Uslijed niskog vodostaja zbog suše, u Hrvatskoj je Dunav kod Opatovca otkrio olupinu teretnog broda koji je potonuo 1937. godine, na Dravi kod Osijeka izronili su ostaci starog broda, a pirotehničari su iz korita izvukli i eksplozivnu granatu. U Srbiji, kod Prahova, ponovno su se pojavile olupine njemačkih ratnih brodova potopljenih 1944. godine. Dunav je u Bugarskoj kod Ryahova otkrio čak i mamuta. Pronađeni su čeljust, kljove i druge kosti. Kod Gigena su zbog povlačenja vode postali vidljivi temelji monumentalnog Konstantinova mosta iz 4. stoljeća. Na Rajni kod Wormsa u Njemačkoj ponovno je izronilo takozvano "kamenje gladi", povijesne oznake niskih vodostaja koje su prethodne generacije ostavljale kao upozorenje na godine suše i gladi. U koritu Save kod Savske Mitrovice ponovo su vidljivi dijelovi olupine broda "Slovenac", "savskog Titanika" koji se na dnu rijeke nalazi se od 1945., kada je naletio na njemačku minu.

Možda najfascinantnije otkriće je ono iz samog centra Budimpešte, na Trgu Batthyány, točno nasuprot zgrade mađarskog parlamenta. Dunav je otkrio posmrtne ostatke dvojice ljudi i motocikl. Motocikl je ležao u debelom sloju riječnog sedimenta, pomiješanom s plinskim uljem, što je, u kombinaciji s nedostatkom kisika, pridonijelo njegovoj izvanrednoj očuvanosti. Za mađarske vojne povjesničare riječ je o otkriću kakvo se događa možda jednom u stoljeću. Euronews, koji se pozabavio misterijem iz Dunava, piše kako se radi o motociklu tipa DKW NZ 350-1. Model je razvijen posebno za ratne potrebe, a proizvodnja njegove inačice NZ 350-1 počela je 1944. godine, u završnoj fazi Drugog svjetskog rata.

DKW je nekada bio jedno od poznatih imena njemačke automobilske i motociklističke industrije. Kratica se izvorno odnosila na naziv "Dampfkraftwagen", a korijeni tvrtke vezani su uz Zschopau, grad u Saskoj s dugom tradicijom proizvodnje motocikala. DKW je 1932. postao dio koncerna Auto Union, kada se spojilo nekoliko njemačkih automobilskih proizvođača. Četiri kompanije koje su činile novu grupaciju predstavljala su četiri međusobno povezana prstena, znak iz kojeg je poslije nastao danas svjetski poznati Audijev logotip.

FOTOGALERIJA Kninsko blago Ostrogota: Do petog stoljeća križ je nosila isključivo elita

Pronađeni DKW NZ 350-1 pokretao je jednocilindrični dvotaktni motor snage 11,5 konjskih snaga. Takvi su motocikli u njemačkoj vojsci bili cijenjeni ponajprije zbog jednostavne konstrukcije, izdržljivosti i pouzdanosti u teškim ratnim uvjetima. Jedan od prepoznatljivih elemenata modela NZ 350-1 bile su metalne bočne kutije za prtljagu, a takva je pronađena i na motociklu izvučenom iz Dunava, što je istraživačima pomoglo pri njegovoj identifikaciji. Do završetka rata 1945. godine proizvedeno je oko 12.000 primjeraka tog modela. Bili su brzi, no to nije bila njihova najvažnija prednost. U Wehrmachtu su motocikli služili kao iznimno praktično sredstvo veze između vojnih jedinica. Koristili su ih kuriri i izvidnici, njima su se prenosile zapovijedi, izvještaji, karte i druge važne informacije, a omogućavali su vojnicima relativno brzo kretanje ondje gdje veća vozila nisu mogla prolaziti.

Na riječnom dnu pronađene su i njemačke protuoklopne mine Tellermine 35, dijelovi ručnih bombi te topničke granate. Zbog količine pronađenog vojnog materijala stručnjaci mađarskog Instituta za vojnu povijest pretpostavljaju da je ovaj dio Dunava potkraj rata možda služio kao svojevrsno odlagalište ratnog materijala i ostataka uništene vojne opreme, nakon 13. veljače 1945. Tog datuma konačno su kapitulirale njemačke snaga poslije strašne bitke za Budimpeštu. Gubici s obje strane bili enormni, ali Crvena armija upisala je pobjedu. Upravo razdoblje tih završnih borbi moglo bi skrivati odgovor na pitanje kako je DKW završio na dnu Dunava.

