Izrael u utorak, 27. listopada, izlazi na parlamentarne izbore koji bi mogli odrediti ne samo političku budućnost premijera Benjamina Netanyahua nego i smjer kojim će država krenuti nakon više od tri godine ratova, unutarnjih podjela i sve izraženije međunarodne izolacije. Prvi su to izbori nakon Hamasova napada 7. listopada 2023., u kojem je ubijeno oko 1200 ljudi, većinom civila, a koji je pokrenuo niz sukoba čije posljedice i danas obilježavaju Bliski istok.

Od tada je Izrael vodio razorni rat u Pojasu Gaze, dva rata s Iranom i intenzivirao vojne operacije na okupiranoj Zapadnoj obali. Istodobno je Netanyahuova desničarska koalicija izazvala duboke podjele unutar izraelskoga društva pokušajima slabljenja neovisnosti pravosuđa i drugih demokratskih institucija. Zbog toga se izbori ne doživljavaju samo kao natjecanje političkih stranaka nego i kao svojevrsni referendum o smjeru države.

Kako piše britanski Guardian, Netanyahu u izbornu utrku ulazi s teretom sigurnosnog sloma iz listopada 2023., ali i s potporom američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji ga želi vidjeti na čelu Izraela i u sljedećem mandatu. Premijer pokušava uvjeriti birače da upravo njegovo iskustvo i međunarodni kontakti predstavljaju najbolje jamstvo izraelske sigurnosti, piše The Guardian. 

Netanyahu je tijekom posljednjih trideset godina ukupno 19 godina proveo na čelu izraelske vlade. Njegov politički opstanak, međutim, ima i osobnu dimenziju. Protiv njega se vodi sudski postupak zbog optužbi za korupciju, a gubitak vlasti mogao bi dodatno otežati njegov položaj.

Njegov glavni protivnik Gadi Eisenkot predstavlja gotovo potpunu suprotnost Netanyahuovu političkom stilu. Nekadašnji načelnik Glavnog stožera izraelske vojske i relativno novo lice na političkoj sceni izgradio je kampanju na obećanjima odgovornosti, poštenja i promjene načina upravljanja državom.

Eisenkot je sin marokanskih doseljenika koji se od skromnih početaka uspio probiti do vrha izraelskog vojnog sustava. Rat u Gazi pogodio ga je i osobno: u borbama 2024. izgubio je sina i dvojicu nećaka. Ta tragedija dodatno je oblikovala njegov javni nastup i način na koji ga dio izraelskih birača doživljava.

Za razliku od Netanyahua, poznatog po političkoj vještini i sposobnosti mobiliziranja birača, Eisenkot nastupa odmjerenije. Upravo je takav pristup pretvorio u svoju prednost. Njegova nova stranka Yashar, čije ime znači poštenje odnosno čestitost, pokušava privući Izraelce umorne od dugogodišnjih političkih sukoba.

Sigurnost, ratovi i pitanje odgovornosti

Iako se Izrael suočava s rastućim životnim troškovima, sigurnost je ostala središnja tema izborne kampanje. Netanyahuovi protivnici tvrde da premijer ne može izbjeći političku odgovornost za katastrofalne propuste koji su omogućili Hamasov napad 7. listopada. Oporbene stranke obećavaju osnivanje državnog istražnog povjerenstva koje bi trebalo utvrditi kako je došlo do jednog od najtežih sigurnosnih propusta u izraelskoj povijesti. Netanyahu, s druge strane, nastoji odgovornost prebaciti na vojni i obavještajni vrh.

Među najvažnijim izbornim pitanjima nalazi se i dugogodišnje izuzeće ultraortodoksnih Židova od obveznog služenja vojnog roka. Takva povlastica izaziva sve veće nezadovoljstvo među obiteljima čiji članovi služe u vojsci, osobito nakon godina intenzivnih borbi i velikih ljudskih gubitaka.

Većina oporbenih stranaka najavljuje ukidanje tog izuzeća, dok Netanyahuovi ultraortodoksni koalicijski partneri žele zadržati postojeći sustav, kao i državne subvencije za vjersko obrazovanje.

Premijer se pritom oslanja na potporu krajnje desnih stranaka čiji pojedini čelnici zagovaraju prisilno raseljavanje Palestinaca iz Gaze i sa Zapadne obale te daljnje širenje izraelskih naselja na okupiranim područjima.

VODI U ANKETAMA Tko je Gadi Eisenkot? Izgubio je sina u Gazi i krenuo na Netanyahua

U završnici kampanje Netanyahu je dodatno zaoštrio sigurnosnu retoriku. Na društvenim mrežama objavio je umjetnom inteligencijom generiranu sliku nuklearne eksplozije iznad Tel Aviva, nastojeći upozoriti birače na opasnosti koje, prema njegovim tvrdnjama, donosi pobjeda oporbe.

Uz sigurnost i unutarnje političke sukobe, sve snažnije se nameću i gospodarska pitanja. Izrael se suočava s rastućim međunarodnim pritiscima, sankcijama povezanima sa širenjem naselja te odlaskom obrazovanih i visokokvalificiranih građana u inozemstvo. Dio birača strahuje da bi nastavak sadašnje politike mogao dodatno izolirati zemlju.

Netanyahu nema većinu, ali...

