Slavna glazbenica: Preživjela je tri logora smrti, kugu...
Zuzana Ruzicková prošla je kroz tri koncentracijska logora tijekom Drugog svjetskog rata, a jedno vrijeme bila je zatočena i u Auschwitzu. Nakon kraja rata čehoslovački komunisti su je također progonili, ali ona je sve to izdržala i postala slavna umjetnica.
"Nisam bila neko snažno dijete, ali sam oduvijek bila zaljubljena u glazbu", ispričala je danas devedesetogodišnja Ruzicková za BBC. Rođena je u bogatoj židovskoj obitelji krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, ali je bila boležljivo dijete i jedno vrijeme je bolovala od tuberkuloze. Nakon jednog ozdravljenja tražila je od roditelja da joj plate poduku sviranja glasovira. Usprkos liječničkim naredbama, uporna Zuzana dobila je što je htjela. Njeni učitelji bili su toliko impresionirani da su preporučili njenim roditeljima da je pošalju u Pariz na tečajeve sviranja čembala s nekim od najboljih svjetskih čembalista.
Nacistička okupacija domovine
1939. godine, kada je Zuzana imala samo 12 godina, njezino djetinjstvo naglo je završeno kada je nacistička Njemačka okupirala Čehoslovačku. Tri godine kasnije ona i čitava njena obitelj prebačeni su u radni logor Terezin gdje su joj otac i djed umrli, zajedno s tisućama ostalih zatočenih Židova.
Uspjela je preživjeti zbog glazbe, barem tako ona tvrdi. Prisjeća se kako je zapisivala dijelove Engleske svite broj 5 Johanna Sebastiana Bacha dok je putovala iz Terezina prema Auschwitzu. "Htjela sam imati dio Bachove umjetnosti kao svojevrsnu amajliju zato što nisam znala što nas tamo čeka", ispričala je Ruzicková. Po dolasku u Auschwitz dobila je i svoj broj, 72389, koji je danas tek izblijedjela tetovaža na ruci.
Bila je tek tinejdžerica, ali još uvijek misli da je trebala biti puno snažnija. "Svaki dan sam gledala plinske komore, svaki dan sam gledala gusti dim kako suklja. Nikad si neću oprostiti zato što sam svake večeri plakala s mamom i samo sam ponavljala da ne želim umrijeti. Želim živjeti", kazala je Ruzicková. Zna da je i ona trebala skončati u plinskoj komori 6. lipnja 1944. godine i uvjerena je da ju je spasilo savezničko iskrcavanje u Normandiji. Nedugo nakon toga prebačena je u koncentracijski logor Bergen-Belsen gdje je zaražena bubonskom kugom.
Nastavak pročitajte na sljedećoj stranici.
Za glazbu morate biti malo ludi
Uskoro je završen i Drugi svjetski rat i ona se vratila u Čehoslovačku. Ruke su joj bile u užasnom stanju i liječnici su joj otvoreno rekli da može zaboraviti bilo kakvu glazbenu karijeru. "Nisam mogla živjeti bez glazbe", prisjeća se Ruzicková i prepričava kako je po 12 sati dnevno vježbala sviranje da bi vratila staru vještinu. "Nije dovoljno samo biti talentiran. Morate biti i malo ludi. Morate imati taj osjećaj da ne možete živjeti bez glazbe", rekla je Ruzicková.
Kada su komunisti preuzeli vlast u Čehoslovačkoj počelo je više od četiri desetljeća totalitarnih vlasti. "Nisam mogla vjerovati da je došao još jedan režim sličan nacistima. Bili su tako okrutni, tako glupi, tako antisemitski nastrojeni", prisjeća se Ruzicková svog života u malom stanu u Pragu. Usprkos tome što je čitava obitelj bila pod stalnim nadzorom, ona je uspjela postati svjetski poznata čembalistica. Međunarodnu slavu stekla je pobjedom na minhenskom festivalu 1956. godine, a čehoslovačkim vlastima upala je sjekira u med. Puštali su je da nastupa gdje god je htjela zato što je bila odličan izvor strane valute za čehoslovačku državu. Između 1965. i 1976. godine snimala je Bachova djela i postala je prva osoba koja je snimila sva Bachova djela za klavijaturu.
Umirujući Bach
Glazbenica je i danas zahvalna davno umrlom skladatelju. "Bach je jako umirujući. U njegovoj glazbi uvijek osjetite kao da je Bog prisutan. Pomoglo mi je da se oporavim od strašnih iskustava", kaže Ruzicková.
Danas je ona u mirovini i ne nastupa čitavo desetljeće, a više ne može ni svirati zato što boluje od raka i prolazi kemoterapiju. Kada pogleda na svoj život i razmisli što je njen najveći uspjeh ona kaže: "Najveći mi je uspjeh da sam doživjela devedesetu. Pravo je čudo da sam preživjela".