Kako je Ivan Meštrović portretirao Nikolu Teslu, zašto je bila važna dalmatinska biljka buhač, je li Tito stvarno imao manjkave zube, kako piše u njegovu policijskom dosjeu iz 1928. godine i je li Josip Kozarac, autor "Mrtvih kapitala", zaista bio razvratnik, koji je uživao sa slavonskim "frajlama"? Na ta i slična pitanja odgovore će pokušati dati ogromna izložba "Predstavljamo Hrvatski povijesni muzej" koja se ubrzanim koracima priprema u tome muzeju u Matoševoj 9.

"Izložba se otvara potkraj jeseni, a na njoj će biti pokazano 215 najreprezentativnijih i najatraktivnijih predmeta iz muzejskog fundusa, od vagona Đuro Đaković, preko banskih žezla, mačeva, pušaka, nacionalnih zastava, Maurovićevih crteža i karikatura partizanki i partizana, do popularnog vinjaka 'Trenk’, koji pokazuju društveni razvoj Hrvatske, ali donose i zanimljivu priču i poruku", kaže Ela Jurdana, kustosica izložbe, te pojašnjava da se izlaganjem, recimo, vagona Đuro Đaković ili vinjaka Trenk, nisu fokusirali samo na industrija socijalizma, nego su istražili i prikazali i ono što stoji iza tih simbola vremena, dakle, kontekst".

Od politike i gospodarstva do kutlure, obrazovanja

U tom golemom projektu zastupljene su sve zbirke Muzeja i sudjeluju svi kustosi, koji zapravo žele ukazati na važnost i urgentnost preseljenja Hrvatskog povijesnog muzeja iz prekrasne, ali potpuno neadekvatne barokne palače Rauch na Gornjem gradu u bivšu zgradu Tvornice duhana Rovinj.

"Ta je zgrada još prije deset godina predana Muzeju i napravljen je projekt adaptacije, a zatim je sve stalo", kaže Ela Jurdana, pitajući se kad će konačno Muzej dobiti prostor u kojem će moći izložiti svoj prvi stalni postav izabran iz fundusa Muzeja koji broji gotovo 300 tisuća predmeta.

Izložba je podijeljena na sedam cjelina, od politike i gospodarstva, preko kulture, znanosti i obrazovanja do medija i svakodnevnog života, a neki predmeti nisu još izlagani. "Bit će izloženi i neki kontroverzni predmeti, primjerice, policijski karton Josipa Broza Tita iz 1928. godine", napominje kustosica. Iz tog kartona doznajemo da je Tito, između ostaloga, rimokatolik, vjenčan s Pelagijom Denisovnom u pravoslavnoj crkvi u Bogoljubovski u Rusiji i da ima sina Žarka, a navedeni su i osobni podaci poput visine 170 cm, plavih očiju, "brka koji brije" i "manjkavih zubi".

Navedeno je da govori hrvatski, njemački i ruski. Na poleđini kartona zapisani su rukom podaci o uhićenjima, ponegdje nečitkim rukopisom i kraticama. Tako saznajemo da je prvi put uhićen 14. srpnja 1927. zbog posjedovanja komunističkih knjiga, a zatim još dva puta tokom 1928. godine: jednom zbog ometanja skupštine Socijal-demokratske partije u kinu Apollo i drugi put "radi nepovlasnog posjedovanja samokresa".

Priložene su i tri njegove fotografije, na kojima je snimljen sa sunčanim naočalama i šeširom. U to je vrijeme, objašnjava Ela Juradan, bilo uobičajeno da se traženi i progonjeni ilegalci fotografiraju 'u civilki’, dakle i sa sunčanim naočalama i šeširom, kako bi ih agenti lakše prepoznali na ulici.

Prema kriteriju reprezentativnosti i unikatnosti, nastavlja, odabran je i putni kovčeg Eugena Kvaternika, ideologa stranke prava, pravnika, političara i pisca, "vječnog političkog emigranta", inače poliglota, koji je bio vođa Rakovičke bune. Kovčeg je značajan jer se nalazio uz Kvaternika u trenutku njegove tragične pogibije u Rakovici 1871. godine. U HPM dopremljen je sredinom 20. stoljeća preko Nacionalne i sveučilišne knjižnice gdje se u Zbirci rukopisa i starih knjiga čuvaju raritetni Kvaternikovi spisi.

