Mama je umrla u dobi od 49 godina, i naravno da nismo na to bili spremni. Bila je depresivna mjesecima nakon što je umro tata. Kad se to dogodilo umjesto da se bavim svojom boli, ja sam ležala u krevetu, buljila u strop, i razmišljala kako ću platiti mamin sprovod. Nije imala životno osiguranje ili ikakvu ušteđevinu, prisjeća se Daisy Haynes.

Troškovi sahrane narasli su diljem Europe, no nigdje tako kao u Velikoj Britaniji. Kao i nekretnine, ukopna mjesta i servisi koji se prije toga moraju obaviti mnoge ostavljaju na rubu bankrota. No dok nitko nije prisiljen kupiti nekretninu, nitko ne može pobjeći smrti. Britanija posmrtnu pripomoć dodjeljuje samo obiteljima i pojedincima koji nakon mukotrpnog "skeniranja" dokažu da nisu zaposleni, nemaju zaposlenih rođaka, nekretnine, pokretnine ili ušteđevinu.

Najjeftinija usluga, bez grobnice, koja je ponuđena Haynes iznosi 5.000 funti ili više od 40.000 kuna. Niti u Hrvatskoj umiranje nije jeftin sport, pa je neki prosjek između 5.500 tisuća i 12 tisuća kuna. U to ulaze lijes s opremom, te osnovne usluge pokopa. Grobna su mjesta priča za sebe. 

Dolina mira Najveće groblje: Ima više od 5 milijuna grobova

Zemljani grobovi svugdje su relativno isto skupi, cijene se kreću od 1000 do 4500 kuna. U gradu Rijeci daju se besplatno stanovnicima koji su tamo živjeli više od 15 godina.  Prosječna grobnica na Mirogoju košta oko 80.000 kuna. Uplaćivanje posmrtne pripomoći pomaže, no realno, dio nacije nema za kruh i pričuvu, a kamoli za izdvajanje za sprovod. Nadgrobni spomenici koštaju minimalnih 5.500 kuna, a graviranje natpisa kreće se oko 50 kuna po slovu.

Nedavno je osvanuo oglas u kojem se korištenje grobnog mjesta na Mirogoju nudilo za 870.000 kuna. U Gaju urni pokraj Krematorija mjesto stoji 1850 kuna. Zagreb je jedini grad koji ima krematorij, i gdje pepeo možete (barem djelomično) prosuti po ružičnjaku, pa se građanima drugih krajeva najčešće ne isplati plaćati prijevoz tijela. U Hrvatskoj su 2016. godine preminule 52.000 ljudi, a na usluge sprovoda potrošeno je 300 milijuna kuna.

"S obzirom da smo svi u obitelji zaposleni, nije bilo šanse da dobijemo pomoć od države", nastavlja Daisy Haynes koja je, da bi pokopala majku, skupa s braćom rasprodala sve iz kuće što je bilo od ikakve vrijednosti. Uz to digli su maleni gotovinski kredit, a onda i lansirali GoFundMe kampanju.

"Mi smo ponosna radnička obitelj, bilo nam je jako teško pri pomisli da ćemo zapravo moljakati pomoć kako bi sahranili voljenu osobu. Od roditelja nam gotovo ništa nije ostalo jer sve što smo imali, smo prodali kako bi platili sprovod", kaže Daisy koja je samo jedna u nizu Britanaca koji sve više kupuju najjeftinije lijesove te odlučuju ne platiti svećenika, govor, ili druge usluge nekada tradicionalne za sprovod.

Pustošenje zemlje Crno nam se piše! - Hrvatska će se prepoloviti do 2100.

Britanski je Independent također proveo istraživanje koje pokazuje da sve više građana sredstva skuplja preko GoFundMe platforme. Trenutno imaju više od sto kampanji osoba koje jasno i glasno kažu kako nemaju novaca za ukop.

Iako zakon kaže da gradovi i općine moraju osigurati barem "sirotinjski ukop" to se može dobiti u vrlo rijetkim slučajevima.

"Sve više građana odlučuje na sebe preuzeti obveze koje su nekada radili drugi, prvenstveno pogrebnici, poput toga da sami kupuju lijes preko interneta, sami organiziraju automobil da se preminulog stavi u lijes i preveze, a onda samo plate kremiranje bez ikakve ceremonije, pa u intimi svog doma prime prijatelje i obitelj i kažu par riječi. Zamislite to sve raditi dok tugujete za nekim, strašno", kaže Julie Dunk, šefica Instituta za održavanje grobova i krematorija.