Život na visokoj nozi: Ivo i Mirjana Sanader s Levanta

Sara, psihologinja i bivša stjuardesa i Bibi, bivši časnik najelitnije komando postrojbe i njihovo dvoje djece već deset godina, dulje od bilo kojeg stanovnika prije njih, pa i osnivača države, Ben Guriona, stanuju u omanjoj vili  na vrhu brežuljka stare i elitne jeruzalemske cetvrti Rehavia, odakle puca pogled na jeruzalemski Stari grad, sveto mjesto tri religije. 

U istom je kvartu Benjamin Netanyahu i odrastao, u obitelji slavnog povjesničara I istaknutog aktivista za stvaranje države Izrael, Bentziona Netanyahua. Sara, koja odlično izgleda za svoje godine, kći je velikog izraelskog pjesnika. 

No, nije sve mirno u Rehaviji, a sve se počelo tresti serijom malih skandala koji zasebno nisu ništa posebno, ali su se kumulirali, i doveli do velike afere koja može dovesti do pada izraelskog premijera.

Tri šampanjca dnevno za Saru

Prva dama, u mladosti zadužena za selekciju kadrova u izraelskoj vojsci,  za premijerovu rezidenciju nikako nije uspijevala pronaći osoblje kojim bi bila zadovoljna. Ni osoblje nije zadovoljno, i Sara je neprestano pod optužbama za mobbing. Jednom je usred noći u frižideru našla samo mlijeko u najlon vrećici, i poslala osoblje po mlijeko u tetrapaku, “da nauče lekciju iz ekologije”. 

Pobunila se i čistačica, jer joj je Sara zabranila da koristi toalet u glavnoj zgradi rezidencije te je nije pustila na bolovanje zbog djeteta, za što je sud čistacici dosudio odštetu od 64 tisuće dolara. Tjelohranitelj kojeg je tjerala da po kući skuplja igračke i posprema za njezinim djecom te kuša “sumnjivo” vino, dobio je odštetu od 50 tisuća dolara. 

Bivši upravitelj rezidencije je u procesu za povredu radnih prava, otkrio da Sara prosječno troši tri šampanjca dnevno, i da je, iako je u rezidenciji bilo zaposlen kuhar, naručivala vanjski catering. Sve su to sitnice, ali su deralo kao kap po kap voda kamen, i signalizirale zasićenost dobrog dijela javnosti, do tada nedodirljivim, nepobjedivim, šarmantnim Netanyahuom. 

U rujnu se saznalo da je supruga milijardera Sheldona Adelsona, koji je 2007. u Izraelu osnovao besplatne dnevne novine Israel Hayom kako bi politički podržao Bibijevu političku kandidaturu, na policiji svjedočila da ju je Sara Netanyahu traži da da joj kupi skupe torbice i nakit: - Potpuno je poludjela!

Mediji i cigare

Bilo je samo pitanje vremena kad će se medijski magnati i vlasnici lanca casina Adelson okrenuti protiv Bibija – nakon što je u javnost izašla snimka njegovog razgovora s vlasnikom popularnog web portala Walla i telefonske kompanije Bezeq, self’made bogatašem Shaulom Elovitchem. Kad se to dogodilo, počeo je definitivni pad premijera Izraela, koji znači tektonske političke promjene na cijelom Bliskom istoku.

Elovitcheva telefonska ponuda da Bibija ponovo učiniti premijerom (vjerojatno političkim pogodovanjem) ako uspije ugasiti konkurenciju odn. Adelsonove novine Israel Hayom, “ili im barem smanjiti nakladu vikend izdanja” – nakon dugotrajne istrage državni je tužitelj prošloga mjeseca prihvatio kao valjani razlog za podizanje optužnice.

SARA NETANYAHU Top News Bahata prva dama: Ne zapošljava debele jer su spori

Optužen je i za pregovore o političkom pogodovanju s dnevnim listom Yediot Aharonot, te zbog primanja skupocjenih cigara od starog prijatelja, hollywoodskog producenta  Arnona Milchana poznatog po filmovima Zgodna zena i Fight Club. Supruzi Sari je filmski mogul poklanjao njezino omiljeno piće - ružicasti šampanjac.

