Čak i fizički dobro pripremljen čovjek bez hrane u stalnom pokretu u negostoljubivom prirodnom okruženju nakon deset dana dospijeva do svojih granica, do ruba umiranja. Upravo zato si je Ed Stafford, planetarno poznati pustolov, ostavio deset dana kako bi uspio u svojim pohodima u šest zemalja svijeta.

Čovjek koji je prvi prehodao Amazonu od izvora do ušća, majstor preživljavanja, ekskluzivno je za Express otkrio što je sve pretrpio nastojeći ne ostaviti zdravlje ili život snimajući dokumentarnu seriju "Prepušten smrti" u mangrovim šumama na Madaskaru, bugarskim Rodopima, Altaji u Mongoliji, džungli Laosa, pustinji Atacama u Boliviji i bespućima Paname.

"Najnervozniji sam bio uoči odlaska na planine Altaja na granici Rusije i Mongolije. Bio je to poveći pothvat, biti ostavljen bez hrane i opreme te sam morao pješačiti preko Altaja kako bih se dočepao naselja s druge strane. Nije sve išlo baš najbolje. Morao sam čak kopati rupe u snijegu kako bih se spasio, ali na tu epizodu sam najponosniji", rekao nam je.

Naposljetku je onaj koji je nakon više od dvije godine pripremanja za prehodavanje kroz Amazonu, krčeći si put mačetom, umalo zapeo tamo gdje je mislio da je najspremniji. "Bila je to užasna epizoda. Morao sam svake noći spavati na zemlji, dok su me komarci boli cijelu noć. Spavao bih samo nekoliko sati, bilo je vlažno, jedva sam pronalazio nešto hrane i vrlo brzo sam se počeo raspadati."

Možda je preteška riječ zaključiti da je svjetska zvijezda reality showova o preživljavanju na tome mjestu umalo pokleknuo, pa bismo ostali uskraćeni za Discoveryjevu premijeru 29. listopada, ali ipak... Istini za volju, kosti je slobodno mogao ostaviti i na Madagaskaru, na kojemu se probijao kroz mangrov gustiš, često na oprezu da ga ne odsječe plima, bez pitke vode, probijajući se kroz mulj i opet odolijevajući onim prokletim komarcima.

Genocid Masakr: Pobili pleme koje se skrivalo od svijeta

No uz nekoliko pojedenih zmija, jedno jaje koje je pojeo, iako je tek kad ga je otvorio vidio da je bilo pred izlijeganjem, preživio je i to, jedan od, kako se ispostavilo, najopasnijih podviga u koje se upustio. No kad se najmanje nadao, u Laosu je naletio na trenutak koji mu je bio i najljepši.

Mada, od te gljive koju je tad smazao mogao je komotno i otrovati se umjesto da od nje ostane nadrogiran ili, kako je rekao, "odvaljen bolje nego da se nagutao prozaca". "Hodao sam kroz šumu i naišao na hrpe gljiva koje su rasle sa starog debla. Svaki put prije avanture provedem neko vrijeme raspitujući se kod urođenika o jestivim biljkama. Tako sam i ovaj put odabrao nekoliko vrsta koje su definitivno jestive. Ali prilično sam siguran da neke od njih nisu bile one za koje sam mislio da jesu.

Legao sam spavati, a džungla oko mene kao da je disala, sve je pulsiralo. Sjećam se da sam, prije nego što sam zaspao, zaključio da su neke od njih bile halucinogene. Sljedeće jutro kad sam se probudio osjećao sam se naprosto čudesno, snažno i sposobno", ispričao nam je i to. Zvučalo je zabavno, pritom se i smijao, ali ipak, u nijednom trenutku nije propuštao istaknuti da je puno puta u svojim putovanjima pomislio "nikad više". Kao i to da nipošto nikoga ni na što ne nagovara.

"Nedavno je u Amazoni napadnuta žena koja se uputila kajakom nizvodno. Naprosto su je upucali. Za ljude koji nisu u pustolovnoj industriji takve stvari mogu se činiti bezobzirnima, nesmotrenima. Naravno da je to opasno, naravno da će mnogi reći da je žena trebala ostati kod kuće. Ali se s time ipak ne slažem.

Statistički mislim da je ipak vjerojatnije da ćete poginuti u automobilskoj nesreći u Londonu. Ili mnoštvo turista koji odu u Španjolsku, napiju se, počnu se penjati po hotelskim balkonima te onda padnu i poginu. Uvjeren sam da su ljudi koji odlaze u ovakve avanture puno oprezniji i da tome pristupaju s puno više odgovornosti", objasnio nam je.

Nastavak na sljedećoj stranici...

