Humanitarna kriza sve je veća na sjeveroistoku Sirije u kampu Al-Hawl u kojem se trenutačno nalazi više od 73.000 ljudi, većinom žena i djece. Kamp se otvorio 1991. godine i bio je namijenjen izbjeglicama iz Iraka tijekom Zaljevskog rata. Po prvotnom planu mogao je smjestiti polovicu tog broja ljudi koji su sada u njemu.

Kamp je pod kontrolom kurdskih snaga uz američku podršku. 

Unatoč moru bijelih šatora, mnogi spavaju u zajedničkim prostorijama, dok djeca nuždu obavljaju najčešće ispred, gdje god stignu. U kampu su samo tri mobilne klinike a bolnice su prepune pacijenata koji su u kritičnom stanju. Oni čije ozljede nisu opasne po život dobiju lijekove protiv bolova ili antibiotike i otpuste ih. 

Prošlog tjedna 31 osoba preminula je na putu prema kampu ili odmah po dolasku u kamp zbog traumatskih ozljeda ili pothranjenosti. Podaci su to Međunarodnog odbora za pomoć po čijim podacima smrtnih je slučajeva bilo 217, piše The Washington Post. 

Uz prljave ceste kampa koje postaju muljevito tlo nakon svake kiše hodaju, bolje rečeno, bore se s tim blatom oni kojima su amputirane noge u kolicima, ili na štakama. 65 posto stanovnika kampa su djeca koja dane provode i pomažući svojim starijim  rođacima, vuku ih u kolicima napravljenim od svega i svačega. 

Taj golemi priljev izbjeglica, civila, iz Sirije, Iraka i ostalih koji pristižu iz Islamskih država međunarodne humanitarne organizacije je uhvatio nespremne. I sad se pokušavaju nositi s tim što se događa. Kao što je ranije svijet pogodila humanitarna kriza izbjeglica iz Sirije tako se sada svijet muči sa odgovorom na humanitarnu krizu izbjeglica iz Islamske države. 

"To je akutna humanitarna kriza. Puno ljudi dolazi u isto vrijeme, a taj broj ljudi nismo očekivali. I sad se pokušavamo s tim nositi", rekao je jedan od koordinatora. 

Sirijske demokratske snage (SDF) prošlog su mjeseca proglasile vojnu pobjedu nad Islamskom državom, nakon brutalne ofenzive na njihovo posljednje utočište na istoku zemlje u selu Baghuz. To je selo samo maleni dio nekoć velikog "kalifata", a po nekim podacima još je oko 60.000 ljudi po kontrolom militanata.

KOLUMNA Zapad svoje ISIL-ovce ne želi - zašto bi ih Sirija preuzela?

Tijekom vojne operacije SDF je organizirao centre kako bi razdvojio muškarce, uključujući i osumnjičene militante Islamske države, i poslao ih u prihvatne centre na sjeveroistoku Sirije. Žene i djecu prebacili su u kamp. Oni iz drugih područja smještaju se u dodatak tom kampu gdje ih čuvaru i prate naoružani čuvari, posebno kada posjećuju ostale dijelove kampa. Segregacija je obavezna zbog tenzija između žena, tih stranih žena, radikalnijih. A sukobljavaju se i Sirijci i Iračani, od kojih su mnogi pobjegli iz Islamske države. 

"Sukobi u Baghuzu čini se završili su, no kriza je daleko od završetka. I dalje ne znamo hoće li stići još ljudi", naglašava Corinne Fleischer, UN-ova predstavnica u Damasku.

UN je odobrio dodatnih 4,3 milijuna dolara za kamp, pa će se tako sredstva uložiti za nabavu šatora, deka, potrepština za osobnu higijenu i ostalih stvari potrebnih za medicinsku zaštitu. Postoje planovi da se izgradi najmanje jedna bolnica. 

No čini se kako ona neće stići toliko brzo koliko je ljudima potrebna. 

"Molim vas pogledajte moje dijete, jako je bolesno, treba ići u bolnicu", preklinjala je 30-godišnja Nazila Arkan iz Turkestana, što je termin kojim se opisuje područje Centralne Azije između Sibira na sjeveru; Tibeta, Pakistana, Afganistana i Irana na jugu; Pustinje Gobi na istoku te Kaspijskog jezera na zapadu.

Zaposlenici kampa strahuju od razvoja niza bolesti i problema, poput zaraznih bolesti i seksualnog nasilja među maloljetnicima te neprijateljstva između stanovnika kampa lojalnih Islamskoj državi.

"Trebamo riješiti pitanje sanitarnog čvora kako bi izbjegli bilo kakve rizike za zdravlje. No najveći izazov s kojim se moramo nositi su frustrirani ljudi. Nije jasno što će biti s njima, s njihovim kretanjem ili gdje i kako će otići", naglašava dužnosnik kampa i ističe kako su poseban problema te strane i ljute žene.

Njih je oko 9000 i dolaze iz Francuske, Njemačke, Rusije i Ukrajine. 

"To je velika tempirana bomba", naglašava. 

Mnoge pridošlice u kamp i dalje su veliki pristaše militantne ideologije, a neki su odbili pomoć pa čak i napali sigurnosne službe ili osoblje. Donori iz zapadnih zemalja zabrinuti su zbog sredstava koje možda doniraju osobama povezanima sa Islamskom državom.

"Neki NGO-i su odbili pomoći i zato nam stalno nedostaje hrane, vode, lijekova. To se osjeti, pa ljudi postaju ljuti, i počinju izazivati probleme", kaže Dilovan.

Najveći problem, tj. pitanje na kojeg trenutačno nemaju odgovor je kuda će ovi ljudi otići i kada. Do tada svaki je dan prepun novih izazova i hitnih situacija. Kerozinska grijalica izazvala je požar u jednom od šatora, a troje djece teško je opečeno. Prebačeni su u bolnicu u Al-Hasakah, na udaljenosti od oko 32 kilometra. 

Liječnici su majci govorili da joj djeca možda neće preživjeti, a ona nije mogla zaustaviti suze. 

"To je katastrofa", rekao je Aydin Khalil, direktor dječje bolnice, komentirajući stanje u kampu. 

Kamp je zapravo postao maleni grad u središtu kojeg se nalazi tržnica na kojoj ljudi, oni koji imaju nešto novaca ili vaučera mogu kupiti pelene, ribu, začine, igračke ili nešto dr. Sve je to stiglo iz obližnjih gradova. Na prvi je to pogled slika običnog grada koja može zavarati. 

"Pogledajte zahode. Pogledajte kako živimo", rekla je 24-godišnja Ahmed iz Aleppa.

Brine se o šestero djece, troje njih od njezina su brata koji je poginuo u zračnom napadu.

"Njegova kćer ima slomljene noge i trebaju joj kolica, no čini se da nikoga nije briga", kaže.