Zbrinjavanje posmrtnih ostataka preuzeo je Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge, njemačka organizacija koja se bavi pronalaženjem i dostojnim pokapanjem njemačkih ratnih žrtava u inozemstvu. Prema prvim informacijama, riječ je o ostacima dvojice pripadnika Wehrmachta. Arne Schrader, voditeljica odjela za skrb o ratnim grobovima i međunarodne odnose, objašnjava koliko je takva identifikacija u načelu zahtjevna. Još se utvrđuje i pripadaju li dvije pronađene identifikacijske pločice doista pronađenim pokojnicima. Imena osoba kojima su pločice izvorno pripadale možda će biti moguće utvrditi relativno brzo, no to je tek prvi korak. Najprije se detaljno analiziraju posmrtni ostaci. Duljina kostiju, primjerice, može pomoći u procjeni približne tjelesne visine. Kad god je moguće, analiza se provodi na više različitih kostiju, primjerice na kostima potkoljenice i bedrenoj kosti.
Postoje i anatomski pokazatelji koji mogu pomoći u procjeni dobi vojnika. Na temelju njih moguće je s velikom vjerojatnošću odrediti je li kost pripadala osobi mlađoj od 20 godina, osobi između 20 i 25 godina te dalje po dobnim skupinama, sve do osoba starijih od 40 godina. "Za to se, među ostalim, mogu analizirati križna kost i epifize dugih kostiju, a informacije mogu pružiti i umnjaci", objašnjava Arne Schrader.

Zubi ispunjeni amalgamom mogu upućivati na to da je pokojnik vjerojatno dolazio iz zapadne Europe, jer su takve zubne ispune u tadašnjem Sovjetskom Savezu bile gotovo nepoznate. Predmeti poput tzv. Kubanskog štita, oznake koja se nosila na rukavu, također mogu pružiti važne tragove o identitetu jednog od pokojnika. Svi takvi detalji nastoje se evidentirati što prije nakon pronalaska, u zapisniku o ekshumaciji i premještanju posmrtnih ostataka. Zapisnik i identifikacijske pločice nakon pregleda odmah se šalju u središnji ured Volksbunda u Niestetalu kod Kassela. Isto vrijedi i za druge predmete pronađene uz posmrtne ostatke koji bi mogli pomoći pri identifikaciji. U slučaju nalaza na obali Dunava među njima su, primjerice, vjenčani prsten i Kubanski štit, borbena oznaka Wehrmachta. U nastavku postupka tim odjela koji vodi evidenciju o grobovima uspoređuje pronađene predmete i podatke sa svom dokumentacijom koju Volksbund eventualno već posjeduje o poginulima.

To uključuje informacije članova obitelji, iskaze suboraca o mogućem vremenu smrti ili podatke o mjestu na kojem se izgubio trag nestaloj osobi. U obzir se uzimaju i dokumenti Wehrmachta, primjerice izvješća o gubicima. Važan trag može biti i podatak o tome gdje se jedinica kojoj je pokojnik pripadao nalazila u vrijeme kada se pretpostavlja da je poginuo. U najboljem slučaju Volksbund svoj dio postupka završava preliminarnom identifikacijom. Konačnu potvrdu identiteta mora, međutim, dati Savezni arhiv u Berlinu. Identitet mrtvih mora biti službeno potvrđen ondje, nakon čega se, ako je potrebno, sastavlja i službena prijava smrti. Ovisno o pojedinom slučaju, članove obitelji potom obavještava Savezni arhiv ili Volksbund.

ARHITEKTURA ZLA (2) Pavelić za svoje dvore naručuje saten i zlato, dok Židovima otima svo blago

Ako je neki član obitelji ranije pretraživao bazu "Gräbersuche online", odnosno internetsku bazu Volksbunda s više od 5,4 milijuna zapisa, Volksbund već raspolaže njegovim kontaktom. Ako članovi obitelji nisu pronašli traženu osobu u bazi, u najboljem su slučaju putem interneta već predali zahtjev za potragu. U tom je slučaju zajamčeno da će biti obaviješteni čim Volksbund dođe do novih saznanja. Zbog toga nije moguće procijeniti koliko bi mogla trajati eventualna identifikacija dvojice mrtvih pronađenih u Budimpešti. Potrebno je spojiti velik broj dijelova slagalice, a konačan ishod zasad je neizvjestan.

Obje pronađene identifikacijske pločice bile su cijele. To znači da smrt dvojice muškaraca vjerojatno nikada nije bila službeno evidentirana pa njihove obitelji možda nikada nisu primile službenu obavijest o njihovoj smrti. Sve do danas. Jedna od identifikacijskih pločica pronađenih na Dunavu pripadala je vojniku Wehrmachta, dok je druga pripadala pripadniku Waffen-SS-a.

Tijekom cijelog rata Waffen-SS je imao oko 900.000 pripadnika. Među njima su bili uvjereni nacionalsocijalisti, strani dragovoljci, ali i, osobito pred kraj rata, prisilno mobilizirani ljudi i maloljetnici. Pripadnici Waffen-SS-a, kao i cijele njegove postrojbe, počinili su neke od najtežih ratnih zločina, zbog čega su Saveznici nakon rata Waffen-SS proglasili zločinačkom organizacijom. Pripadnici Waffen-SS-a također su pokapani na njemačkim vojnim grobljima u brojnim zemljama. Pronađeni vojnici iz Budimpešte bit će pokopani na njemačkom vojnom groblju Budaörs, nedaleko od mađarske prijestolnice.