To je i glavni razlog zašto je preko trećine zemalja svijeta radije pregazio kao pustolov, nego kao turist. Nemalo smo se iznenadili kad nam je priznao da još nikad nije bio ni u Indiji ni u Kini. Istini za volju, nikad nije bio ni na Antarktici. "Pokušao sam prošle godine na Južni pol, ali nisam uspio skupiti dovoljno novca." Kad ga se danas upita što mu u svim takvim putovanjima najteže pada od materijalnih dobara civilizacije iz koje ipak potječe, nakon kraćeg razmišljanja kaže:

"Zapravo, čovjek nauči da mu ništa materijalno ne nedostaje. Ako mi nešto doista jest nedostajalo to je bio dobar, udoban krevet. Primjerice, prije nego što smo počeli snimati 'Gol na napuštenom otoku', mislio sam da će to biti doista gadno. Ostave te doista golog ili s tek onim što imaš na sebi. A onda, što se više oslanjaš na prirodne resurse, hranu iz prirode, sve ti je jasnije da ti sav taj komfor i nije tako neophodan.

Čak i kad se poslije toga vratiš kući, vesele te jednostavne stvari, najjednostavnije. Uživao sam opet ležati uz suprugu, biti uz svojeg dječačića, malome su sad tri mjeseca. Nisam sanjao o nikakvoj luksuznoj večeri, skupoj hrani, ni o čemu takvom. Samo o tome da ponovno vidim obitelj."

Naravno da smo ga potom upitali za nekoliko savjeta za preživljavanje. Primjerice, ako se izgubite u divljini, prva stvar koju biste trebali učiniti nije ni popeti se na stablo i provjeriti kakva je okolina, niti se naspavati, niti pokušati se vratiti vlastitim tragovima. Prva stvar je - sjesti, smiriti se i sabrati misli. Najvažnija stvar za preživjeti u divljini svakako je voda, bez nje se može preživjeti samo tri ili četiri dana, a još je i to optimistično u divljini.

Važnija je i od hrane, i od društva, i od skloništa. Sklonište je prvo što ćete napraviti kako biste se pripremili za preživljavanje noću. Bez toga nema smisla ni spremati si jelo niti ložiti vatru. Određivanje strana svijeta, kako na sjevernoj, tako i na južnoj Zemljinoj hemisferi apsolutna je abeceda preživljavanja, bez obzira na to koje je doba dana. Ako se susretnete s medvjedom, nipošto ne vjerujte bilo čemu što ste čuli, poput bježanja, veranja na stablo ili vrištanja kako biste ga preplašili.

Tako dugo dok vam ne prilazi polako i oprezno hodajte unatrag. Ako se kojim slučajem nađete u sitaciji da ste apsolutno pregladnjeli i brzo vam treba najbolja namirnica kako biste povratili snagu, zaboravite bobice, lišće ili takve stvari. Rješenje su kukci i crvi. Nešto od svega toga naučio je kroz literaturu, nešto od ljudi koje je sretao po terenima, no puno toga je naučio na vlastitoj koži. Čak i puno prije nego što se uopće počeo upuštati u survival avanture.

Pluća svijeta Zbog soje ove godine posjekli u Amazoni sedminu površine RH

Ovaj 42-godišnjak u dvadesetim godinama bio je prvo na vojnoj akademiji, a potom sve do 2002. godine u britanskoj vojsci. Neko vrijeme vodio je skupine volontera koje su kretale u humanitarne ekspedicije ili pak ekološke i prirodoslovne aktiviste po Belizeu, Gvatemali i Borneu. A onda je došlo vrijeme da se okuša u Afganistanu nakon što su SAD i NATO-saveznici vojno intervenirali u toj zemlji.

Angažirao ga je UN kako bi UN-ovce učio preživljavanju, sigurnosti, logistici i takvim stvarima tijekom organiziranja izbora. Bio je u gradu Heratu na zapadu zemlje. Preživio je i raketni napad terorista na izborni centar te minobacački napad na njihov logor kraj aerodroma.

Jedna improvizirana granata tad ga je za dlaku promašila u automobilu, a njihovu bazu gnjevna gomila je spalila i sravnila sa zemljom, zapravo jurišajući na lokalne vlasti tadašnjeg ratnog lorda Ishmaela Kahna. Nakon toga bilo mu je dovoljno rata. Okrenuo se ekspedicijama koje su kretale prvo na Patagoniju na samom jugu Argentine te u Čile. Godine 2007. ga je BBC angažirao za Natural History i pripremu baze za snimanje filma "Izgubljena zemlja jaguara".

Devet tjedana trebalo mu je dok je uz pomoć 35 lokalnih frajera sve pripremio, a kad je i to uspio, uslijedila je Amazona. Trebalo mu je 860 dana dok se probio, čime je oborio Guinnessov rekord probijanja kroz džunglu. Postao je prvi koji se ikad probio cijelom tom rutom pješice. Time je apsolutno ušao u povijest. Bio je to i prijelomni trenutak u njegovu životu jer više nije vodio druge, nego je organizirao vlastite ekspedicije i počeo snimati poučne dokumentarce.