Većina predizbornih istraživanja pokazuje da Netanyahuov Likud i njegovi sadašnji koalicijski partneri više nemaju potporu dovoljnu za osvajanje parlamentarne većine. Takav trend traje dulje od dvije godine, što sugerira da nije riječ samo o prolaznom padu popularnosti. Međutim, činjenica da većina birača podržava stranke koje se protive Netanyahuu ne znači automatski da će oporba uspjeti formirati vladu.

Izraelski parlament, Knesset, ima 120 zastupničkih mjesta, a za većinu je potreban najmanje 61 mandat. Nijedna stranka dosad nije samostalno osvojila apsolutnu većinu, zbog čega se izraelske vlade tradicionalno sastavljaju kroz koalicijske pregovore.

Najveći problem oporbenog bloka njegova je politička podijeljenost. Stranke izraelskih Židova koje predvodi Eisenkot vjerojatno neće samostalno osvojiti dovoljan broj mandata. Za formiranje nove vlade možda će im trebati potpora stranaka koje predstavljaju palestinske građane Izraela. No većina tih židovskih izraelskih stranaka zasad odbacuje mogućnost zajedničke koalicije s palestinskim strankama.

IZBORI U IZRAELU Život na visokoj nozi: Bračni par Netanyahu, kao Ivo i Mirjana Sanader s Levanta

Palestinski politički predstavnici, s druge strane, pokazali su spremnost da podrže manjinsku vladu kako bi omogućili odlazak Netanyahuove krajnje desne koalicije. Time bi se Izrael mogao naći u situaciji u kojoj postojeća vlast nema većinu, ali je ni njezini protivnici ne mogu pretvoriti u stabilnu novu vladu.

Male stranke mogle bi odlučiti tko će vladati

Posebnu pozornost privlače dvije manje stranke čiji bi rezultati mogli presuditi izbore. Izraelski izborni prag iznosi 3,25 posto glasova, a ankete pokazuju da se obje nalaze upravo oko te granice. Prva je krajnje desna Amcha Yisrael, koju predvodi bivši general Ofer Winter. On je već najavio da će, uspije li ući u parlament, podržati Netanyahua za premijera.

Druga je stranka The Reservists, desno orijentirana cionistička politička opcija koja se zalaže za jednaku vojnu obvezu svih građana. Njezini čelnici odbacuju suradnju s vladom koja bi ovisila o potpori ultraortodoksnih stranaka, ali i s onom kojoj bi većinu osigurale palestinske stranke. Upravo bi takvi uvjeti mogli dodatno zakomplicirati pregovore. Ako obje stranke prijeđu izborni prag, svaka bi mogla osvojiti najmanje četiri mandata i time značajno promijeniti odnos snaga.

Prema Guardianu, prve izlazne ankete očekuju se u utorak u 22 sata po izraelskom vremenu, odnosno u 21 sat po hrvatskom vremenu. Prvi rezultati prebrojavanja glasova trebali bi biti poznati tijekom noći, ali konačan rasplet mogao bi potrajati znatno dulje, osobito ako rezultat bude ovisio o nekoliko tisuća glasova koji odlučuju hoće li pojedine manje stranke prijeći izborni prag. 

Nakon objave službenih rezultata predsjednik države pokreće postupak sastavljanja nove vlade, u kojem je ključno utvrditi tko može okupiti parlamentarnu većinu. Zbog dubokih podjela nije isključena mogućnost dugotrajnih pregovora, manjinske vlade pa čak ni novih izbora.

Milijuni Palestinaca nemaju pravo glasa

Izbori ponovno otvaraju i pitanje demokratske legitimnosti političkog sustava na područjima pod izraelskom kontrolom. Na tim područjima živi približno 15 milijuna ljudi, ali nemaju svi jednaka politička prava. Unutar izraelskih granica prije rata 1967. živi nešto više od sedam milijuna židovskih Izraelaca i približno 1,7 milijuna palestinskih građana Izraela koji imaju puno pravo glasa. Situacija je bitno drukčija na okupiranim palestinskim područjima.

Na Zapadnoj obali više od 500.000 izraelskih doseljenika može sudjelovati na izborima, dok oko 3,1 milijun Palestinaca koji žive na istom području, pod izraelskom vojnom upravom, nemaju to pravo. Sličan odnos postoji i u istočnom Jeruzalemu, gdje više od 230.000 Izraelaca ima pravo glasa, dok približno 350.000 tamošnjih Palestinaca nema izraelsko biračko pravo. Bez mogućnosti sudjelovanja na izraelskim parlamentarnim izborima ostaje i približno dva milijuna Palestinaca u Pojasu Gaze.

Ta neravnopravnost posebno je važna jer odluke buduće izraelske vlade neće određivati samo život izraelskih građana nego i budućnost milijuna Palestinaca koji ne mogu sudjelovati u izboru vlasti koja donosi ključne odluke o njihovim životima. Zato se izraelski izbori promatraju daleko izvan granica države. Njihov rezultat utjecat će na budućnost Gaze, odnose s Iranom, položaj Palestinaca na okupiranim područjima, ali i na izraelske odnose sa Sjedinjenim Državama i ostatkom svijeta.

Netanyahu pokušava uvjeriti birače da jedino on može voditi zemlju kroz novo razdoblje neizvjesnosti. Njegovi protivnici tvrde da je upravo njegova politika dovela Izrael u stanje duboke sigurnosne, društvene i političke krize.

Birači će u utorak odlučiti tko će dobiti priliku upravljati državom. No s obzirom na raspored političkih snaga, prava bitka za budućnost Izraela mogla bi početi tek nakon zatvaranja birališta.