Što se događa Njemačkoj? Desničarske stranke nižu uspjehe i to plaši ljude
U njemačkoj saveznoj pokrajini Saska-Anhalt 6. rujna održani su izbori za pokrajinski parlament, a njihov veliki pobjednik bila je desno orijentirana Alternativa za Njemačku (AfD). Stranka je osvojila čak 43,8 posto glasova, što je njezin najbolji rezultat dosad.
Još uvijek nije jasno tko će preuzeti vlast u pokrajini jer AfD nema apsolutnu većinu. Ipak, njegova uvjerljiva pobjeda izazvala je zabrinutost u dijelu njemačke javnosti, posebno zato što pokrajinski ogranak AfD-a u Saskoj-Anhaltu njemački Ured za zaštitu ustavnog poretka klasificira kao desno ekstremistički. Dan nakon izbora njemački kancelar Friedrich Merz iz konzervativnog CDU-a priznao je da ga je rezultat ozbiljno pogodio.
- Duboko sam šokiran izbornim rezultatima. Jučer se nije promijenilo samo nešto u Saskoj-Anhaltu, nego u cijeloj Njemačkoj - rekao je Merz. Njegov CDU doživio je težak poraz. Stranka je na izborima 2021. imala 37,1 posto glasova, a pet godina poslije pala je na samo 17,2 posto.
CDU prvi put ostao ispod praga
Samo dva tjedna poslije stigao je novi udarac. Na izborima u Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju 20. rujna CDU nije uspio prijeći izborni prag od pet posto. Osvojio je 4,9 posto glasova, što se toj stranci prvi put dogodilo u povijesti. AfD je i ondje završio na prvome mjestu, s 38,2 posto glasova. Istoga dana glasalo se i u Berlinu, gdje je pobijedila socijalistička Ljevica te bi mogla preuzeti upravljanje njemačkim glavnim gradom. CDU je ondje završio drugi, a AfD treći.
Rezultati triju izbora dodatno su otvorili pitanje političke polarizacije Njemačke. Dok AfD snažno napreduje na desnici, u Berlinu jača Ljevica. Za zemlju koja ima povijesno iskustvo i s nacističkom diktaturom i s komunističkim režimom Istočne Njemačke, jačanje političkih krajnosti kod dijela stanovništva izaziva ozbiljnu nelagodu. Kako navodi Deutsche Welle, istraživanje instituta Ipsos pokazalo je da je 18 posto Nijemaca zabrinuto zbog jačanja ekstremizma. Još je upečatljiviji podatak da čak 82 posto ispitanih smatra kako se Njemačka kreće u pogrešnom smjeru.
Kako se mjeri nezadovoljstvo društva?
Strahovi i političke brige građana mogu se mjeriti na različite načine. Osim klasičnih anketa, istraživači analiziraju rasprave na internetu, sadržaj na društvenim mrežama, ali i ponašanje ljudi na prosvjedima i drugim javnim okupljanjima.
Kerstin Pahl s Instituta Max Planck za istraživanja obrazovanja u Berlinu upozorava da pojedini problemi često dobivaju značenje mnogo veće od njihova neposrednog učinka. Loša infrastruktura, primjerice, nekome neće biti samo dokaz manjka ulaganja nego i potvrda osjećaja da ga je vlast potpuno zaboravila.
- Ljudi mogu lošu infrastrukturu u svojoj regiji vidjeti ne samo kao dokaz nedostatka ulaganja nego i kao znak da su ih njihovi čelnici zaboravili - objasnila je Pahl. Upravo takav osjećaj napuštenosti i nezadovoljstva može postati plodno tlo za političku radikalizaciju.
Protivnik sve češće postaje neprijatelj
Ispod izbornih rezultata krije se još jedan problem. Stručnjaci razlikuju afektivnu i ideološku polarizaciju društva. Afektivna polarizacija znači da se političkog protivnika više ne doživljava samo kao nekoga s drugačijim stavovima, nego sve više kao neprijatelja.
Eva Walther, voditeljica odjela za socijalnu psihologiju na Sveučilištu u Trieru, upozorava da je takav proces posebno opasan kada se preseli na razinu političkih stranaka.
- Afektivna polarizacija znači sve veću mržnju prema političkom protivniku. Kada se to događa na razini stranaka, to postaje problem - rekla je Walther. Demokracija, ističe, počiva na mogućnosti suradnje i kompromisa. Političari ne moraju jedni druge voljeti, ali moraju biti sposobni razgovarati i međusobno se poštovati.
- Kada taj stav međusobnog poštovanja počne nestajati, to je problem za demokraciju - upozorila je.
Druga vrsta podjela je ideološka polarizacija. Ona se pojavljuje kada se društvo razdijeli prema tome koji problem smatra najvažnijim. Velik dio Nijemaca desno od političkog centra kao glavni problem vidi migracije. Na lijevoj strani političkog spektra mnogo je onih koji kao najveću prijetnju ističu klimatsku krizu. Situaciju dodatno komplicira činjenica da se više kriza događa istodobno. Istraživači takvo stanje nazivaju polikrizom. Klimatska kriza, energetska sigurnost, rast cijena, migracije i gospodarska pitanja međusobno se preklapaju, a mjere kojima vlast pokušava riješiti jedan problem mogu izazvati nezadovoljstvo kod ljudi kojima je važniji neki drugi.
- Trenutačno se klimatska kriza preklapa s krizom cjenovno pristupačne energije, koja je više gospodarski problem - objasnila je Walther. Za one kojima je klima najveći prioritet, što brži odlazak od fosilnih goriva nameće se kao logično rješenje. Oni koji prije svega strahuju od visokih računa za energiju, međutim, mogu iste mjere doživljavati kao dodatni financijski teret.
Povjerenje u demokratski sustav u velikoj mjeri ovisi o tome vjeruju li građani da političari razumiju njihove probleme i da ih mogu riješiti. Upravo tu, prema stručnjacima, nastaje dodatni problem u razdoblju istodobnih kriza.
- Polikrize političarima otežavaju djelovanje, što znači da ljudi imaju manje povjerenja da političari mogu riješiti probleme koji su njima važni - rekla je Walther.
Krajnje desne stranke tu situaciju, tvrdi ona, koriste nudeći jednostavne odgovore na vrlo složene probleme. Takve poruke dijelu birača stvaraju dojam da upravo radikalnije političke opcije imaju jasna rješenja, čime se polarizacija dodatno produbljuje.
Kako prenosi SW, Walther smatra da bi demokratski političari nešto mogli naučiti čak i iz odnosa liječnika i pacijenta. Kada netko dođe liječniku s boli, liječnik možda neće moći odmah ukloniti uzrok, ali pacijentu mora pokazati da njegov problem shvaća ozbiljno.
Ista logika, kaže, vrijedi i u politici.
- Ljudi žele da ih se vidi. Zato je važno da političari jasno pokažu da vide i razumiju njihove probleme. Njihove potrebe moraju biti prvi prioritet u svakodnevnom radu - poručila je Walther. Jer kada građani steknu osjećaj da ih politička elita više ne čuje, nezadovoljstvo ne nestaje. Ono se vrlo često samo pretvara u glas za one koji obećavaju da će cijeli sustav promijeniti.