Čak i fizički dobro pripremljen čovjek bez hrane u stalnom pokretu u negostoljubivom prirodnom okruženju nakon deset dana dospijeva do svojih granica, do ruba umiranja. Upravo zato si je Ed Stafford, planetarno poznati pustolov, ostavio deset dana kako bi uspio u svojim pohodima u šest zemalja svijeta.
Čovjek koji je prvi prehodao Amazonu od izvora do ušća, majstor preživljavanja, ekskluzivno je za Express otkrio što je sve pretrpio nastojeći ne ostaviti zdravlje ili život snimajući dokumentarnu seriju "Prepušten smrti" u mangrovim šumama na Madaskaru, bugarskim Rodopima, Altaji u Mongoliji, džungli Laosa, pustinji Atacama u Boliviji i bespućima Paname.
"Najnervozniji sam bio uoči odlaska na planine Altaja na granici Rusije i Mongolije. Bio je to poveći pothvat, biti ostavljen bez hrane i opreme te sam morao pješačiti preko Altaja kako bih se dočepao naselja s druge strane. Nije sve išlo baš najbolje. Morao sam čak kopati rupe u snijegu kako bih se spasio, ali na tu epizodu sam najponosniji", rekao nam je.
Naposljetku je onaj koji je nakon više od dvije godine pripremanja za prehodavanje kroz Amazonu, krčeći si put mačetom, umalo zapeo tamo gdje je mislio da je najspremniji. "Bila je to užasna epizoda. Morao sam svake noći spavati na zemlji, dok su me komarci boli cijelu noć. Spavao bih samo nekoliko sati, bilo je vlažno, jedva sam pronalazio nešto hrane i vrlo brzo sam se počeo raspadati."
Možda je preteška riječ zaključiti da je svjetska zvijezda reality showova o preživljavanju na tome mjestu umalo pokleknuo, pa bismo ostali uskraćeni za Discoveryjevu premijeru 29. listopada, ali ipak... Istini za volju, kosti je slobodno mogao ostaviti i na Madagaskaru, na kojemu se probijao kroz mangrov gustiš, često na oprezu da ga ne odsječe plima, bez pitke vode, probijajući se kroz mulj i opet odolijevajući onim prokletim komarcima.
No uz nekoliko pojedenih zmija, jedno jaje koje je pojeo, iako je tek kad ga je otvorio vidio da je bilo pred izlijeganjem, preživio je i to, jedan od, kako se ispostavilo, najopasnijih podviga u koje se upustio. No kad se najmanje nadao, u Laosu je naletio na trenutak koji mu je bio i najljepši.
Mada, od te gljive koju je tad smazao mogao je komotno i otrovati se umjesto da od nje ostane nadrogiran ili, kako je rekao, "odvaljen bolje nego da se nagutao prozaca". "Hodao sam kroz šumu i naišao na hrpe gljiva koje su rasle sa starog debla. Svaki put prije avanture provedem neko vrijeme raspitujući se kod urođenika o jestivim biljkama. Tako sam i ovaj put odabrao nekoliko vrsta koje su definitivno jestive. Ali prilično sam siguran da neke od njih nisu bile one za koje sam mislio da jesu.
Legao sam spavati, a džungla oko mene kao da je disala, sve je pulsiralo. Sjećam se da sam, prije nego što sam zaspao, zaključio da su neke od njih bile halucinogene. Sljedeće jutro kad sam se probudio osjećao sam se naprosto čudesno, snažno i sposobno", ispričao nam je i to. Zvučalo je zabavno, pritom se i smijao, ali ipak, u nijednom trenutku nije propuštao istaknuti da je puno puta u svojim putovanjima pomislio "nikad više". Kao i to da nipošto nikoga ni na što ne nagovara.
"Nedavno je u Amazoni napadnuta žena koja se uputila kajakom nizvodno. Naprosto su je upucali. Za ljude koji nisu u pustolovnoj industriji takve stvari mogu se činiti bezobzirnima, nesmotrenima. Naravno da je to opasno, naravno da će mnogi reći da je žena trebala ostati kod kuće. Ali se s time ipak ne slažem.
Statistički mislim da je ipak vjerojatnije da ćete poginuti u automobilskoj nesreći u Londonu. Ili mnoštvo turista koji odu u Španjolsku, napiju se, počnu se penjati po hotelskim balkonima te onda padnu i poginu. Uvjeren sam da su ljudi koji odlaze u ovakve avanture puno oprezniji i da tome pristupaju s puno više odgovornosti", objasnio nam je.
Nastavak na sljedećoj stranici...