Bit će izložena i jedna od najnovijih akvizicija Muzeja, koja se može svrstati u tzv. emigrantsku građu, koja je raritetna i do koje se teško dolazi. Riječ je o maloj spomen znački, koja svjedoči o akciji hrvatskih političkih emigranata koji su 1972. oteli avion švedske kompanije Scandinavian Airlines na aerodromu u Goteburgu kako bi prisilili švedske vlasti da puste iz zatvora hrvatske zatvorenike.

Kustosica ističe i komad čuvenog zida s bivšeg ustaškog zatvora u podrumu zgrade u ulici Račkoga broj 9. U taj zatvor dovedeni su iz logora u Kerestincu istaknuti antifašisti August Cesarec, Ognjen Prica, Otokar Keršovani i Božidar Adžija gdje su mučeni, a zatim 9. srpnja 1941. i strijeljani. Šest godina nakon Drugog svjetskog rata, tijekom preuređenja prostorija u zgradi u Adžijinoj, na zidu je pronađen zapis:

"U ovim su prostorijama proživjeli svoje posljednje časove internirani borci iz Kerestinca - četrdeset četvorica. Osudu o strijeljanju primili su svi uzdignute glave, jer su znali da umiru za pravednu stvar, za stvar radnog naroda. Živjela sovjetska Hrvatska!" Ekspertizom je ustanovljeno da je to Cesarčev rukopis.

Tu su i brojne povijesne zemljopisne karte, koje govore o geopolitičkim promjenama i različitim državnim ustrojima u regiji, od vremena Austrougarske, preko razdoblja Kraljevine SHS, pa sve do NDH i karte Jugoslavije od 1945., dakle, bez dijela Istre i s tršćanskim pitanjem, i socijalističke Jugoslavije. Razdoblje NDH bit će prezentirano žutom židovskom zvijezdom, a iz velike muzejske zbirke kapa izabrane su domobranska kapa s ušivenom petokrakom zvijezdom i ilirska kapa.

Izrađene od lima s otvorom za oči, usta

Svakodnevni život stanovnika Hrvatske u razdoblju, od kulture stanovanja i odijevanja do prehrane u razdoblju od ranog novog vijeka do danas, prezentirat će Sramotna maska iz 18. stoljeća, koja je pronađena početkom 20. stoljeća u iskopavanju kod Željezničkog kolodvora u Zagrebu. Sramotne maske bile su izrađene od debelog željeznog lima, s otvorom za oči i usta, s nosom i ušima, te zviždaljkom, a sa stražnje strane nalazile su se kuke za pričvršćivanje oko vrata i glave.

"Morale su ih nositi piljarice koje su bile kažnjavane za psovke, klevete i slične prijestupe, i pritom su morale zviždati", kažu u Muzeju. Ženske barokne pozlaćene cipelice, dar zagrebačkog arhitekta i graditelja Bartola Felbinegera, pokazuje kako su žene tada imale mala stopala, a desna i lijeva cipela bile su jednake. Svakodnevnicu ilustriraju i šalice za kavu s hrvatskim grbom iz doba Hrvatskog preporoda i luksuzna srebrna zdjela za voće, naručena iz Beča, koju su 1895. "Istarske Hrvatice" darovale Anti Starčeviću prilikom svečanog otvaranja Starčevićevog doma u Zagrebu i sudačko žezlo.

Poznat kao moralni i socijalni kritičar društva

Posebno je zanimljiv cimer (natpis) nad krčmom "Kod tri graničara" koja se u drugoj polovici 19. stoljeća nalazila u Lipovljanima u Slavoniji. Cimer prikazuje idealiziranu sliku graničara u Vojnoj krajini gdje su oni istodobno bili i slobodni seljaci i vojnici: dvojica oru s volovima, a treći stoji s puškom. Istražujući pozadinu života u toj krčmi, kaže Ela Jurdana, otkrili su i neke pikantne detalje o životu hrvatskog književnika Josipa Kozarca, koji je poznat i kao moralni i socijalni kritičar slavonskog društva.

