Oko 21 sat 4. veljače 1974., prije točno 43 godine, netko je pokucao na vrata stana broj 4 na adresi 2603 Benvenue Street u Berkeleyju, Kalifornija. 19-godišnja Patty je krenula prema vratima, otvorila, a skupina mladih muškaraca i žena naoružana dugim cijevima probila se u stan, zgrabila nju, pretukla njenog zaručnika i strpala je u prtljažnik automobila. Bila je to jedna od najpoznatijih otmica u američkoj povijesti jer je bila riječ o Patriciji Hearst, unuci Williama Randolpha Hearsta, najvećeg medijskog mogula u povijesti SAD-a.

Vrlo brzo postalo je jasno da je Patty Hearst oteli pripadnici radikalne ljevičarske terorističke organizacije Symbionese Liberation Army – SLA. Bila je riječ o organizaciji koja se proglasila gerilski rat vladi SAD-a i kao cilj si postavila rušenje kapitalističke države. U praksi se, međutim, jako puno njihovih aktivnosti svodilo na pljačkanje banaka i ubijanje ljudi u daljoj okolici njihovog kalifornijskog uporišta.

Christian Klar Uzoran učenik postao je okrutni terorist

Prije otmice su, primjerice, već ubili dvojicu službenika u školama u Oaklandu, i to mecima čije su vrhove ispunili cijanidom kako bi bili što smrtonosniji. U slučaju otmice Patty Hearst, SLA je praktično odmah ostvario prvi cilj; dospio je na naslovnice. SLA je vodio Donald DeFreeze, tada 31-godišnjak s bogatom kriminalnom prošlosti, koju je započeo još kao dječak, pobjegavši od nasilnog oca. Politički se radikalizirao u zatvoru 1969., pobjegao iz zatvora 1973. i s nekolicinom mladića i djevojaka u dvadesetima osnovao SLA.

Prva stvar koju je SLA zahtijevao povodom otmice Patty Hearst bilo je da od njenog oca Randolpha Appersona, u to vrijeme predsjednika uprave Hearst Corporation, zatraže da svakom siromašnom građaninu Kalifornije donira 70 dolara u hrani. Njihov zahtjev vrijedio je zapravo 400 milijuna dolara, što otac nipošto nije mogao odjednom prikupiti. Skupio je nekoliko milijuna i navrat, nanos organizirao podjelu hrane. No, to je bilo tolio navrat, nanos da je došlo do kaosa i SLA je odbio osloboditi Patty kako je obećao.

Ono što se za to vrijeme dokađalo s njom u zatočeništvu do danas nije sasvim razjašnjeno. Po svoj prilici, kako je djevojka poslije svjedočila, oni su je danima držali zatvorenu, s povezom preko očiju, prijetili joj smrću, da bi joj potom ublažavali režim kako su joj sve više pričali o svojim političkim stavovima i planovima. Bilo je to, mnogi su stručnjaci poslije zaključili, tipično pranje mozga. U zatočeništvu su joj objasnili i to da se mora povinovati pravilima organizacije i imati seksualne odnose s dvojicom muških članova.

Imajući u vidu da se sve odvijalo pod ucjenom, bila je riječ o silovanju. Nesporno je da je SLA od nje, kao djevojke iz najviših društvenih slojeva, namjeravao stvoriti svoju maskotu, prepoznatljivo lice za medije, kultnu ikonu svoje revolucije. Dva mjeseca nakon zatočenja, SLA je dostavio medijima snimke na kojima ona poručuje da se pridružuje borbi SLA i navodeći neke zahtjeve za oslobađanjem određenih ljudi iz zatvora.

Izvan kontrole Najbogatiji teroristi u povijesti - zarađuju milijune od nafte, otmica, krađa, poreza...

Još kakvih desetak dana i nadzorne kamere u Hibernia Bank u San Franciscu zabilježile su je kako urla na mušterije u banci, zapovijedi službenicima banke i kako pruža zaštitu svojim kolegama koji su za to vrijeme grabili novac iza pultova. FBI je za to vrijeme provodio jednu od najvećih potraga u svojoj povijesti, prateći tisuće ljudi. Bez uspjeha. No, 16. svibnja 1974. dvojica SLA-ovaca pokušala su ukrasti nešto municije iz lokalnog dućana.

Umalo su ih uhvatili, da bi ih u bijegu policija Los Angelesa okružila u kući za koju se ispostavilo da je utočište SLA. Izbila je žestoka pucnjava, kuća je planula i svih šestero članova SLA u njoj je izgorjelo. S šačicom preživjelih, koji nisu bili okruženi, Patty Hearst skrivala se kojekuda po San Franciscu sve do rujna 1975., kada ju je FBI uhvatio u vrlo žalosnom stanju. Imala je samo 40 i koji kilogram, imala je očite rupe u sjećanju, koeficijent inteligencije joj je bio bitno niži nego prije otmice, patila je od noćnih mora, jako je pušila.

Bilo je jasno da je prošla traumu, za koju je ona tvrdila da je posljedica ispiranja mozga. Na tom su tragu bili i stručnjaci koji su je pregledali. No, sud joj je sudio kao osobi koja se svojevoljno pridružila revolucionarima. Nisu joj, doduše, sudili za sve ono što joj se moglo staviti na teret, ali su je za pljačku banke u kojoj je snimljena odrezali maksimalnu kaznu od 35 godina. U zatvoru je imala teških zdravstvenih problema.

Kolapsiralo joj je jedno plućno krilo, a istodobno je bila u središtu medijske gužve kao djevojka iz najvišeg društva, oteta, da bi se pridružila urbanoj gerilskoj organizaciji. Bila je u samnici iz sigurnosnih razloga, da bi naposljetku dvoje preživjelih od njenih otmičara bili osuđeni na po osam godina zatvora. Nastao je kaos. S jedne strane se tražilo njeno pomilovanje, s druge su čak i ljudi poput Johna Waynea javno govorili da su uvjereni da SLA nipošto nije isprao mozak otetoj djevojci.

Ne predaju se Ostarjeli teroristi danas pljačkaju novac kako bi preživjeli

I, malo prije nego što će mu isteći mandat, Jimmy Carter je iskoristio svoje ovlasti i zamijenio joj kaznu drastično kraćih 22 mjeseca, koliko je već odslužila, osam mjeseci prije nego što je imala pravo tražiti saslušanje za pomilovanje. Slijedila je administracija Ronalda Reagana, koja ju je držala praktično na nišanu. I tek posljednjeg dana drugog mandata Billa Clintona, 20. siječnja 2001., kad je već imala 47 godina, 28 godina nakon otmice, ovaj predsjednik joj je ukazom vratio sva građanska prava.

Vjenčala se dva mjeseca nakon puštanja na uvjetnu slobodu 1979. Ima dvoje djece i postala je jedna od najutjecajnijih osoba u prikupljanju sredstava za borbu protiv AIDS-a na istočnoj obali SAD-a. S povremenim optužbama da je svojevoljno šurovala s teroristima suočava se i danas, a najgore joj pada to što je posljednja pravosudna riječ ostala na tome da je bila riječ o dobrovoljnim seksualnim odnosima ono što je bilo silovanje.