Genijalac. Luđak. Inovator. Tiranin. Sve navedeno. Čak i danas, četiri godine nakon njegove smrti, teško je ispričati priču o Steveu Jobsu bez da ne naletite na ovakve epitete koji objašnjavaju karakter jedne zaista fascinantne poslovne osobe.

Svi znamo da je rano napustio koledž i da je bio toliko nediscipliniran da su ga 1985. godine izbacili iz tvrtke koju je osnovao. Da bi s vremenom postao vizionar koji je vodio firmu koja je se razvila u najdragocjenije poduzeće na svijetu.

Unatoč tome što je bio izuzetno zahtjevan šef, zanimljivo je da se većina njegovih bivših kolega, od kojih je mnogima sam dao otkaz, sa sjetom prisjeća čovjeka kojega svi oni proglašavaju neusporedivim s bilo kim drugim.

Iz ekskluzivnih intervjua s nekoliko osoba iz Applea: Jonyjem Iveom, senior potpredsjednikom dizajna, zatim glavnim izvršnim direktorom - Timom Cookom, te članom uprave - Bobom Igerom, ali i ljudima poput Billa Gatesa i Jobsove udovice Lauren Powell Jobs, može se steći prilično drugačija slika o prerano preminulom genijalcu.

Steve je bio osoba koja je žudjela za učenjem u tolikoj mjeri da ga je Powell nazivala 'strojem za učenje'. Učio je iz svojih neuspjeha i neumorno iskorištavao naučene lekcije. Konstantno se mijenjao i nije postojao jedinstven recept prema kojem biste mogli pratiti njegove korake do uspjeha.

Za početak, unatoč reputaciji tiranskog mikromenadžera, Jobs se pokazao vrsnim u vođenju odličnog i relativno stabilnog izvršnog tima tijekom svojeg drugog mandata u Appleu. Što je postajao zreliji i samouvjereniji to se više okruživao sa snažnim rukovoditeljima čvrstih stavova koji su bili dovoljno samouvjereni da mu se usprotive. To je bila lekcija koju je naučio nakon svojeg prvog izgona iz tvrtke.

Tijekom svojeg prvog desetljeća postojanja, Apple je bio ispunjen unutarnjim sukobima od kojih je mnoge inicirao ili pogoršao upravo Steve. No nakon što je dobio otkaz, život mu se preokrenuo kad je završio u Pixaru, koji se temeljio na kulturi velike suradnje.

Nju je razvio Ed Catmull, animator koji je postepeno posstao sjajan menadžer, a koji je upravljao Pixarom u teškim vremenima koja su s vremenom dovela do stvaranja 'Priče o igračkama'. To je postigao tako što je razvijao inteligentnu, učinkovitu kulturu punu uzajamnog poštovanja.

Catmull je čvrstom rukom kormilario svojom ekpom, pa je Jobsa uspio držati podalje od produkcije. Jobs je tako iz pristojne udaljenosti proučavao kako pisci i animatori surađujući stvaraju savršenstvo koje je s vremenom uzelo maha.

Kad se 1997. godine Steve vratio u Apple, većinu ekipe činile su nove snage, kojima je on ovaj put zadao brojne odgovornosti ali i nužno potrebnu fleksibilnost. Primjerice, odlučio se ne upletati u financijska pitanja, jer je znao da mu to nije bila jača strana, a počeo je sve bolje delegirati poslove.

Iako je i dalje nekima šefovao, oni su mogli pružiti najbolje što su mogli. Mnogi stoga ističu da je uskrsnuće Applea bio timski rad, što je činjenica koji mnogi previde, na štetu svih koji su u tome sudjelovali. Naime svaki član je davao najbolje od sebe i zajedno su očvrsnuli, ali i pojedinačno zaslužili svaki cent koji je s vremenom uslijedio. Jednostavno, nije postojala slaba karika u lancu, a izvršna ekipa je mnogo puta Jobsa povela s krivog puta u pravom smjeru.

Primjerice, kad se zaljubio u digitalnu montažu 1999. godine, i kad je Apple izradio softver iMovie, članovi izvršnog tima su ga morali nagovarati da bi bilo bolje ići u smjeru digitalne glazbe. Jobs je pristao na njihovu zamisao i 12 mjeseci poslije je 'rođen' iTunes. Manje od godinu dana poslije na tržištu se pojavio iPod.

Kad je inicijalno predstavio iPhone, Jobs je zabranio nezavisnim developerima da izrađuju softver za njegov uređaj. Tek nakon što je poslužao svoju ekipu, dopustio je stvaranje App Storea, koji je osigurao iPhoneovo mjesto u povijesti.

Iako je na početku karijere Steve smatrao da je tajna uspjeha u tome da do njega dođete u nekoliko velikih koraka, s vremenom je naučio da mora promijeniti svoj pristup. Kad se u rujnu 1997. vratio u Apple bio je svjestan dubine problema s kojima se tvrtka borila. Shvatio je da ne postoji jedan proizvod s kojim će moći brzo postaviti Apple natrag na noge, nego je nastavio s dijeljenjem otkaza i rezanjem troškova koje je prije njega pokrenuo Fred Anderson.

Odlučio je pronaći nekoliko vrhunskih igrača, te otkazati suradnju svim nesavršenim radnicima, a kad je predstavio iMac, više se radilo o zanimljivom dizajnu nego savršenom stroju. To je ipak bilo dovoljno da ljudi ponovno počnu pozitivno pričati o Appleu, te je prvi put Jobs igrao s kartama koje su mu dodijeljene, umjesto da je sve pokušao promijeniti jednim genijalnim potezom.

Kako se Apple sve više pomicao u smjeru potrošačke elektronike, rasla je proizvodnja nadograđenih verzija. A isto tako i njihova mogućnost fizičke izgradnje i plasiranja proizvoda. Prije iPoda Apple je prodao desetke tisuća proizvoda, čak i stotine tisuća ako je nešto postalo popularno, a iPod je napokon premašio tu brojku u velikim razmjerima. Pronašli su nove dobavljače i proizvođače, ali i nove materijale, te su konstantno unaprijeđivali svoje proizvode, usput se penjući na lancu opskrbe.

Na kraju svakog projekta imali bi izrađen proizvod, objekt i ono što su naučili tijekom rada na njemu. A naučeno iskustvo bi zatim višestruko koristili u daljnjem radu. Jobs je naučio genijalno sintetizirati ono što je Apple učio tijekom širenja svoje linije proizvoda, te je tako doveo do savršenstva iPod, iPhone i iPad, od kojih je svaki sa svojom novom verzijom unio na tržište nešto u čemu su se drugi okušali, ali bez uspjeha.

Kad je Jobs preminuo, mnogi su se pitali kako Apple misli dalje uspjeti bez svojeg karizmatičnog vođe, čije je mjesto preuzeo Tim Cook. No Cook je osoba kakvu je, prema mišljenju Jobsa, Apple trebao kako bi nastavio napredovati, jer on nije želio da tvrtku vodi grupa ljudi koja bi se koristila istim strogim procesom donošenja odluka kakve je on donosio posljednjih 15 godina rukovođenja Appleom. Ne, on je želio tvrtku koja će se temeljiti na suradnji, čak i ako na njezinom čelu ne predsjeda karizmatična figura.

Ostatak teksta pročitajte u Fast Companyju.