Teorije o tome zašto toliko kipova iz Egipta nemaju nos
Je li činjenica da velikom broju statua iz starog Egipta samo slučajnost ili je riječ o nekoj vrsti zavjere - pitanje je koje su inicirali razni povjesničari umjetnosti, analizirajući umjetnost drevnih naroda.
Nekoliko arheologa je sugeriralo kako je nedostajanje nosa moguća posljedica erozije, koja pogađa velik broj starih kipova, piše Ancient Origins.
Jaki vjetrovi, premještanje pješčanih dina, tok vode i tisuće godina "pipkanja" delikatnih materijala poput mramora zasigurno mogu imati štetan efekt.
Mnogi od tih starih kipova bili su izloženi tim elementima vrlo dugo, dok su drugi pak stoljećima bili zakopani ispod tona blata i pijeska.
Obično su upravo ekstremiteti, poput nogu i ruku, ali i nosevi, ti koji bivaju oštećeni s prolaskom vremena, a na kraju znaju i posve nestati.
Ljudi su definitivno jedan od glavnih krivaca
Vandalizam bi mogao biti još jedan glavni faktor zašto se ovaj fenomen pojavljuje tako često. Nedavni primjer, iako nije u Egiptu, je onaj kipa slavnog filozofa Aristotela, koji dočekuje posjetitelje na ulazu u drevno tursko nalazište Assos.
Kip Aristotela, poznatog kao osnivača prve škole filozofije u povijesti, postavljen je 2009. godine od strane Ministarstva kulture Turske na ulazu u drevno nalazište Assos u okrugu Ayvacık, ali 2015. godine je vandaliziran. Uklonjena mu je desna ruka, a i na njegovim licu je zamjetno oštećenje.
Nekolicina je arheologa krajem 19. i početkom 20. stoljeća, u nedostatku "finih" instrumenata i postupaka, a u žurbi da prvi otkriju "sljedeću veliku stvar" također oštetila pronalaske te ih se smatra odgovornim za neke od najvećih slučajeva štete.
Naravno, i religija je odigrala veliku ulogu, iako ekstremistički muslimani nisu jedini krivci za to. Kršćani, Židovi i mnoge druge poznate religije također su sudjelovali u sramotnom činu vandalizma kroz stoljeća i odgovorni su za uklanjanje i uništavanje mnogih kulturnih i povijesnih blaga.
Je li razlog rasizam?
Prema nekim znanstvenicima, postojali su namjerni pokušaji ranih egiptologa da demantiraju i sakriju da činjenicu kako je drevni Egipat bio afrička kultura. Prema pisanom izvješću Vivanta Denona, francuskog umjetnika, pisca i arheologa koji je skicirao sfingu iz Gize oko 1798. godine, činilo se da su crte lica poznatog spomenika afričkog porijekla.
Iako su njegove proporcije kolosalne, obrisi su čisti i graciozni; izraz lica je blag, graciozan i spokojan. Lik je afrički, no usta i nos koji su debeli imaju neku mekoću i delikatnost izvedbe koja je uistinu zadivljujuća, čine se kao stvarno i živo meso. Umjetnost je zasigurno bila na visokom nivou kad je spomenik napravljen, jer ako idemo za tim što ćemo nazvati stilom - ravne i podebljane linije koje daju izražaj figurama, a Grci su ih pripisali božanstvima, ipak je pružena dovoljna pravda finoj jednostavnosti i karakteru prirode koji je prikazan na ovoj slici.
Međutim, ta teorija i dalje ne objašnjava zašto i na velikom broju antičkih grčkih i rimskih kipova također nedostaju nosevi. Iako su se neki od njih očigledno "odlomili", prilično je očito i da je velik broj njih ciljano maknut.
Budući da je povijesno, arheološki i znanstveno dokazano da su stari Grci i Rimljani bili europskog (kavkaskog) podrijetla, u ovom slučaju rasizam vjerojatno nije bio razlog za namjerno uklanjanje nosa tih statua.
Zabilježeno je da su kasnije egipatske dinastije često oskvrnjivale statue prošlih monarha kako bi izbrisale ili umanjile njihovu ostavštinu. U tim bi slučajevima uklanjanje nosa bilo popraćeno drugim, opsežnijim izobličenjima lica, kao i uništenjem natpisa i simbola funkcije.
Kao zaključak, ideja uništavanja noseva da bi se prikrila rasa prikazanog pojedinca i dalje ostaje teorija bez čvrstih dokaza i arheoloških saznanja koja to potvrđuju.
Dakle, da bi sa sigurnošću mogli reći zašto egipatskim kipovima nedostaje nos, trebali bi biti u stanju sa sigurnošću objasniti zašto se isto dogodilo i s toliko kipova grčkog, perzijskog i rimskog podrijetla.