Hiyam nikada nije mislila da će moći voljeti svoju kćer. Otac djeteta je ISIL-ovac koji j Hiyam kupio kao robu, nakon što su militanti upali u domovinu iračke manjine Jazidi. Spoznaja da je s njim ostala u drugom stanju ispunili su ju strahom.

Liječnicima je rekla da ne želi dijete. Pokušala je potaknuti pobačaj, trudeći se nositi najteže predmete koje je mogla pronaći. Spremnik za plin, tepih. Svaku noć je zaspala plačući.

Ali kad joj je babica položila dijete u naručje - sićušna djevojčica okretala je lice prema gore i zijevala. Hiyam je shvatila da ju mora zaštititi:"Osjetila sam da je to djelić moje duše. Zavoljela sam ju od prvog trenutka."

Umm Sayyaf Jeziva ispovijest: Najmoćnija žena ISIL-a dala prvi intervju

Hiyam sad ima 21 godinu, mlada je majka i jedna od tisuća žena koje su se vratile u zajednicu Jazida. No za mnoge od njih povratak kući nije nikakva sreća, jer će se morati suočiti s teškim pitanjima pripadanja, piše Washington Post. 

Islamska država pokušala je izbrisati Jazide, čija vjera miješa elemente islama s predislamskim vjerovanjima. Pet godina kasnije genocidna kampanja protiv već izolirane vjerske manjine baca dugu sjenu.

Ne usude se vratiti s djecom

U travnju je najviši vjerski organ izdao edikt koji sugerira da će djeca, čiji su očevi bili pripadnici ISIL-a i koja su uglavnom začeta silovanjem, biti dobrodošla natrag. rođena od oca Islamske države - obično kao rezultat silovanja - biti dobrodošla natrag. No, to je jako kratko trajalo i vrata su se ubrzo zatvorila.

I prije toga stotine majki su se morale suočiti s mučnim izborom – zadržati sina ili kćer ili ostati u zajednici ali ostaviti dijete.

Malo se njih usudilo vratiti s djetetom u zajednicu. Hiyam ipak želi pokušati.

Iračka manjina Jazidi preživjela je stoljeće progona, a kohezija zajednice zadržala se dijelom zbog zatvorene prirode i strogog pridržavanja uputa duhovnih vođa.

Kad se Islamska država 2014. godine počela širiti Irakom, pobili su tisuće Jazida. Ali žene su bile rezervirane za drugačiju sudbinu. Umjesto smrti, bile su tretirane kao seksualne ropkinje borcima a zatim zlostavljane, da bi ih kasnije tretirali kao predmet i prodavali dalje.

Masovno porobljavanje natjeralo je već starije Jazide da se odreknu tradicije prema kojoj se djevojkama i ženama branio povratak u zajednicu ukoliko bi sklopile brak ili imale seksualne odnose s muškarcima s muškarcem koji nije bio njihove vjere.

Ali djeca rođena iz tih prisilnih brakova su imala drugačiji tretman. Prema religiji, dijete se ne može računati kao Jazid ako mu oba roditelja nisu Jazidi. Ipak, kako kaže Karim Sulaiman, glasnogovornik Vrhovnog duhovnog vijeća Jazida – primanje djece koja su začeta silovanjem značilo bi izbrisati sjećanje na genocid.

Nikada sigurne Pobjegla iz ISIL-a: Budila sam se u bolovima od silovanja

"Znamo sa su to samo djeca i da ona nisu kriva, ali u ovom slučaju religija i društvo jednostavno ih ne mogu prihvatiti."

Hiyam, koja je dala samo svoje ime zbog straha da ne bi izazvala još veće probleme, rekla je da su ju četiri puta kupovali i prodavali, te da ju je svaki njezin novi vlasnik koristio kao seksualnu ropkinju. Zatrudnjela je s četvrtim vlasnikom, iračkim borcem iz Mosula kojeg opisuje kao životinju.

Nazvao je dijete Rukayya za Hiyam je malena uvijek bila Hiba – dar od Boga. Njezina obitelj bila je očajna zbog Hiyam o kojoj nisu ništa znali, no onda ih je nazvala jednog dana s nepoznatog broja. Mobitel je sakrila u djetetove pelene.

Vijesti o djetetu Hiyamina majka Shireen primila je sa zebnjom jer je znala da malena Hiba ne može ostati u zajednici Jazida.

Potvrda o djetetu

Hiyam je napokon oslobođena u ljeto 2017. godine, majka ju je dočekala u blizini Mosula i odvela ju natrag u izbjeglički logor u kojem su živjeli. No, vijesti o djetetu su se proširile i Vijesti o djetetu proširile su se i obitelj se našla pod pritiskom.

Neki su sumnjali da se Hiyam u međuvremenu pridružila militantima, drugi su njezinu invalidnu braću počeli zadirkivati po ulici. Jedan po jedan član Hiyamine obitelji davao joj je do znanja da vrijeme istječe i da se mora otarasiti djeteta.

Žene za utjehu Ratna silovanja: "Imala sam 12 godina i samo sam plakala"

Prestala je izlaziti iz šatora, a susjedi su joj zaprijetili da će zapaliti i nju i šator. Kad je konačno svanulo jutro 13. kolovoza 2017. ustala je kao i obično i okupala djevojčicu i odjenula joj novu haljinicu.

"Izgledalo je kao da idemo na neku proslavu", kaže Hiyam. Potom je zagrlila svoje dijete.

"Držala sam je tako čvrsto i ljubila ju dok nije došlo vrijeme", prisjeća se. Zatim je odgrnula šator i krenula s djevojčicom prema montažnoj zgradi. Kad jednom predate dijete – to je to, objasnili su joj.

Nema više telefonskih poziva, ni kontakata, ni raspitivanja gdje je.

"Dali su mi za nju potvrdu", rekla je Hiyam.

Sjeća se samo jedne stvari iz svog omamljenog hoda natrag kroz logor. Hiba se probudila i njezin je plač parao zrak.

Procjene o broju djece rođene od majki Jazida i očeva boraca ISIL-a u Iraku i u Siriji kreće se od nekoliko stotina do nekoliko tisuća. Mnoga od njih su po sirotištima a djeca su još uvijek premalena da bi znali kako i zašto su tamo stigli.

Hiyam malo kad napušta svoj šator i kaže da gleda djecu koja su poput Hibe, bila rođena unutar samoproglašenog kalifata, ali su majke uspjele uvjeriti zajednicu da su očevi također Jazidi, a ne muslimani.

"Razlika je u tome što sam ja bila iskrena, a ove majke nisu", rekla je Hiyam.

Iz katoličke obitelji Tko je jedina Hrvatica u ISIL-u koja je preživjela?

Dvije godine kasnije Hiyam nema više ni fotografije djeteta. Morala ih je predati zajedno s djetetom. Ostala je samo vunena trakica za glavu i par malih bijelih cipela. Hiyam – rastrojena i izolirana od zajednice, nekoliko je puta već pokušala samoubojstvo.

„Rekli su mi da se riješim kćeri. Rekli su da nemam časti - rekla je, gledajući u nebo dok su joj suze tekle niz obraze.

"Sad, nakon svega nikog više nije briga. Sad svi šute."