Buldožer je stigao. Kopa, grabi sve pred sobom. Na njemu četvorica-petorica ljudi, jedan vozi, drugi pridržava crnu, četničku zastavu s lubanjom i natpisom "Slobodna ili smrt". U pozadini srpski parlament iz kojeg suklja gusti dim. Po gradu grafiti "Gotov je!". Na Terazijama deseci tisuća ljudi došli su zbaciti s vlasti balkanskog krvnika. Slobodan Milošević 5. listopada dvijetisućite bio je uistinu gotov. Velikim demonstracijama okončana je vladavina predsjednika tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

"Srbija ovih dana živi na raskrsnicama, trgovima, putevima". Ne, ovo nije opis trenutačnog stanja u Beogradu, ovim riječima je svojevremeno u tjedniku "Vreme" opisana atmosfera neposredno nakon izbora održanih 24. rujna 2000. godine, piše Nova.rs.

- Glavna opasnost za Srbiju bila je u scenariju koji se vidio u Rusiji - da ljudi iz Državne sigurnosti i mafije, koji su radili prljave poslove za komunistički režim, samo preko noći postanu dioničari, vlasnici i medijski divovi i da se samo osobno premještaju s jednog broda koji tone na drugi, te da istu mrežu ucjena, odanosti i obiteljskih i kumovskih dugova premještaju u nove uvjete, tako da su sada elita nove Srbije. Iz osobnih mreža koje povezuju, iz posljedica u javnom mnijenju, iz priča koje kruže, vidim da je to vrlo konzistentan sustav - rekao je Zoran Đinđić u knjizi "San o Srbiji" Vesne Mališić. Nažalost, to je točno ono što se dogodilo Srbiji nakon njegova ubojstva.  

Kaos je 5. listopada izbio jer je Milošević odbio priznati rezultate na predsjedničkim izborima, na kojima je 24. rujna izgubio od kandidata Demokratske opozicije Srbije (DOS) i lidera Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice. Demonstranti su 5. listopada na plato ispred tadašnje Savezne skupštine stigli iz čitave Srbije u kolonama automobila, autobusa i kamiona dugačkim desetine kilometara, na pojedinim lokacijama i probijajući buldožerima policijske blokade na putevima, piše beogradski list Danas. 

"Sastali smo se u Siminoj ulici u sjedištu DOS-a i donijeli odluku da sve riješimo do nedjelje, kada bi se trebao održati drugi krug izbora. Imali smo samo osam dana pred sobom u kojima bismo trebali donijeti odluku. Bilo je jako teško shvatiti što učiniti. Moj prijedlog je bio opći štrajk. Znao sam da ako krenemo s demonstracijama, one će se pretvoriti u šetnje, sve će dugo trajati, a mi već imamo iskustva sa sto dana prosvjeda", rekao je u jednom intervjuu kasnije ubijeni srpski premijer Zoran Đinđić i dodao da su dobili najavu da će rudari iz Lazarevca štrajkati.

ISTRAGA U SRBIJI Borbeno-taktička obuka: 'Paravojsku u Srbiji uvježbava Putinova tajna služba GRU'

"Rekli smo - super, rudari plus studenti, to je revolucija. To je klasik u socijalizmu. Onda smo pokušali to podržati. Ključno je bilo da je generalni štrajk uspio, zahvaljujući unutrašnjosti Srbije. Fascinantno je što su ljudi iz Užica, Arilja, Požege napravili. Zovu me u četiri ujutro i kažu: 'Blokirali smo sve, ne puštamo nikoga unutra'. Generalni štrajk je bio rizik, ali nije bilo izbora, išli smo na sve ili ništa."

Urednik Nova.rs Ranko Pivljanin o "petooktobarskoj revoluciji" piše: 

Sjećam se i da sam kao novinar, hodajući prema gorućoj zgradi RTS-a u parku Tašmajdan, naišao na sliku koja je svojom bijedom i banalnošću bacila sjenu na svjetlo te "narodne revolucije". Neki gosti su u rukama i u kolicima iz supermarketa vukli TV uređaje, prijemnike, montažne jedinice i slične skalamerije, i da ste ih pitali s čime imaju problema, nitko od njih ne bi znao odgovoriti.

Već u prijepodnevnim satima policija je upotrijebila suzavac kako bi spriječila demonstrante da uđu u skupštinu, ali bezuspešno. Zgrada savezne skupštine je demolirana i zapaljena, kao i zgrada Radio-televizije Srbije (RTS) u Takovskoj ulici, piše Danas. Policija je ubrzo prestala pružati otpor i prešla na stranu građana. U večernjim satima građanima se s balkona Skupštine Beograda obratio novi predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, a idućeg dana, 6. listopada, Milošević je priznao izborni poraz i čestitao Koštunici, piše Danas.

Kao što, nažalost, vidimo 25 godina kasnije, ispada da smo preuveličali tu pobjedu i njezin potencijal te se vratili na početak, sanjajući i nadajući se da ćemo stvar riješiti nekim novim Petim listopadom. A ako se dogodi, uzalud je ako ga odigramo kao što smo ga odigrali s prvim, piše za Nova.rs Ranko Pivljanin. 

INTERVJU: BORA ĆOSIĆ 'Broz Tito je bio diktator, ali s nešto pameti u glavi. Vučić je diktator idiot. To je razlika'

U demonstracijama je poginula Jasmina Jovanović iz Miloševca kod Velike Plane, koja je pala pod kola kamiona. Momčilo Stakić iz Krupnja preminuo je od posljedica srčanog udara. Ozlijeđeno je 65 ljudi.  Nakon 25 godina, DOS odavno ne postoji, Koštunica je u političkoj mirovini, a tadašnji sudionici u vlasti Slobodana Miloševića ponovno zauzimaju najvažnije položaje u zemlji. Drugi lider DOS Zoran Đinđić, koji je bio premijer, ubijen je 12. ožujka 2003. godine ispred zgrade vlade. Slobodan Milošević umro je 2006. godine u haškom zatvoru, gdje je bio pritvoren zbog suđenja za ratne zločine, a njegova supruga i bivša predsjednica Jugoslovenske levice (JUL) Mirjana Marković umrla je u Rusiji.

 "Je li doista poanta da se naš politički život transformira i svodi na oblik u kojem nas, barem desetljeće, autokrati i diktatori grde, a mi, tek kad izgori do čavala, dižemo se na "ustanak", rušimo ih, a onda sve počinjemo ispočetka. Pravo pitanje nije trebamo li i možemo li ih rušiti na ulici, već kako nam se takvi politički Hochstapleri događaju iznova i iznova, i gdje je u nama ta falinka koja takvima otvara put, a nama zatvara put. Dok se ne locira i ne ispravi, svi sastanci, demonstracije, prosvjedi, pa čak i Peti oktobar su uzaludni", napisao je Pivljanin.