Kad je Kozarac došao u Lipovljane 1885. godine za upravitelja Šumarije, stanovao je u toj gostionici. Tu je napisao svoja najbolja djela i našao inspiraciju za likove manje poznatog romana "Među svjetlom i tminom" iz 1891. u izdanju Matice hrvatske. U djelu je dao smionu kritiku Khuenova režima, pri čemu se poslužio cijelom galerijom likova, pripadnika lipovljanske inteligencije i seljaka, otkrivaju nam u Muzeju.

Također je bez ustezanja prikazao intimu seoskog života. Roman je odjeknuo kao bomba u maloj lipovljanskoj sredini, jer su se piščevi poznanici mogli prepoznati u njemu. Reagirali su i Matičini cenzori. O Kozarcu se proširio glas da je vodio dvostruki život, jedan miran obiteljski na gospodarstvu u nedalekim Torovima, drugi izrazito buran u gostionici Kod tri graničara. Protagonistice ove priče bile su, navodno, krčmarica Antonija Šporer i njena prijateljica Ana Herlitz, poznate kao Crna Frajla i Bijela Frajla.

Dvojezična objava tiskana na talijanskom i hrvatskom

U temi gospodarstva posebno je zanimljiva "Objava o uvođenju u posjed i uvjetima upravljanja feudom Vrana" iz 1761. godine. Riječ je o dvojezičnoj objavi, tiskanoj na talijanskom i hrvatskom jeziku, kojom Mletačka Republika daje posjed Vrana na korištenje knezu Francescu Borelliju. To potvrđuje i simbol Mletačke Republike - lav s otvorenom knjigom koji se nalazi u zaglavlju dokumenta. Kneževi Borelli uspjeli su od tog zapuštenog posjeda - osmanskog agaluka - novčanim ulaganjem stvoriti napredno poljoprivredno dobro.

"Vranski feud, kasnije znan kao Jankulovica, a potom i Poljoprivredni kombinat Vrana jako je važan jer je omogućio osjetno bolje uvjete života tamošnjem stanovništvu", ističe kustosica. Trgovinu 18. i 19. stoljeća prezentirat će dvije ploče sa žitnog skladišta Marka Postića, koje je izgrađeno na desnoj obali Kupe kod Siska 1803. godine, u vrijeme velike gladi, kada su ratna zbivanja širom Europe povećala potražnju za živežnim namirnicama.

Te ploče su značajne po tome što potvrđuju da je Sisak tada bio važno trgovačko središte. Pečatnjaci međimurskih općine Jurčevec, Štefanec i Vularija iz 17. stoljeća, dakle iz vremena rane akumulacije kapitala, ponudit će odgovor na pitanje zašto je Međimurje i danas toliko autentična regija.

"Kad pogledamo smještaj svih triju mjesta - na istom pravcu je i Subotica, danas Mala Subotica - možemo dobiti logičan pravac kretanja roba i trgovine u Donje Međimurje i iz njega koji su podržavali i razvijali knezovi Zrinski, a uz njih, za njihov i vlastiti račun, brojni slobodnjaci koji su se pravno i statusno uzdigli na rang 'zajednice’," pojašnjava Ela Jurdana dodajući da upravo ovi primjerci pečatnjaka svjedoče o malim seoskim zajednicama u Međimurju koje su postigle pravnu individualnost, što je specifičnost Međimurja.

Industriju socijalističke Hrvatske, odnosno Jugoslavije, predstavit će div Đuro Đaković, u kojem je već sredinom '30-ih proizvedena prva lokomotiva, a 1938. prvi motorni vlak za prugu Sarajevo – Mostar. "Tu je i elegantna crna boca vinjaka Trenk s karakterističnim fesom, koja svjedoči o potrebi da se imena nacionalnih junaka poput slavnog vojskovođe baruna Trenka stave na etikete pića", nastavlja kustosica, napominjući da je Badel imao Cezara, no Zvečevo je posegnulo za svojim slavonskim junakom.