Zbog podizanja ovakve optužnice bi svaki drugi političar u Izraelu morao odmah odstupiti, no u zemlji koja je zatvarala i predsjednike na dužnosti i bivše premijere – jedna jedina osoba koja u takvoj situaciji ne mora odmah odstupiti s pozicije prije nego se iscrpe sve pravne instance jest aktualni predsjednik vlade. I Bibi je odlučio iskoristiti tu mogućnost. 

Transformacija u liberalnu ekonomiju

Čovjek koji je zemlju iz svjetske ekonomske krize izvukao postigavši čak i ekonomski rast države, svoj je ekonomski plan najavio još kao ministar financija u vladi Ariela Sharona, u poznatoj analogiji “debeli i mršavi čovjek”, kad je narodu objasnio da treba rezati javni sektor da bi se ojačao privatni. 

“Kad sam bio na vojnoj obuci, oficir nas je postrojio, i rekao svakom drugom vojniku da čovjeka do sebe stavi na svoja ramena. Ja sam dobio čovjeka koji otprilike velik kao i ja, vojnik do mene je bio veliki tip i dobio je sitnoga, a treći je bio sitni vojnik koji je na ramena dobio ogromnog čovjeka. Kad je oficir zafućkao - ja sam napravio tri koraka i nisam mogao dalje, mali koji nosi velikog se odmah na mjestu srušio na podi onesvijestio, a veliki koji je nosio maloga je lako otrčao i stigao na cilj. Ono što ja vidim u Izraelu je mršavi privatni sektor koji ostaje bez daha jer na ramenima nosi preveliki javni sektor”

Bibijevo desetljeće je obilježila i uspješna opsesija Iranom, koji je jos početkom 2000-ih prema procjenama trebao imati atomsku bombu, a još uvijek je nema, dakle zakulisne akcije Mossada, vojne obavještajne sluzbe i diplomacije su u suradnji s međunarodnom zajednicom bile uspješne.

Širenje diplomacije na Južnu Ameriku, Afriku i Aziju, te zatopljenje odnosa sa Zaljevskim državama  također su Bibijeva zasluga. 

Držao je terorizam pod kontrolom i kao ministar financija je za predsjednika Izraelske nacionalne banke postavio Stanleya Fischera, bivšeg viceguvernera američke Federal Reserve i glavnog ekonomista Svjetske banke. Za njegovog je mandata izraelski šekel, koji je 1980-ih prolazio kroz cikluse hiperinflacije i devalvacije – ojačao i postao jedna od najstabilnijih i najjačih valuta na svijetu. 

Kad je Fischeru 2013. istekao termin, vratio se u Federal Reserve gdje je umirovljen 2017. 

Danas Izrael, zemlja bez prirodnih resursa, ima veći BDP per capita od Velike Britanije i Japana. 

Bibi je siromašnu socijalističku zemlju zemlju toliko uspješno transformirao u brand name liberalnog kapitalizma i ekosistema startapa da mu je svojedobno Berlusconi kroz šalu ponudio poziciju ministra financija Italije. 

Stoga je razumljivo da desnica kaže da je politička kriza koja traje već godinu dana zapravo “puč ljevice”.

Izbacivač iz diska

Političku mogućnost smjene Bibija jos je prošle zime otvorio tadašnji ministar obrane Avigdor Liberman, ekstremni desničar koji je prije imigracije u Izrael radio kao izbacivač u disko klubovima u rodnoj Moldovi. 

Vladu je srušio jer je premijer odbio ući u Gazu, svrgnuti Hamas i tako dokinuti teror zapaljenim zmajevima zbog čega je gorjelo 30 posto površine Izraela.  

Bahata dama Life Imala je privatne kuhare, a naručivala hranu za 300.000 kn

Drugi razlog Libermanovog nezadovoljstva je Bibijevo uporno povlađivanje partnerima iz redova religioznih stranki, koje se protive regrutaciji ortodoksnih mladića u vojsku. 

