Hrvatska policija razbila je u operacijama Scriptum i Veritas  dvije organizirane skupine koje se su bavile lažiranjem dokumenata za najgore pripadnike raznih srpskih i crnogorskih klanova. Zanimljivo je da su srpski i crnogorski kriminalci, po ugledu na nekada najmoćniju kriminalnu grupu na Balkanu, zloglasni zemunski klan, koristili usluge hrvatskih falsifikatora.

"Nova generacija mafijaša je po receptu „Zemunaca“ nabavljala hrvatske pasoše, ali nijedna od sadašnjih kriminalnih grupa nije uspela da dosegne moć zemunskog klana, koji je u jednom trenutku pomislio da je postao moćniji i od države", kaže Kurirov izvor.

Šokantno otkriće! Policija nije zvala suca na očevid Đinđićevog ubojstva

Iako je zemunski klan razbijen prije 16 godina, poslije ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića, priča o ovoj mafijaškoj grupi i danas ne prestaje intrigirati. Kurir je istraživao gdje su sada pripadnici organizacije koja je bila prozvana 'mašinom za ubijanje'.

Od čitave skupine, samo trojica pripadnika uspjela su izbjeći rešetke - Ninoslav Konstantinović, Milan Glišović i Selman Hamidović, i o njima se i dalje ništa ne zna. Trojica bivših pripadnika klana postali su svjedoci-suradnici, dok je 14 njih ponovno na slobodi budući da su odslužili kazne. Ipak, sva zvučna i značajna imena i dalje su iza rešetaka - kaže izvor.

Priča o vrtoglavom usponu i još vrtoglavijem padu nekada najopasnijeg kriminalne skupine na Balkanu počinje sredinom devedesetih, kada s juga Srbije u Beograd dolazi Dušan Spasojević Šiptar, a za njim i njegov najbolji drug Mile Luković Kum. Iz dana u dan klan je okupljao sve više članova, koji su, ovisno od povjerenja koje su im vođe poklanjale, zauzimali različito mjesto u hijerarhiji. Za većinu pripadnika klana priča o novcu, moći i životu na visokoj nozi završava se akcijom „Sablja“, koja je 2003. provedena u Srbiji poslije ubojstva premijera Đinđića.

Vođe klana, Spasojević i Luković, ubijeni su tijekom skrivanja u naselju Meljak, Milorad Ulemek Legija osuđen je na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, a većina pripadnika je uhapšena i osuđena na višedesetljetne robije, i to za 17 ubojstava, četiri otmice i dva teroristička napada.

Kako su ubijeni? Vođe zemunaca: Izrešetali ih bez šanse za preživljavanje

Danas, 16 godina nakon „Sablje“, u kojoj je klan koji je bio na vrhuncu moći potpuno razbijen, ostali su kao simboli tog vremena sivi "audi" iz kojeg su "Zemunci" sijali smrt, slike i priče o vili u Šilerovoj ulici u Zemunu, koja im je bila sjedište, ali i čuvena rečenica kojom su žrtvama najavljivali smrt: "Ideš u Kanadu“.

U vrijeme kad je policija bilježila prve aktivnosti klana, ništa nije ukazivalo da će Spasojević i Luković formirati vojsku koja je za njih bila spremna izvršiti svaki zadatak. Tad su bili poznati kao sitni lopovi, kradljivci automobila i lokalni dileri.

"Pljesniva prostorija, jedan stari ormar i dva kreveta... Sve osobne stvari držali su u dva zavežljaja napravljena od plahte. Ništa drugo nisu imali kad su iz Medveđe došli u Beograd", ispričao je jedan svjedok hapšenja Lukovića i Spasojevića 1997. godine.

U godinama koje su uslijedile počeli su raditi za „surčinca“ Ljubišu Buhu Čumeta, a kad su se iz pljesnive sobe preselili u čuveno zdanje u Šilerovoj i pomislili da su po moći prerasli i Buhu - pokušali su ga i ubiti. Međutim, kako se ispostavilo, Čume je na kraju došao glave klanu koji je radio za njega - dok su oni jurili za njim da ga likvidiraju, on je bio korak ispred, postao je prvi svjedok-suradnik u povijesti srpskog pravosuđa, a odlučio je svjedočiti upravo protiv „zemunaca“.

Ubojstvo Đinđića 

"Zemunci" su odigrali značajnu ulogu u ubojstvu premijera Zorana Đinđića 12. ožujka 2003. u dvorištu Vlade Srbije. Na maksimalne kazne od po 40 godina zatvora osuđeni su kao direktni izvršitelj Zvezdan Jovanović, a kao organizator atentata Milorad Ulemek Legija, pripadnik Jedinica za specijalne operacije, koji je također prema službnoj sudskoj presudi, uz Spasojevića i Lukovića, bio i organizator zemunskog klana. U presudi se navodi i da je atentat organiziran u dogovoru s pokojnim vođama klana, a zbog učešća u zločinu osuđeni su i visokopozicionirani pripadnici te kriminalne grupe - Aleksandar Simović, Ninoslav Konstantinović, Vladimir Milisavljević, zvani Vlada Budala, Miloš Simović, Milan Jurišić, Sretko Kalinić i Dušan Krsmanović.