Osim što je bio neustrašivi ratnik i čovjek neobuzdane naravi, barun Trenk je bio poznat i po pijankama, kartanju i dvobojima, a nakon što su mu supruga i njihovo četvero djece umrli u epidemiji kuge, i po zabavama sa ženama. Sve to pridonijelo je pretvaranju njegovog života u mit, a legende o njemu žive i danas.

Svoje mjesto dobila je i tvornica igračaka Biserka, koja je vrlo rano otkupila licenciju od Disneya i počela masovno proizvoditi Paška Patka i ostale popularne likove, pokazujući time svojevrsnu otvorenost i povezanost sa zapadom. Tu si i kutije nadaleko poznatog kvalitetnog dalmatinskog buhača, koji je između dva rata služio za temeljito uništavanje stjenica, insekata i ostale gamadi. Te kutije buhača pokazuju kako su se u socijalizmu dobro iskorištavali neki prirodni resusrsi.

"Nažalost, proizvodnja dalmatinskog buhača izgubila je svoj značaj u Hrvatskoj, premda ga Japanci i dalje uzgajaju i koriste kao sredstvo protiv gamadi", ističe Ela Jurdana. Sliku medija tijekom povijesti oslikat će mnogi listovi, od Studija, iznimno popularnog tjednika za TV i film u '60-im i '70-im, do zabranjenih listova Narodni glas čovječnosti, pravice i slobode, koji je 1945. tiskala nakladnica Marija Radić, udovica HSS-ovca Stjepana Radića, i Hrvatskog tjednika iz 1971. godine.

Muzejsku zbirku oružja, najznačajniju u Hrvatskoj, koja obuhvaća vrijeme od 11. stoljeća i ima više od 5500 predmeta, predstavljaju mala, elegantna, lijepo ukrašena ženska lovačka puška, koja se pripisuje obitelji Jelačić, te pištolji za dvoboj. Pretpostavlja se da je puška konstruirana sredinom 17. stoljeću u Cieszynu, odnosno Teschenu u Šleziji, današnjoj Poljskoj, pa se takvi modeli pušaka još nazivaju tešinkama. Prilično su rijetke, a izrađivane su za visoko plemstvo i vladare.

U području obrazovanja ističe se portret baruna Ivana III. Ratkaja, rođenog u Velikom Taboru 1640. godine, na kojem se nalaze i četiri prizora iz njegova života te grb obitelji Ratkay. Barun je bio isusovac, istraživač i kartograf, diplomirao je filozofiju i pravo, a zatim je 1680. kao misionar otišao u Meksiko, u pokrajinu Tarahumari (danas savezna država Chihuaua), odakle je pisao putopise o tom kraju, životu i običajima Indijanaca.

U trećem putopisu priložio je i kartu pokrajine Tarahumari s misijskim postajama i španjolskim utvrdama, ali i s obitavalištima indijanskih plemena. Ta se karta smatra najstarijim prikazom te meksičke regije. Baruna Ivana III. Ratkaya navodno su otrovali Indijanci kojima je branio običaje koji su se kosili s kršćanstvom.

Računovodstvo, nosorog, sladoled, veleizdaja

O razvoju hrvatskog jezika govori "Njemačko-ilirski slovar" Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića iz 1842. godine, koji se smatra prvim modernim rječnikom. Sadrži više od 40 tisuća natuknica, a značajan je po tome što je Mažuranić u njemu po prvi putu naveo hrvatske pojmove za riječi kao što su računovodstvo, nosorog, sladoled, veleizdaja i velegrad, te za izraz tržišno gospodarstvo. "Odabrali smo i globuse iz 17. stoljeća, izrađene u čuvenoj manufakturi poznate kartografske obitelj Blaeu iz Amsterdama", kaže kustosica zaključujući da se pretpostavlja da bi mogli potjecati iz bogate knjižnice bana i pjesnika Nikole Zrinskog iz Čakovca.