Kopao je po leševima, hodao po grobljima, ulazio u logore smrti sa američkom vojskom gdje je vidio gomile leševa i posljednje zatvorenike koji jedu smeće.

Sve je to Benjamin B. Ferencz, Židov iz New Yorka, morao potisnuti kako bi obavio svoju misiju - skupio dokaze kako bi naciste osudio radi ratnih zločina i genocida. Iskustvo je to, kaže, koje mu je dalo intenzivan osjećaj smisla života. 

"Ne bih tada mogao raditi svoj posao da sam dao da me to dira, ali to je ostalo sa mnom svejedno", kaže iz svog doma u New Yorku.

Ferencz ima 98 godina, i posljednji je živući tužitelj sa suđenja u Nürnbergu. Njegova se priča obrađuje u dokumentarnom filmu "Prosecuting Evil" koji će svoju kino premijeru imati kasnije ovog mjeseca u Cinema Village u New Yorku. Film je već prikazan u nekolicini sinagoga i filmskih festivala poput onog u Torontu prošle godine.

Njegova biografija, potraga za pravdom i zakonom te desetljeća rada na zakonskim principima koji su udarili temelje za međunarodno pravo, tema su filma. Barry Avrich, autor i producent, kaže kako je to rad njegove karijere, a da bi se "Bena trebalo prepoznati kao povijesnu ikonu".

Većina 80-minutnog dokumentarca je iz intervjua s gospodinom Ferenczom o njegovom životu i suđenju, a prate ga arhivske snimke suđenja i Njemačke tijekom i poslije rata. Intervjui s drugim ljudima, od pravnih stručnjaka do njegovog sina, pričaju o kontekstu njegove ostavštine.

On je naime bio od velike važnosti za razvoj ICC suda u Haagu, gdje se sudi optuženima za ratne zločine, genocid i agresiju.

"Taj jedan čovjek, jedan veliki čovjek u povijesti, koji nam pokazuje uporno i iz početka kako ovaj svijet može biti bolje mjesto", kaže Fatou Bensouda, tužitelj koji radi pri ICC-ju.

Logori smrti koje je vidio uvjerili su ga kako se rat eventualno može dobiti na sudu, te koliko je takva vrsta "kraja" važna u svakom sukobu.

"Rat od najobičnijeg i poštenog čovjeka napravi zvijer, tu nema pobjednika, to nije utakmica", kaže Ferencz.

Postoje oduvijek Odredi smrti: Najgori sadisti, koljači i ubojice

Rođen je u Transilvaniji 1920. godine, a u SAD je došao s roditeljima i sestrom, još je bio beba. Naselili su se u kvartu Hell's Kitchen u New Yorku, na Manhattanu. Kod kuće je pričao jidiš i na početku nije mogao ići u javne škole jer nije znao jezik.  

No, bio je inteligentan, brzo učio i profesori su prepoznali talent pa je uspio doći na koledž. Završio je na Harvardu gdje je radio istraživanja za Sheldona Gluecka, koji je u to doba pisao o ratnim zločinima.

Diplomirao je 1943. godine, taman nakon što je SAD ušla u rat. On je otišao i na frontu, gdje je unutar vojske napredovao.

Kako su se nacistička zvjerstva polako razotkrivala dobio je svoj finalni vojni zadatak. Postati istražitelj ratnih zločina, ući u logore i skupljati dokaze.

To mu je osobno rekao general George S. Patton.

"Nisam si mogao dopustiti da me išta na ovome svijetu omete ili spriječi", rekao je.

U filmu kada mora opisati što je vidio u logorima "guta knedle" i suspreže suze.

MIROTVORAC "Moj djed je bio nacist. Zbog njega znam zašto je EU važna"

"Sve mi se vrati, to je tada bio moj posao, i ja sam ga odrađivao, ali sve je ostalo u meni", kaže.

Jednako su ga tako formirala i suđenja koja su uslijedila. Kada se nakon rata vratio u New York regrutirao ga je general Telford Taylor, tada glavni tužitelj na suđenjima, te mu rekao da se vrati u Njemačku i skupi još dokaza. 

Ferencz i njegovi ljudi otkrili su dosjee Einsatzgruppen, nacističkih odreda smrti koji su ubili više od milijun Židova, Roma, homoseksualaca i političkih neistomišljenika u istočnoj Europi.

Taylor je onda Ferenczu dao da vodi proces u slučaju Einsatzgruppen, vjerojatno najvećem suđenju za ubojstvo u povijesti. Optuženici su bili nacistički oficiri i članovi Gestapa koji su "odradili" ubojstva. 

Otto Ohlendorf, glavni optuženik, bio je komandant jednog od odreda smrti.

U dobi od 27 godina to je Ferenczu bilo prvo suđenje. Nizak i majušan, stajao je na hrpi knjiga kako bi ga se vidjelo i čulo. U svojoj uvodnoj riječi rekao je kako "osveta nije naš cilj, niti tražimo samo odmazdu, ono što ćemo predstaviti jest molba čovječanstva sustavu zakona".

Svi optuženici iz Ferenczovih slučajeva su osuđeni, neki i na smrt, među njima i Ohlendorf. Imao je ženu i petero djece, a smaknut je vješanjem.

POVIJEST Većina nacista je pobjegla, a oni su zadnji preživjeli

"Bio je, navodno, džentlmen, osim što je pobio 90.000 Židova", kaže u filmu o njegovom karakteru Ferencz.

Nakon suđenja bavio se povratom nekretnina i pokretnina koje su otete Židovima. Nakon toga se pak vratio u New York, i pokrenuo praksu s Taylorom, a uzimali su "beznadne" slučajeve koji su imali element moralnosti za koji se mogao uhvatiti.

Avrich kaže da kada mu je pokazao "kostur" filma, Ferencz se rasplakao i rekao "to je sve što trebam".

Ferencz se nada da će pažnja koju film generira, piše The Wall Street Journal, podsjetiti na važnost vladavine zakona. Desetljeća su trebala da se napravi ICC, no on nikada nije odustao, čak i kada su oni na koje se oslanjao odustali.

Kaže da mladima želi mirniji svijet, gdje im životi neće visjeti o koncu.

"Ako odbacujemo zakon kao vitalni instrument funkcioniranja, onda bacamo kletvu na nadolazeću generaciju mladih ljudi", zaključuje.