U ovom selu kuće prodaju za 1 euro uz jedan uvjet
Prije pola stoljeća pitoreskni gradić na Siciliji, Poggioreale, pogodio je potres zbog kojeg je većina ljudi napustila grad zauvijek. No većina zgrada ostale su stajati i dalje. I tako je taj grad postao grad duhova, zarobljen u vremenu prije potresa. 1968. godina, stoji napisano kredom na zidu u djelomično uništenoj školi.
Izvan nje popločane ulice obrubljene su raskošnim palačama s ukrašenim kamenim trijemovima i dvorištima u arapskom stilu. Bili su to nekad domovi bogatih poljoprivrednika i zemljoposjednika, a danas u njima vrijeme provode psi lutalice.
Sicilijanci će ovo mjesto nazvati modernim Pompejima, otvoreni je to muzej koji se odupire prirodi. Po zamisli gradonačelnika novog Poggiorealea, gradića izgrađenog niz dolinu nakon potresa, područje bi uskoro moglo biti prepuno života, piše CNN.
"Od potresa iz 1968. godine ovo predivno selo je prazno. Želim ga izvući iz mrtvih i napraviti da ponovno bude sjajno, kao što je bilo i u prošlosti", kaže Girolamo Cangelosi.
Komadić talijanskog napuštenog raja uništenog velikim potresom
Njegova ideja nije puko sanjarenje, pripremio je arhitekte, a jedino što mu nedostaje su sredstva kako bi svoj plan mogao provesti u djelo. S prikupljanjem istih započeo je na globalnoj razini, i najprije se obratio bivšim stanovnicima i njihovim obiteljima. 5000 njih sada živi u SAD-u, 4000 ih je u Australiji za koje se vjeruje da su u te zemlje emigrirali nakon potresa.
Misli da može uvjeriti nostalgične bivše stanovnike da ulože u svoje stare domove, ali i privući novac ostalih turista koji bi htjeli dobiti predivan komadić Italije po povoljnoj cijeni.
"Putujem svijetom kako bi se povezali sa lokalnim obiteljima koje su otišle davno no još uvijek su duboko povezani sa svojim rodnim mjestom i žele pomoći", kaže. Nada se da će "turisti koji vole našu zemlju, mali graditelji stambenih naselja i migranti iz Poggiorealea koji sada žive u drugim zemljama, pomoći".
Posljednji je to primjer talijanskog gradića bez stanovnika koji koristi ovaj radikalni način da bi se spasio od zaborava. Na nizu drugih lokacija takve stare kuće, onima koji se žele doseliti i nešto uložiti, prodane su po cijeni od jednog eura. Ovdje bi i ta ponuda mogla biti na stolu, dok su god investitori spremni dati i 50.000 eura koliko je potrebno da se stara zdanja renoviraju, kad se obnove ulice i trgovi i infrastruktura.
Nekad imućan grad danas je ruševina, vježbalište za spasilačke službe
Onaj tko je spreman uložiti treba biti svjestan da kupuje komadić talijanske prošlosti. Grad, čije ime u prijevodu znači "kraljevski humak" osnovao je 1642. godine princ kojem je to područje darovao Ferdinand IV.
Legenda kaže da je to ranije bilo naselje kojeg je izgradio Elimo, trojanski heroj koji je pobjegao iz svog gorućeg grada i utočište pronašao u tim tihim i mirnim brežuljcima i šumama uz planinu Castellazzo. Poggioreale je tijekom stoljeća narastao u imućan grad sa velikim trgom, crkvama i hramovima s pogledom na netaknutu dolinu.
Bilo je to idilično mjesto, prije nego ga je pogodio potres.
Podsjetnici na tu tragediju i dalje su prisutni. Ispod urušenih zidova stara su kola hitne pomoći iz 60-ih. Dio tog starog grada danas spasilačke službe i njihovi psi koriste kao vježbalište u slučaju potresa.
Teoretski nije potrebno puno da bi se grad vratio na staru slavu. Unatoč lošem stanju, ima dobre sadržaje. Tu je i knjižica, kazalište, bolnica, tržnica, sirotište i mala gostionica za putnike namjernike. Neke građevine još uvijek nose imena svojih prijašnjih stanara, što je atrakcija koja privlači one u potrazi za bivšim obiteljskim domom u tom starom gradu i njegovim uličicama.
Vizija u bogatu budućnost
Gradonačelnikov stil je pretvoriti grad u utočište za slikovite kuće, butike, obrtničke trgovine, restorane, barove i prenoćišta. Priroda koja ga okružuje i dalje je savršena, uz mirne maslinike i livade na kojima pasu ovce. Obližnji brežuljci idealni su za bicikliranje, treking i berbu gljiva. Na njima se nalaze i stari dvorci, i slična takva napuštena mjesta. Dio ponude su naravno i ekstra djevičansko maslinovo ulje, specijaliteti od ovčjeg sira, i vrhunska lokalna vina.
Gradonačelniku u njegovom pokušaju revitalizacije ovog grada duhova pomaže i grupa volontera koju vodi Giacinto Musso i njihova želja da očuvaju lokaciju i obnove izgubljene građevine. Njegov djed preminuo je u tom velikom potresu, a on sada u grad dolazi svaki dan kako bi dočekao posjetitelje i poput čuvara stajao uz ruševine i podijelio uspomene kao živući svjedok.
"Kao djeca igrali smo se na uličicama, koje su bile prepune života, trgovaca, plemića, glumaca i obrtnika. Bio je to jednom napredan grad. Nije to sada mrtav grad, i dalje je živ i moja je misija da ga spasim od zaborava", kaže.