Bivši istražni sudac Okružnog suda u Srbiji i zamjenik dežurnog okružnog tužitelja MUP-a Srbije nisu bili pozvani na očevid nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića, 12. ožujka 2003. godine.
Oni su samoinicijativno otišli na mjesto zločina i to nakon što su vijest o atentatu čuli na televiziji. Ovu skandaloznu činjenicu za ALO je potvrdio upravo Čolić, koji je na očevid stigao sat vremena nakon ubojstva. Prvi je put nakon 16 godina o tom progovorio i rekao kako je sam očevid bio vrlo neobičan i protuzakonit.
''Činjenica da dežurnog istražni suca i dežurnog zamjenika javnog tužitelja, MUP Srbije nije obavijestio i nije pozvao na očevid, je protivan Zakonu o kaznenom postupku, i meni, tadašnjem dežurnom sucu, bila je jako neobična. Ali o razlozima njihovog takvog postupanja ne znam ništa i ne želim nagađati“, rekao je ekskluzivno za ALO sudac Čolić.
Da u uredu nisu imali televizor, ne bi ni saznali da je premijer teško ranjen
''Koliko se sjećam mi smo negdje oko 12:45 na televiziji vidjeli vijest i prve snimke iz dvorišta Vlade u Nemanjinoj ulici. Saznali smo da je netko pucao na premijera Đinđića i pripadnike njegove službe sigurnosti i da su oni ranjeni. Naravno da smo tužitelj i ja očekivali poziv iz MUP-a i poziv na očevid, što je po tadašnjem Zakonu bio obavezan postupak za takve događaje. Vrijeme je prolazilo, a poziva iz dežurne službe nije bilo. Počeli smo se spremati nakon pola sata od vijesti na televiziji. Kako poziv i dalje nije stizao, odlučili smo krenuti sami i napraviti očevid. Htjeli smo se prošetati do tamo, jer je zgrada suda samo nekoliko stotina metara dalje od Vlade Srbije'', priča Čolić.
Kako naglašava oko 13:20 zamjenica tužitelja razgovarala je sa okružnim javnim tužiteljem Radom Terzićem, i obavijestila ga da će sami otići na očevid, bez pratnje policije, koja ih do tada još nije obavijestila.
''Tužitelj Terzić je rekao da on sa svojim službenim automobilom ide u Vladu Srbije i predložio da zamjenica tužitelja i ja idemo s njim, što smo naravno, i prihvatili. Tijekom vožnje, zamjenica Jasmina je pitala Terzića da li će i on poduzeti neke službene radnje na očevidu, na što je imao pravo. On joj je odgovorio da sve službene radnje obavi sama sa mnom, kao dežurni službeni tužitelj. Ponovio je i da na očevidu neće sudjelovati'', naglašava Čolić.
Vrlo su brzo stigli do ulaza dvorišta Vlade, izašli iz automobila, a vozač se odmah odvezao.
''Ispred su stajala dvojica, naoružanih u civilu, za koje nisam znao koja je njihova uloga. Tužitelj Terzić im je pristupio i rekao kako ide u Vladu, a oni su ga bez ikakvog ispitivanja i zadržavanja propustili pa se on pridružio nekim ministrima koji su već bili u dvorištu i zajedno su ušli u Vladu. Tužitelj i ja smo nekoliko minuta poslije toga prišli ulazu u dvorište, a jedan od te dvojice naoružanih civila nas je pitao tko smo i kuda idemo, i rekao nam da je dvorište zatvoreno, da ne smijemo ući. Predstavili smo se tko smo i što smo, i rekli da smo došli obaviti očevid. Pogledao je naše službene iskaznice i rekao nam kako se mora konzultirati. Pitao sam ga tko je on i kojoj službi pripada, no nije mi odgovorio'', kaže.
''Odmaknuo se od nas i s nekim razgovarao dvije, tri minute. Zatim je došao do nas, rekao da možemo ući i obaviti očevid. Došli smo do sredine dvorišta i ispred ulaza u Vladu, ulaza za koji smo saznali da je to broj 5, vidio sam Branislava Mrvića, inspektora dežurne službe MUP-a Beograd, i jednog od kim tehničara te službe, koji je izuzimao neke tragove ispred vrata. Inspektor je s njim razgovarao. Prišli smo im i pitao sam ga zašto nas dežurna službe MUP-a Beograd nije obavijestila i zašto nas nisu zvali na uviđaj. Rekao mi je da je odmah poslan na mjesto događaja i da je očekivao da će nas nazvati netko drugi iz njegove službe'', naglašava Čolić.
Bez nas nije moglo
''Rekao sam mu da nas nitko nije zvao, i da smo došli sami jer je to naša službena dužnost jer smatramo da se očevid bez nas ne može obaviti. Inspektor se s tim složio, pa smo počeli s očevidom, svatko u okviru svoje nadležnosti'', kaže sudac Čolić.
Imali su sve naše brojeve telefona
Naglašava kako je na dan ubojstva premijera s njim u Palači pravde bila dežurna zamjenica okružnog javnog tužitelja Jasmina Vasić i da je dežurna služba MUP-a Beograd imala raspored dežurnog suca i tužitelja i sve njihove brojeve telefona. Cijelog tog jutra, do 7:30, normalno su i komunicirali, sve do atentata na premijera.
