U Hrvatskoj se raspadaju, a u svijetu postaju novi luksuz
Hrvatski željeznički promet, prema procjeni i istraživanju Europske komisije, ocijenjen je najlošijim u Europi. Infrastruktura zaostaje za europskom, a problem su, između ostalog i provedba projekata za koje je Hrvatska dobila sredstva od EU, kao što su radovi na pruzi Dugo Selo - Križevci.
Posljednjih desetljeća putovanja vlakom više nisu tako popularna, a većina u Hrvatskoj vlakove više uopće ne koristi za dulja putovanja. To i ne čudi, s obzirom da je većini prva slika u glavi kad pomisle na vlak - gužva u kupeu, stari vagoni i onaj tradicionalni miris wc-a koji prati uske hodnike vlaka. Putnicima kod nas više nije ni kraj pameti putovati u spavaćim kolima, koja se nerijetko pretvaraju u pakao putovanja od preko 20 sati unutar Hrvatske.
I dok mi muku mučimo sa infrastrukturom, Europa razvija luksuzne vlakove s ležajevima za spavanje. Upravo takvi vlakovi, no ovi sa ugodnim ležajevima za spavanje, novi su trend u luksuznim putovanjima. Takve luksuzne vlakove može se vidjeti na prugama od Irske do Japana, a u pravoj luksuznoj vožnji spavaju na krevetu kakvog ne bi odbili imati u vlastitom stanu. U takvim vožnjama uživa sve više i više putnika, posebno onih kojima je putovanje trenutak uživanja, a ne potreba, da bi čim prije stigli na cilj, u određeni grad.
Andrew Martin, autor je knjige Night Trains: The Rise and Fall of the Sleeper koji se bavio temom upravo takvih vlakova, i pratio njihove početke od 1800-ih pa do danas.
"Prije 1. svjetskog rata europski vlakovi sa ležajevima za spavanje bili su većinom namijenjeni super bogatima. 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća cijene su se nešto smanjile, pa su si putovanja vlakom mogli priuštiti i pripadnici srednjeg staleža", naglašava Martin.
"1957. godine takve vlakove potisnuli su brzi vlakovi namijenjeni poslovnim ljudima, a do sredine 90-ih i porasta jeftinih avionskih letova, vlakovi sa ležajevima za spavanje bili su gotovo zaboravljeni", objašnjava.
U upotrebi su većinom ostali vlakovi na željeznicama u vlasništvu država, u kojima putovanje nije ni približno slično onome u kojem Poirot uživa. Daleko je to od glamuroznog i poznatog Orient Expressa . No i takva putovanja, u naguranim kupeima i bez luksuznih salona za večeru, mogu imati svoje čari. Rijetki će reći da se u vlaku nikada nisu vozili, a mnogi će se prisjetiti svojih iskustva, posebno s nekih dugačkih putovanja, izleta ili ekskurzija, poput novinara The Wall Street Journala koji je na prvo takvo putovanje krenuo 1989. godine i to na relaciji od St Petersburga do Krasnodara, što je oko 2000 kilometara. Prisjeća se i vojnika koji su u vlaku ispijali votku, a bez obzira što to putovanje nije bilo toliko luksuzno, ostalo mu je u dobrom sjećanju.
U posljednje vrijeme trend razvoja luksuznih vlakova s ležajevima za spavanje dolazi od privatnih kompanija koje upravljaju željeznicama, ili to rade u suradnji sa državom. Među luksuznim primjercima su i dva nova takva vlaka u Japanu koji su na željeznicu izašli 2017. godine, a mogu se pohvaliti i privatnim balkonima s opuštajućim kupkama i tradicionalnim japanskim kaiseki obrocima.
Gotovo u isto vrijeme Belmond, bivši Orient-Express Hoteli, svojoj je floti dodao novi vlak u Peru i Irskoj. Takvih luksuznih vlakova ima iz Rusije u Pariz, uz Silk Roadu u Iranu i Kazahstanu, diljem Afrike, kroz Indiju, Švicarsku i Novi Zeland, Norvešku i Rumunjsku.
Ove luksuzne lokomotive s nizom posebnih sadržaja za goste, ekskurzija i sl., dolaze opremljene wi fijem, vrhunskom kuhinjom i posebnim spa vagonima.
"Industrija luksuznih vlakova cvate, mislim da je to možda povezano i sa noćnim druženjima sa strancima. Dok sam pisao knjigu puno ljudi mi je ispričalo erotične priče koje nisam objavio vezane uz te noćne susrete u vlaku", smatra Martin.
No nisu svi takvi vlakovi s ležajevima za spavanje razmetljivo luksuzni, posebno ne u Europi, pa tako nema ekskurzija s vodičima. 2017. godine u Velikoj Britaniji ponovno je pokrenut Night Riviera koji vozi na relaciji između Londona i Cornwalla, a iste godine u Italiji predstavljen je takav vlak sa tuševima u kabini na relaciji Pariz - Venecija.
Na prugu u ljeto ove godine izlazi škotski Caledonian Sleeper koji će putovati na relaciji, između ostalih, London - Glasgow i Edinburgh. On će također imati tuševe u sobi, velike krevete i dovoljno whiskeya u baru. Sva tri vlaka svoja putovanja započinju kasno navečer a na cilj dolaze sutradan rano ujutro.
Svoje goste privlače obećanjima ugodnog smještaja, i daška nostalgije.
"Želimo da naši gosti imaju osjeća kao da su u hotelu. Novi vagoni goste će prevoziti u drugu eru putovanja, i teško smo radili da im to omogućimo", rekao je Ryan Flaherty iz Caledonian Sleeper.
Novinar se vozio vlakom Thello koji putuje na relaciji Pariz - Venecija, i krenuo iz Dijona. Oko 12 sati trajalo je putovanje koje se inače prođe automobilom za devet sati. Ovim nije baš bio previše oduševljen, posebno ne cijenom koja je iznosila 386 dolara (u jednom smjeru). Rezervirao je dvije privatne kabine, za sebe i svog supruga, i oca. Bili su to uski kupei, a šest uskih kreveta ne baš tako udobni posebno ne za čovjeka visine 187 cm. Kaže kako je posteljina bila čista i udobna. Na vlak su se ukrcali oko 22 sata tako da nisu mogli vidjeti snježne Alpe ali ni ništa drugo. Probudili su se u hladnom odjeljku i otišli na hladan tuš, i unatoč svježoj marmeladi i vrućoj kavi, jedva su čekali da se iz vlaka iskrcaju u Veneciji.
Nekoliko tjedana kasnije prošao je ipak nešto jeftinije, na vlaku Night Riviera iz Londona prema Penzance u Cornwallu. Kartu je platio 157 dolara. Noćni vlakovi sa ležajevima za spavanje prometuju na toj relaciji od 1877. godine, a 2017. godine Great Western Railway (GWR) obnovile su i pokrenule liniju Night Riviera. Kabine su estetski, kako piše, bile spartanske no opremljene dosta darežljivo, a kreveti dovoljno dugi da se i malo viši čovjek u njima može razvući. Bilo je i dovoljno mjesta za odlaganje prtljage i ostalih potrepština, no jedino je malo problematičan bio wi fi.
S ovim je putovanjem bio zadovoljniji od prvog, te pohvalio hranu, piće i predivan pogled, ali i lounge na postaji. Kaže kako ovaj vlak nije možda toliko sexy kao što je to vlak Agathe Christie ili toliko luksuzan kao što je Belmond, no za razumu cijenu možete dobro i ugodno putovati u prostranom vlaku.