Mirna šuma oko Kijeva, glavnog grada Ukrajine, idilično je mjesto za uživanje u prirodi. Turisti avanturisti od 2011. godine posjećuju ovu lokaciju koja ipak nije najpoznatija po svojim prirodnim ljepotama, već po mračnoj povijesti koja seže u doba Hladnog rata. 

Dio je to danas zone otuđenosti Černobila, jako radioaktivnog područja nakon nuklearne katastrofe koja se u Černobilu dogodila 1986. godine. U njegovim najboljim danima radar Duga (koja zapravo znači Slavoluk) bila je tajanstva lokacija sa čuvarima koji su pažljivo čuvali golemu strukturu koja se mogla vidjeti s udaljenosti od nekoliko kilometara. 

Iz daljine izgleda poput velikog zida, no kada se približite toj velikoj strukturi ispred vas stoji oronula struktura sa stotinama velikih antena i turbina. Nekoć davno, za vrijeme Sovjetskog saveza, bila je to najsnažnija vojna lokacija u zemlji. Proteže se na 700 metara i u visinu od 150 metara. Danas je samo uništeni podsjetnik na prošla vremena, uz radioaktivnu prašinu koju još uvijek vjetrovi donose iz Černobila, njezino propadanje oslikava propast nekoć moćnog postrojenja, ali i nekoć moćne zemlje, piše CNN. 

Radoznali turisti mogu primijetiti zapuštena vozila, čelične bačve, slomljene elektronske uređaje i smeće, koje i dalje stoji onako kako su ga ostavili, tada kada su na brzinu, nakon nuklearne katastrofe, napuštali postrojenje. 

Posjete lokaciji u kontroliranim grupama dozvoljene su od 2013. godine .

"Turisti su oduševljeni golemom veličinom instalacije i njezinom estetskom tehnološkom ljepotom. Žao im je što je polu uništena i što joj prijeti potpuno uništenje", rekao je Jaroslav Jemelianenko, direktor Chernobyl Toura, koji vodi razgledavanje radara. 

Desetljećima nakon raspada Sovjetskog saveza taj radar i dalje budi niz pitanja.

Konstrukcija je započela 1972. godine nakon što su sovjetski znanstvenici tražili načine kako ublažiti prijetnje raketama dugog dometa od njihovih neprijatelja. Došli su na ideju o gradnji golemog radara, koji bi odbijao signale od ionosfere. Unatoč veličini tog projekta on je zapravo pokazao količinu znanstvenog nerazumijevanja načina na koji ionosfera funkcionira i tako cijeli projekt osudio na propast i prije nego je izgrađen. 

Većina stvari koja se dana zna o tom postrojenju poznatom po nazivu Černobil 2, dolazi od bivšeg zapovjednika tog postrojenja Vladimira Musjetsa.

"Cilj ovog objekta Černobil 2 bio je detektirati nuklearni napad na SSSR u prvih nekoliko mita nakon lansiranja. To je bio zadatak ovog obrambenog sustava", rekao je. 

Radar Duga bio je samo primatelj signala, dok se odašiljač izgrađen oko 60 kilometara dalje nalazi u gradu Lubech-1, sad još jednom napuštenom, gradu duhova. Te tajne lokacije bile su čuvane nizom opsežnih sigurnosnih mjera. Kako bi zbunili protivnike Sovjeti su često takve lokacije skrivali iza različitih identiteta. Na njihovim mapama radar Duga imao je oznaku dječjeg kampa. U blizini je i jedna autobusna stanica sa maskotom ljetnih olimpijskih igara 1980. godine u Moskvi.

Jedna legenda kaže kako su novinaru Philu Donahueu, jednom od prvih američkih novinara kojima je bio dozvoljen pristup u Černobil nakon katastrofe, rekli da je radar Duga zapravo nedovršeni hotel. Dok je bio u funkciji koristili su kratke radio valove koji su mogli putovati tisućama kilometara koristeći tehniku ​​zvanu "over-the-horizon" kojom su detektirali rakete.

Nuklearna prijetnja Černobil će biti pod oklopom - ovako će izgledati

1976. godine iz njihovih odašiljača prvi se put čuo jezivi zvuk. Potaknulo je to odmah i niz teoretičara zavjera koji su pokrenuli priče o utjecaju tog odašiljača na vrijeme i kontrolu misli. Unatoč sve većim strahovima o nuklearnom ratu mnogi su govorili kako ti "ruski signali" mogu izmijeniti ljudsko ponašanje i uništiti moždane stanice. Svakakve priča potaknula su negiranja postojanja radara. 

Teško je vjerovati da je svrha tog radara bila kontrolirati um, no detalji funkcioniranja tog postrojenja i danas ostaju tajna. 

Da li je to postrojenje povezano sa obližnjom nuklearkom Černobil? Neki su tvrdili da je izgrađena u blizini nuklearke kako bi imala dovoljno energije za rad. 

Oni koji tu ideju podržavaju kažu kako je radar Duga Sovjetski savez stajao dvostruko više o nuklearke. 

Nagrađeni dokumentarac Russian Woodpecker istražuje upravo ovu posljednju teoriju. Ukrajinski umjetnik Fedor Aleksandrovič istražuje uzroke katastrofe u Černobilu, u kojoj radar Duga ima ulogu u središtu te zavjere.

Eksplozija u Černobilu 26. travnja 1986. godine bila je početak kraja i područja Duge. Kompleks je zatvoren zbog radioaktivnog zagađenja a radnici evakuirani. Zbog tajnosti rada, svi dokumenti o onome što se tamo događalo ili su uništeni ili su arhivirani u Moskvi, a povjerljivost ostaje i dalje. Neki vitalne komponente su transportirane u Moskvu ili su ih odnijeli pljačkaši. 

Njegovoj budućnosti je presudila blizina Černobila, koja je ostavila traga i na životima tisuće nevinih ljudi, prekrila područje radijacijom i dovela do uništenja i propasti.

"Mnogi ljudi čuli su za ovo postrojenje. Većinu ljudi taj radar privlači zbog njihove osobne priče koja je na neki povezana sa povijesti Hladnog rata. Neki su ljudi bili i uključeni u te događaje. I htjeli bi Dugu vidjeti uživo", rekao je Jemelianenko.

On je jedan od onih koji rade na tome da Černobilska zona – zona otuđenosti bude upisana na listu Svjetske baštine UNESCO-a. Dodaje i kako mnogi tvrde da je radar Duga vrhunac njihovog putovanja. 

Zlokobni zvuk djetlića možda je napustio ova područja, no radar Duga i dalje je jezivo prisutan u tom zapuštenom okruženju. Sovjetski Savez se davno raspao, no njegov duh i dalje ostaje u Ukrajini.