Njihov otok tone, prenapučen je, ali nitko ne želi otići
Na prvi pogled ovaj otok izgleda kao da pluta na vrh mora, poput nekakvog pontonskog mosta. Santa Cruz del Islote jedan je od najnapučenijih otoka na svijetu i jedan od deset njih u San Bernardo arhipelagu. Nalazi se u Karipskom moru u zaljevu Morrosquillo. Leži na kombinaciji morskog tla i koralja.
Kako kaže legenda jedan je ribar s obližnjeg otoka proveo noć na Santa Cruzu i nakon što je primijetio kako na njemu nema komaraca, odlučio ostati zauvijek. Lokalci će reći kako komaraca nema zbog toga što nema ni plaža ili močvara.
Na otoku veličine dva nogometna igrališta živi oko 1200 ljudi, a turisti su rijetka pojava. Za njih tu nema hotela i hostela, a oni koji dođu spavaju na obližnjem otoku Mucura u hotelu Punta Faro. Do Santa Cruza putuju brodom i posjećuju ga samo na nekoliko sati.
To je otok na kojem je vrijeme stalo, pa izgled poput nekog krajolika iz novele Gabriel García Márqueza. Na otoku nema došljaka, a kuće koje su izgrađene prenose se s koljena na koljeno i pamte priče generacija ljudi.
60-godišnji Juve Nal, koji je na Santa Cruzu proveo cijeli život, kaže kako na otoku živi 900 ljudi. Nal se ponaša kao vođa otoka, turistički vodič i glasnogovornik. Bez obzira na to čiji su podaci o broju stanovnika točni, sigurno je kako je otok prenapučen i na njemu više nema mjesta.
Oko 115 kuća nagurane su jedan do druge, a u nekim slučajevima i jedna preko druge. Na ulicama otoka život se čini jednostavan. Stariji muškarci s ljubaznim očima i izmučenim licima sjede ispred kuće i pijuckaju pivo, tinejdžeri po ulicama plešu a mlade majke čavrljaju na uglovima.
Nal provodi znatiželjnike po svakom kutku otoka i pokazuje znamenitosti, crkvu i školu. Opušten je poput života koji na otoku nenametljivo teče.
"Ovdje nema kriminala. Nemamo policije i uopće nam ne treba", kaže Nal ponosno.
Zaustavlja se na malom trgu, označenom bijelim križem, što je, kako kaže, dobro mjesto za fotografiranje. Njihovo partnerstvo sa hotelom Punta Faro dovelo je do uspostavljanja malog konzervacijskog akvarija na otoku. Prije toga otočani su se prema kornjačama ponašali na isti način kao i prema kokošima i ubijali ih zbog mesa. Sada ih pažljivo izvlače iz ribarskih mreža i brinu se o njima do po njih ne dođe tim iz hotela, piše CNN.
Turisti plaćaju malu cijenu ulaznice za ulazak u akvarij, u kojem se također nalaze mali morski psi i mnogo riba. Kako za kuće više nema mjesta na tlu otočani su ih počeli graditi u visinu.
"Ponestaje nam zemlje i ne znam što ćemo po tom pitanju napraviti. Brinemo se za budućnost jer ne možemo nastaviti graditi u zrak", priznaje Nal.
No otočani se ne žele žaliti i sretni su.
"Gdje drugdje na svijetu vam ne treba policija i možete imati cijeli otok samo za vašu malu zajednicu. Svaki se dan budim s pogledom na more. Ne bih htio živjeti nigdje drugdje", naglašava.
Posljednjih godina povećao se broj turista koji posjećuju njihov otok i promatraju otočane poput rijetkih izložaka u nekom zoološkom vrtu. Ulaz na otok zato su im počeli naplaćivati jedan dolar.
"To njihov ponašanje nije bilo primjereno, pa smo im počeli naplaćivati. Nudimo im turističku rutu po otoku kako bi shvatili da mi nismo ovdje samo da nas gledaju i fotografiraju već i da mogu nešto naučiti o nama i našoj kulturi", napominje.
Novac kojeg tako prikupe koriste za konzervatorijska potrebe i za svakodnevne potrebe otoka, kao što je pitka voda koju brod dovozi na otok s kopna jednom svakih nekoliko tjedana. Strahuju kako će otok postati žrtva podizanja razine mora. Suvlasnik Punta Para Alejandro Alzate kaže kako su poplave na otoku česte i kako bi ga jednog dana mogla 'donijeti' plima.
"Lokalci to ne žele čuti jer to znači da će se jednom morati odseliti. A takav život kakvog ovdje imaju ne možete naći nigdje drugdje. Ponosni su što mogu živjeti na otoku. On je puno više od zajednice, to je i posebna kultura, stil života. Ne žele biti nigdje drugdje", naglašava.
Iako se čini kako žive na sigurnom mjestu, otočani obožavaju svoj otok, dom, kojeg doživljavaju najsigurnijim i najmirnijim mjestom na svijetu.