Po pitanju regrutacije sve je glasnija postala i ljevica, pozivajući na to da i religiozni dio društva počne dijeliti teret sigurnosti države sa sekularnima. 

Generali osnivaju stranke

Revoltirani stilom Netanyahuovih i pitanjem regrutacije religioznih, prošle su jeseni generali IDF-a počeli osnivati nove male stranke, u čemu partnera pronalaze u političkoj ljevici predvođenoj Yairom Lapidom - slavnim novinarem i bivšim ministrom obrazovanja koji sam nikad nije izašao na državnu maturu.

No, na izborima u travnju ove godine, ljevica udružena s generalskim strankama pod egidom “Plavo-bijeli” ne uspijeva dobiti dovoljan broj zastupnika da osnuje vladu, a ima i problema s privlačenjem koalicijskih partnera. 

Naime, iako se slažu o regrutaciji religioznih, vodja liste “Plavo-bijelih” general Benny Gantz nije uspio za isti stol posjesti “prirodne neprijatelje” desničara Libermana i Arapsku listu. Istovremeno, Bibi odbija iznevjeriti svoje partnere iz religioznih stranaka da bi Libermanu udovoljio oko regrutacije i tako ga privukao u svoju koaliciju. Nakon što su propali svi pokušaji osnivanja vlade – sazvani su novi izbori. 

Drugi parlamentarni izbori u godinu dana su održani u rujnu, no s otprilike istim rezultatima kao iz travnja – dakle i s istim problemom oko slaganja vlade. 

Puč ljevice

Kako bi se izbjegli i treći izbori, predsjednik Rivlin je dao mandat “bilo kojem zastupniku da pokuša osnovati koaliciju”, za što rok istječe ovih dana. Počele su i preturbacije u Bibijevoj stranci Likud – Nacionalnom Liberalnom Pokretu, gdje neki traže unutarstranačke izbore kojima bi se Bibija smijenilo s čela stranke i tako se otvorila mogućnost za koaliciju s generalskim strankama i ljevicom. 

No, Bibijeva baza, koja zbog svega što je na sigurnosnom i ekonomskom planu učinio za zemlju premijera smatra “mesijom”, na to odgovara prosvjedima i smatra da Bibija moze naslijediti samo netko koga je on odabrao.

Politički potres Top News Plaćao je mito medijima za peglanje slike grozne supruge

"Suci nisu demokratski izabrana vlast, a mi ljudi želimo Bibija", objasnili su nam prosvjednici koji svakodnevno pred rezidencijom izražavaju podršku premijeru. 

Doista, građanima se nije lako odreći premijera koji im je dao osjećaj sigurnosti i čijom je spektakularnom intervencijom u ekonomiju siromašna socijalistička država pretvorena u bogatog kapitalista.

Još 60 godina Bibija?

O mogućem razvoju događaja smo razgovarali s glavnim političkim analitičarom Jerusalem Posta Gilom Hoffmanom. 

"Izraelci su zabrinuti za pitanja sigurnosti, ali isto tako Bibi je očito počinio kriminal, a Izraelci ne zele biti vidjeni kao ljudi koji dopustaju da im premijer bude osoba koja je pocinila criminal", rekao nam je Hoffman. 

To sto ima jako puno Izraelaca koji ne zele njegovu smjenu, analitičar objašnjava ekonomskim razlozima: - Naravno, ta nezaposlenost je samo 3,4 posto!

Hoće li Bibi odstupiti? Hoffman drži da Bibi želi da početak suđenja bude dok je jos uvijek premijer, što bi sigurno utjecalo na suce. 

“Ako se sjećate, bivši premijer Ehud Olmert, koji je završio u zatvoru, ostavku je dao čim je protiv njega pokrenuta istraga. Bibi je tu točku prosao jos prije dvije godine", rekao nam je Hoffman.

Međutim, naši izvori iz sigurnosnih službi kažu da bi silazak Bibija s vlasti izazvao neviđenu krizu u zemlji, te iako procjenjuju da ce Bibi odstupiti ukoliko mu sud to naredi”, izrazili su želju da on to ne učini. - Ako Bibi kaze ne, mi ćemo biti uz njega, kažu.

