Vučja jazbina je ime vjerojatno najpoznatijeg Hitlerovog sjedišta u II. svj. ratu. Bila je vojno sjedište za Istočno bojište i jedno od zapovjednih centara koji su bili smješteni u raznim dijelovima Europe.

Kompleks je izgrađen 1941. za vrijeme operacije Barbarosse i njemačke invazije na SSSR. Smještena je u Masurijanskoj šumi, oko 8 kilometara udaljena od istočnopruskog grada Rustenburga, današnjeg Ketrzyna u Poljskoj.

Hitler je prvi put "Vučju jazbinu" posjetio 23. lipnja 1941., dok je posljednji dan koji je proveo u njoj bio 20. studenog 1944.

Kako ne bi pala u ruke Crvenoj armiji, koja je sve više nadirala prema zapadu, dignuta je u zrak 25. siječnja 1945. Ali pošto su pojedini bunkeri bili toliko debeli, nisu srušeni do temelja.

Ekstreman i u prehrani

Sada su lokalni povjesničari na tom lokalitetu pronašli ostatke dosad nepoznatih Hitlerovih vrtova, kao i dva plastenika. Osim toga, pronađena je i podzemna kotlovnica koja je donosila svježu vodu i topli zrak osoblju, kako bi ono moglo tijekom cijele godine proizvoditi svježe povrće, piše Daily Mail.

MEGALOMANIJA Ovako je trebao izgledati Hitlerov glavni grad

Nazivajući pronalazak kao "banalnost zla", povjesničar Jacek Adamski kaže kako se tak kompleks nalazi na udaljenosti manjoj od kilometra od Hitlerovog slavnog bunkera.

"Pretpostavljali smo da se negdje u blizini nalaze ostaci vrtova koji su nekoć služili Vučjoj jazbini", rekao je Adamski.

Kao zadrti nepušač i vegetarijanac, Hitler je ovakve vrtove gradio posvuda, gdje god je boravio, jer je u prehrani bio rigidan baš kao i u životu i u svojim uvjerenjima.

Hitlerova svakodnevna prehrambena rutina uključivala je kasni doručak od dvije jabuke, keksa i čaja, a zatim obroka koji uključuju vegetarijanske juhe, odreske od mrkve i krumpira te kaše s prženim jajima.

Njegova kušačica hrane Margot Wölk, koja je bila prisilno zaposlena i u vrtovima kako bi provjerila je li hrana otrovana, kasnije je rekla: 'Njegovi su obroci bili najukusnije svježe stvari, od šparoga do paprike i graška, posluženi s rižom i salate. '

Izlet u "mesožderstvo"

Iako je opće poznato da je obožavao čokoladu, točnije belgijske praline, Adolf Hitler bio je zadrti vegetarijanac, nepušač i trezvenjak. Štoviše, nije podnosio, a kasnije je to bilo i strogo zabranjeno, da netko u njegovoj blizini zapali cigaretu.

No, zapisani su detalji o gozbi koja se za njega pripremila u hotelu u Hamburgu kada se prejeo mladih golubova punjenih jetricama, jezicima, pistacijama i orasima.

OBITELJ OVITZ Hitlerovih '7 patuljaka': Kako su preživjeli Auschwitz

Bila je to rijetka prilika kada je izašao iz vegetarijanskih okvira kojih se navodno nije držao samo iz uvjerenja, već zbog zdravstvenih tegoba. Naime, patio je od kronične nadutosti i zatvora zbog čega su mu liječnici čak tijekom noći davali lijekove.

Dnevni raspored

Kada je Hitler bio u bazi dan je započinjao šetnjom s psom oko 9 ili 10 sati. Potom je oko 10:30 očekivao dnevni izvještaj koji je dostavljan s obližnjeg uzletišta pokraj baze.

Potom, kad bi pročitao izvještaj, bi imao sastanak s Keitelom i Jodlom koji je nerijetko trajao i do dva sata. U 14 sati slijedio bi ručak koji bi također bio vrlo dug (ponekad oko 2 sata).

Hitler je uvijek sjedio na istom mjestu, između Jodla i Dietricha dok bi naspram njega sjedili Keitel, Bormann, Göring i general Karl Heinrich Bodenschatz. Navečer bi se Hitler sastajao s Jodlom na briefingu, raspravljao o ne-vojničkim pitanjima i slušao Beethovena i Wagnera.

Povjesničari su otkrili i bogatstvo keramike iz Drugog svjetskog rata, porculana i staklenog posuđa.

Osim staklenika i vrta s voćem i povrćem, nacistički graditelji izgradili su i brijačnicu, kockarnicu, kino i prostor za ispijanje čaja. Taj je komoditet okončan 20. srpnja 1944., kada je Klaus von Stauffenberg zapalio bombu tijekom neuspjelog puča.

Hitler je preživio i njegov zloglasni Gestapo brzo se pozabavio zavjerenicima. No, s promjenom ratnog stanja Hitler je napustio Vučju jazbinu četiri mjeseca kasnije.

"Iako Hitler sam nikad nije radio u vrtu, pregled kompleksa pruža velik uvid u njegove svakodnevne navike, osobito onu banalnost koja izvire ispod zla koje je počinio", kaže Adamski.