Žestoka debata isplela se oko Hode Muthane, žene iz Amerike, te Shamime Begum, Britanke, koje su se pridružile takozvanoj islamskoj državi kao tinejdžerke i sada se žele vratiti u svoje matične države. Predsjednik Trump zabranio je Muthani, koja je rođena u New Jerseyju, natrag u SAD, a glavni tajnik Mike Pompeo inzistira da ona nije američka državljanka, piše u svojoj kolumni za The New York Times novinar iz Sirije Abdalaziz Alhamza.
U Velikoj Britaniji isto tvrdi i Sajid Javid koji je Begum oduzeo državljanstvo, dok Richard Walton, nekada šef antiterorističke jedinice Scotland Yarda, žene poput Begum opisuje kao "jednako opasne kao i muške borce, posebno ako ih se ikada pusti natrag u državu".
No, britansko i američko odbijanje da se "natrag uzme" te žene i stotine drugih stranih boraca koji su se pridružili ISIL-u znači ostaviti ih u Siriji. Zašto bi Sirijci, koji su patili radi nevjerojatnog nasilja koje su im nanijeli američki i europski ISIL-ovci, sada još morali živjeti s njima i nositi se s njima, dok SAD i Velika Britanija žele oprati ruke od svega.
Kao i mnogi Sirijci, i ja bih rekao da Muthana i Begum nosu dobrodošle u Siriji, i moraju napustiti državu. Nisam ksenofob ali jesam svjedok toga što su Islamska država i strani borci učinili mom domu i narodu.
Odrastao sam u Raqqi, malom sirijskom gradu na obalama rijeke Eufrat. U siječnju 2014. Islamska država preuzela je kontrolu Raqqe i odsjekla je od svijeta, predavši nas nasilju i hororu.
Teroristička grupa moj je grad prozvala glavnim gradom kalifata i počela objavljivati lukave videe zovući grad "utopijom" i "rajem" kako bi privukli nove džihadiste. Mnogi su Amerikanci i Europljani, kao Muthana i Begum, zaista i došli, te bili sluge tom režimu terora.
Iako nismo imali iskustva u novinarstvu, moji prijatelji i ja osnovali smo novinarski kolektiv, "Raqqa is Being Slaughtered Silently", kako bi razotkrili zločine koje radi Islamska država. Radili smo pod velikim rizikom kako bi istaknuli licemjerje i laži medijske kampanje od strane Islamske države. Naš je otpor doveo do toga da teroristička skupina pronađe i ubije nekoliko članova naše grupe i obitelji.
Nakon što smo završili na crnoj listi i lovila nas je Islamska država bio sam prisiljen napustiti Raqqu i živjeti u izgnanstvu, kao izbjeglica u čitavom nizu država i gradova tijekom godina. Živio sam bez svog doma i putovnice, jer sam proganjan i jer sam protivnik režima Bašara al-Assada.
Brojni Sirijci izgubili su živote dok su pokušavali pobjeći dvostrukom užasu Islamske države i Assada, pokušavajući doći do Europe položivši svoje živote u ruke krijumčara, prelazeći turbulentna mora i gotovo neprobojne granice. Mediteran je postao veliko potopljeno groblje.
Za razliku od milijuna Sirijaca koji su zadržali svoje putovnice i dokumente te ih branili životom, mnoštvo je stranih boraca Islamske države uništavalo svoje kako bi sakrili identitet i proveli godine putujući između Sirije i Turske s relativnom lakoćom.
Sad kada je Islamska država pokorena u Siriji i snovi o lažnom kalifatu su uništeni, mnogi stranci u njihovim redovima, poput Muthane i Begum puze natrag u svoje države rođenja.
Muthana i Begum, koje su obje nedavno uhićene od strane sirijskih demokratskih snaga, zadržane su, skupa sa drugim ISIL obiteljima, u al-Hawl izbjegličkom kampu na sjeveroistoku Sirije.
Muthana, koja je napustila Alabamu 2014. da se pridruži ISIL-u rekla je kako joj je žao radi njezinih postupaka, ali ja je se sjećam kao članice ISIL-a, koja je koristila društvene medije da poziva na ubojstva i radila je kao regruter.
Begum, koja je napustila Veliku Britaniju te se pridružila ISIL-u 2015. odbila je pozive svoje obitelji da se vrati kući. Nakon što je uhićena za Sky News je progovorila o tome zašto se pridružila terorističkoj skupini. Begum je zastala i rekla kako nije požalila svoju odluku jer ju je to promijenilo kao osobu, da je uživala u vremenu provedenom s grupom te da je zahvaljujući tome upoznala supruga. Nema tu previše kajanja, ona i slični njoj i dalje vjeruju u otrovnu ideju Islamske države.
Dugo sam se pitao mogu li u svom srcu snaći snage da oprostim stranim članovima ISIL-a, uključujući ženama poput Muthane i Begum, za sve što su učinili mom narodu i domu. Svakako nisam mogao oprostiti muškim borcima i pitao sam svoje prijateljice iz Sirije o tome što misle o Muthani, Begum i drugim džihadističkim ženama.
Svaka mi je odlučno rekla kako ne mogu oprostiti nikome tko se pridružio ISIL-u. Kada sam ih pitao specifično o Muthani i Begum, svaka ženska prijateljica rekla je kako smatraju da bi obje žene trebalo uhititi i procesuirati kako bi se Sirijce spasilo od opasnosti koju predstavljaju.
Ja osobno pak vjerujem kako bi se Muthana i Begum te svi ostali strani borci i članovi Islamske države trebaju poslati natrag svojim domovinama na suđenje. Daljnja prisutnost Muthane i Begum, te svih ostalih, dnevni je podsjetnik na nasilje i horor koju je njezina grupa nanijela na naše društvo i narod.
Prošli je tjedan Begumin novorođeni sin umro u bolnici blizu kampa radi problema s disanjem. Odluka britanske vlade da ne preuzme odgovornost za Begum, da ju ne uzmu nazad i ne sude joj prema zakonima države, također je onemogućila djetetu da dobije medicinsku njegu koja mu je bila potrebna.
Britanska, američka i europske vlade moraju preuzeti odgovornost za strane borce i odluka o njihovoj sudbini trebala bi ovisiti o zakonodavstvu tih država.
Sirijce se ne bi smjelo tjerati da o njima brinu. Moramo očistiti Siriju od takvih ljudi ako se ikada želimo oporaviti od ove kuge. Moraju biti maknuti iz Sirije odmah i zauvijek.
