Fabien Gaglio priznao je svoju krivnju u 100 milijuna dolara teškoj prevari u maniri Charlesa Ponzija, no po vlastitim pravilima. U 9 sati ujutro jedne srijede u Parizu, odjeven elegantno u tamnu vestu i bijelu košulju, taj je 39-godišnji bankar iz francuske Rivijere ušetao u policijsku stanicu i sjeo u sobu za ispitivanje, naoružan gomilom bilješki.

"Da zbrojimo sve činjenice" Gaglio je rekao policijskom zapovjedniku koji je sjedio preko puta njega, "moj je posao bio da povećam bogatstvo svojih klijenata". Gaglio je bio jedan od dvojice "glavešina" u švicarskoj tvrtki pod imenom Hottinger & Partners, piše Time. 

Njegova je bogata klijentela dolazila iz cijelog svijeta - od biznismena u Singapuru, tech lovaša u SAD-u do umjetnika u Italiji, svi su oni bili privučeni obećanjem niskih poreza, velikog profita i apsolutnom švicarskom diskrecijom. 

Kad su neke investicije pošle po zlu, objasnio je Gaglio, uzeo je novac od jednog klijenta da plati drugom, a uskoro je postao pravi stručnjak u krivotvorenju izjava i potpisa. Ta je šarada, po njegovim riječima, trajala 15 godina.

“Je n’ai plus rien,” Gaglio je rekao. Ništa mi nije ostalo.

Francuska ne dopušta izručenje svojih građana

Zapovjednik, Franck Royet, nije razumio zašto mu Gaglio išta od ovog govori. Činilo se kako niti jedna od njegovih žrtava nije Francuz.

- Zašto istupate u Francuskoj kad se vaša tvrtka nalazi u Švicarskoj, a vi živite u Španjolskoj? - pitao ga je. 

Gaglio je promrmljao kako je predao neke krivotvorene papire u Francuskoj. Niti jedan od muškaraca nije spomenuo činjenicu da Francuska vrlo rijetko dopušta izručenje svojih građana. U 16 sati i 20 minuta, Gaglio je potpisao izjavu o svojoj krivnji, pokupio ručni sat koji je predao i vratio se na ulice Pariza.

Datum je bio 23. siječnja 2013. U idućim je danima Gagliov partner, francuski grof s bujnom crnom kosom i imenom Jean-François de Clermont-Tonnerre, sa suznim glasom i očima počeo prenositi vijest klijentima Hottinger & Partner's. Jedanaest njih je podnijelo kaznene i građanske prijave protiv Gaglioa u Švicarskoj. Matična kuća iz koje je nastala sama kompanija, švicarska banka Hottinger & Cie, pretrpjela je gubitke zbog kojih je bankrotirala. 

Kriv sam, pa što?

I dok su žrtve i istražitelji počeli rasplitati mrežu ove globalne sheme prevare, tužitelji u Luksemburgu najbrže su reagirali, službeno ga optužujući za brojna kaznena djela.

Gaglio se izjasnio krivim.

- Već godinama živim u laži, danas ću odgovoriti na vaša pitanja posve iskreno i transparentno. Nemam što skrivati. - rekao je na svom saslušanju. 

Ponovio je kako je novac njegovih klijenata, kao i njegov vlastiti, nestao. 

- Bio sam uvučen u ludilo koje je teško objasniti. Sve sam potrošio na luksuznim odmorima, umjetninama Andya Warhola i Keitha Harringa, na privatne avione, provode...  - ispričao je.

Kolega koji je s njim radio opisao je njegovu potrošnju kao "faraonsku". No, kolekcija koju je prikupio je navodno ukradena s njegova imanja nekoliko tjedana prije njegova priznanja.

Fabien Gaglio je lagao svaki dan proteklih 15 godina, zašto bi mu itko sada vjerovao?

Nastavak čitajte na sljedećoj stranici

Bolje nije moglo

Sud mu je naredio vraćanje 150 tisuća eura, koliko, vjeruju, on može skupiti te su ga osudili na pet godina zatvora u Luksemburgu. Žalio se te je, nakon godine dana u tamošnjem zatvoru, privremeno pušten te je njegova kazna smanjena na 4 godine. U Luksemburgu je uobičajeno odslužiti polovicu svoje kazne u zatvoru, a polovicu uvjetno, što znači da je Gagliou ostalo još samo 12 mjeseci kad se vrati u zatvor.

To se baš ne može usporediti s kaznama za slične "Ponzijeve sheme pljačke" - Robert Allen Stanford je dobio 110, a Bernie Madoff 150 godina zatvora.

I nakon tako malo vremena Gaglio je slobodan pridružiti se svojoj obitelji u ekskluzivnoj i strogo čuvanoj zajednici u Cannesu gdje rentaju vilu, iako tvrde kako je on insolventan. Ipak, nije još posve siguran - istražitelji iz Ženeve pokrenuli su vlastitu privatnu istragu 2013., za koju kažu da još traje.

No, pet godina nakon, njegove žrtve sumnjaju da će ikad dočekati pravdu. Švicarske vlasti nisu podnijele nikakve službene kaznene optužbe, a nema ni naznaka da ga istražuju američke vlasti. 

Teško je zamisliti da su svi ti događaji mogli ispasti bolje za Gaglioa čak ni da ih je sam planirao, za što su njegove žrtve uvjerene da je. 

Krug kriminalaca i korumpiranih političara

- Gaglio laže već 15 godina, zašto bi mu itko danas vjerovao? -  kaže Diana Benedek, poslovna žena iz Kalifornije kojoj je njegova tvrtka ukrala 20 milijuna dolara.

Još jedna žrtva, Tilman Reissfelder koji tvrdi kako je oštećen za 12 milijuna, sam je unajmio privatnog detektiva da pomaže u prikupljanju forenzičkih dokaza prevare, no kaže kako ga švicarske vlasti zanemaruju. Nitko od njegovih žrtava ne vjeruje u to da je sav novac nestao, već smatraju kako je lukavu prevarant izveo nešto drugo - priznao je zločin u trenutku kad bi ionako bio uhvaćen samo da smanji kaznu te odvuče pažnju od čitavog niza drugih zlodjela, uključujući operacije pranja novca u koje je bio upleten s kriminalnim klanovima i korumpiranim političarima.

To je dojam koji se stječe iz preko 100 tisuća izjava banaka, korespondencije i svjedočanstava koje su prikupili tužitelji u Ženevi, a pregledao ih je i Bloombergov Businessweek.

Bilo srećom ili opakim planom, Gagliove radnje rezultirale su nevjerojatno malom kaznom te zorno prikazuju koliko je zbunjen pravosudni sustav Europe kad kriminal prelazi državne granice. To jača uvjerenje da su financijski kriminalci u Europi sofisticiraniji od vladinih agencija koje ih hvataju.