“Naravno, diktatori znaju kako odrzavati stabilnost. Vaš izvor je u pravu sto se tiče nesigurnosti: osim što nakon svake promjene na vlasti dolazi do tzv “boomerang efekta” na unutarpolitičkoj sceni, novi premijer Izraela ce odmah biti testiran od strane Hamasa i Irana, baš kao sto je odmah nakon odlaska Sharona i dolaska Olmerta na vlast nastupio rat – jer oni testiraju novoga vođu. Ako ne znaju kakav je – testiraju ga”, objasnio nam je analitičar Hoffman.

Hoće li ljevica, ako osvoji vlast, promijeniti pristup Izraela ekonomiji, hoće li uvesti veće poreze, više socijale, više “države”? Hoffman kaze da neće. 

“U Izraelu su i ljevica i desnica jednake po pitanju ekonomije, a jedinu prijetnju ekonomiji, u smislu podizanja poreza, predstavljaju novi izbori koji koštaju 400 milijuna dolara”, kaže on.  

No, imajući u vidu da Banka Izraela vec godinama kupuje dolare kako bi domaću valutu držala niskom i tako održavala konkurentnost izraelskih proizvoda na svjetskom tržistu, pa je u listopadu 2019. u deviznim rezervama imala 121 milijardu i 361 milijun dolara – izračunali smo da je to dostatno za jos 122 runde izbora. 

Dakle čak i da Bank of Israel odjednom prestane kupovati devize, i da se izbori od tada redovno odrzavaju dvaput godišnje – izračunali smo da država ima dovoljno novaca za još 60 godina permanentnih izbora, bez da građanima povisi porez. 

Bibi kao Erdogan? Top News Netanyahu bi pao s vlasti da ne 'kuri' ratove i sukobe

To znači da, ukoliko pritom nitko ne bude mogao osnovati koaliciju – Bibi u premijerskoj fotelji može sjediti do svoje 130. godine života. 

Stoga smo političkog analitičara Jerusalem Posta ipak pitali za mišljenje o mogućnosti stvaranja “političke dinastije” - ima li neki od dvojice Bibijevih sinova šanse da naslijedi oca u premijerskoj fotelji? - Političke dinastije na Bliskom istoku ne funkcioniraju – nije je uspio uspostaviti ni Sadam Hussein, ni Moamer Gadaffi, pa tako neće niti Bibi, drži Hoffman.

Startup Nation

O tome da li permanentna politička kriza koja Izrael trese već godinu dana izaziva stres za ekosistem startapa po kojem je Izrael slavan, razgovarali smo smo s Jonathanom Medvedom, osnivačem jedne od najvećih crowdfunding organizacija na planeti OurCrowd, i autorom svjetskog bestselera Startup Nation.

Ekosistem startapa je potpuno otporan na to. Ako pogledamo podatke od prošle godine – investicije u izraelske startape su porasle: s 6,4 milijarde dolara u 2018. na preko 8 milijardi dolara s koliko cemo zatvoriti ovu godinu. Dakle imamo rast veći od 20 posto.

Što bi se dogodilo kad bi ljevica osvojila vlast u Izraelu, i naprimjer počela uvoditi veće poreze, visše birokracije, više “države”?

- To se ne može dogoditi osim ukoliko ne govorite o tvrdoj, tzv. ekonomskoj ljevici, poput one koja želi nacionalizirati industrije a ta je čini se nestala u ovoj zemlji. Većina političkih stranaka su kao i ljudi – fokusirani na kapitalizam, na poduzetništvo, u izraelskoj poduzetničkoj kulturi heroji biznisa su "nacionalni heroji" i niti jedan političar ovdje ne bi napao tehnološke kompanije ili rekao bilo što loše o Checkpointu ili Amdocsu jer bi to bilo kao da izdajete državu. Država je zaljubljena u taj sektor, i s dobrim razlogom: zato što je tamo sve dobro! I mislim da kad pogledate dvije glavne političke opcije i njihov stav prema hitechu – jasno je da mu s te strane ne prijeti nikakva opasnost već dapače samo moze dobiti potporu.