Suradnja s političarima

Malo-pomalo, spetljali su se s političarima, i to je označilo njihov uspon do neslućenih visina. U sve je bila umiješana i Državna bezbednost, preko Milorada Ulemeka Legije i Jedinice za specijalne operacije. Kako su oni rasli, rasli su im i apetiti, pa su počeli trgovati s većim količinama droge, obogatili su se i oformili grupu, ali su usput okupili i vrlo sposobne momke za specijalne zadatke - dobre provalnike, dobre pucače, vozače, sva podzanimanja koja su u kriminalu jako važna - objašnjava razvojni put zloglasnog zemunskog klana kriminolog Dobrivoje Radovanović. Prema njegovim riječima, neposredno prije strmoglavog pada proširili su djelatnost i na otmice poslovnih ljudi. Prije 2003. "Zemunci" su bili više puta hapšeni i pritvarani, ali su uvijek puštani.

"U trci s vremenom, "Zemunci" su pobijedili. Uspjeli su osigurati svu logistiku i ubiti premijera Zorana Đinđića - kaže Kurirov sugovornik.

Šilerova ulica - simbol moći klana

Vila u Šilerovoj, sjedište zloglasnog zemunskog klana, srušena je dva tjedna nakon atentata na premijera tijekom akcije 'Sablja'. Prema procenama, vijedila je tadašnjih 8,5 milijuna maraka i predstavljala je simbol moći klana. U zdanju u Zemunu živjele su dvije porodice - Spasojević i Luković, ali su česti gosti bili pripadnici klana, prijatelji vođa, ali i druge javne i ugledne ličnosti. "Šilerova je bila centar u koji su mnogi političari odlazili, neki po informacije iz svijeta kriminala, neki da surađuju, a neki su se voljeli družiti s uglednim ljudima u podzemlju. Upravo je posljednje koštalo života premijera, a zato su i pušteni iz CZ, zbog tih veza - kaže Dobrivoje Radovanović.

Milan Jurišić Jure - samljeli ga i napravili gulaš

Milan Jurišić Jure, jedan od viđenijih "Zemunaca", vodio se kao bjegunac sve do 2010, kada je Sretko Kalinić otkrio da je on mrtav od 2006. i da istražitelji njegove ostatke mogu pronaći u rijci Manzanares u Madridu. Pretragom rijeke zaista je pronađeno 50 kostiju, dio lubanje, za koje je utvrđeno da su Jurišićevi, ali su otkriveni i dijelovi mašine za mljevenje mesa. Kalinić je otkrio da su od Jurišića napravili gulaš, koji su servirali Vladimiru Milisavljeviću. Nekoliko godina kasnije i Milisavljević je uhićen u Španjolskoj, gdje trenutačno služi višegodišnju zatvorsku kaznu, i to s najokorjelijim kriminalcima i teroristima.

Najveći misterij je Konstantinović - nikad nije pronađen

Jedini pripadnik klana o čijoj se sudbini ni danas ništa ne zna je Ninoslav Konstantinović. On je uspio izbjeći uhićenje u akciji "Sablja“ i, navodno se neko vrijeme skrivao s odbjeglim pripadnicima ove grupe, koji su kasnije uhićeni, ali od njega nije bilo ni traga. Međutim, nakon što je Sretko Kalinić uhićen u Zagrebu, otkrio je da su Konstantinovića ubili i njegovo tijelo zakopali pored auto-puta Beograd-Zagreb, ali nikada nije nađeno, pa se on i dalje službeno vodi kao bjegunac osuđen na 35 godina zatvora.

Podmladak 'Pajser brigada' - odred za mučenje

Zemunski klan, čiji su članovi osuđeni na ukupno 445 godina robije, imao je i svoj podmladak - takozvanu pajser brigadu, koju je osmislio navodno Dušan Spasojević 1998. godine. U ovu brigadu „zemunaca“ okupljao je mladiće koji su bili kandidati za prvu postavu. Njihov zadatak bio je utjerivanje dugova od narkomana i dilera, a ostali su poznati po mučkom zlostavljanju - žrtve su prebijali palicama, sipali im sol na rane koje su bi im napravili, zlostavljali ih tako što su ih nabijali na kuke za vješanje mesa, palili i pekli žaračem. Marko Adamović, jedan od vođa „pajser brigade“, preminuo je 2008. godine u KPZ Sremska Mitrovica tijekom izdržavanja kazne, a prema pisanju medija, uzrok smrti je bio dijabetes, od kojeg je bolovao.