su same moraju biti u barakama i ne smiju nigdje ići same, zato se i brzo udala, kaže. Njezin treći suprug poginuo je u napadu dronom, i to manje od godine dana nakon vjenčanja. Kad su bombardiranja postala sve češća ona i njezin četvrti suprug Makedonac, odlučili su otići.
Platili su krijumčarima da ih prebace preko granice i 2017. godine predali su se kurdskim snagama na sjeveru zemlje. Tada je bila trudna sa petim djetetom kojeg je rodila u izbjegličkom kampu u al-Hawlu.
"Nisu me odveli u bolnicu, iako sam to tražila", naglasila je.
Njezin je suprug uhićen i izručen Makedoniji i sada u njihovom zatvoru odslužuje kaznu. Četiri mjeseca provela je po kampovima prije nego je vraćena u Rusiju, gdje ju je sud u Dagestanu osudio zbog priključivanja ilegalnoj i naoružanoj organizaciji. Osuđena je na kaznu zatvora, no izvršenje kazne joj je zbog malodobne djece odgođeno.
Smatra se sretnicom jer je uspjela ostati živa.
"Rat je na vrhuncu i djeca su bila između života i smrti i naravno da ćete radije odabrati odlazak u zatvor umjesto smrti", rekla je.
Majka četvero djece Zagidat Abakarova kaže da otkako je vraćena u Rusiji često ju posjećuje policija i prati u njezinom rodnom Dagestanu. Preselila se u Čečeniju jer su njihove državne službe popustljivije. Rusija nema striktnih pravila za ovakve slučajeve, pa je svaka regija samostalna u odlučivanju kako se baviti sa povratnicima.
Pretpostavlja kako im nadziru telefone i ostale načine komunikacije, no kaže kako žene koje su živjele pod ISIL-om više ne predstavljaju prijetnju.
Svi se baš i ne slažu s tom tvrdnjom.
"Nije tajna da te žene, pa čak i djecu teroristi koriste za napade bombom, kao posrednike i da sudjeluju u organizaciji terorističkih napada", rekao je Alexander Bortnikov, šef Savezne sigurnosne službe Ruske Federacije.
Putin je podržao povratak djece, no o pitanju žena nije govorio. U prosincu prošle godine evakuirano je 30 djece.
Promatrači kažu da ruski pristup ima mana, no da je bolji od bilo koje druge zapadne vlade.
"Rusija ima jedan od najaktivnijih programa za povratak djece na globalnoj razini i za to im treba odati priznanje. No veliki i nepravedni udarac primile su sve obitelji koji čekaju povratak svojih bližnjih kada je program naglo obustavljen bez ikakvih objašnjenja", rekla je Tanya Lokshina iz Human Rights Watcha.
Majke se još uvijek nadaju da su im kćeri žive i da će ih pronaći. Džannet Erezebova traži svoju kćer Zijaret više od dvije godine.
"Ako nestanem, nemojte ostaviti moju djecu ovdje, pronađite ih", poruka je koju je Zijaret poslala iz Mosula u studenom 2016.godine gdje je živjela u vojarni za udovice s troje djece. Njezin suprug poginuo je u bombardiranju.
To je bio posljednji put da su se čule, a njezina majka više od dvije godine traži informacije i nada se da joj je kćer i troje unuka uspješno pobjeglo iz grada.
"Sve ovo vrijeme sam ju pokopavala i vraćala iz mrtvih. Zaslužuje još jednu šansu", naglašava Erezebova.