Tog poslijepodneva 12. travnja 1999. godine brigadir general Dan Leaf u kokpitu aviona F-16 pokušavao je zaustaviti masakr koji se događao ispod njega. On je zapovjednik 315. vojne jedinice Air Expeditionary Wing, koje je krenula iz Italije. NATO vojna akcija protiv Jugoslavije započela je 24. ožujka 1999. godine, u kojoj su britanske i američke snage zračnim napadima pokušavale zaustaviti kampanju etničkog čišćenja koju je provodila Jugoslavija. 

Ta će borba biti kratka i trajati 78 dana, no korištenje zračnih snaga kako bi se utjecalo na stanje na tlu bit će revolucionarna. Američke zračne snage prihvatile su nove tehnologije, poput bespilotnih letjelica, i dotadašnje taktike zamijenile novima, kao što je upotreba F-16 i B-2 bombardera, koji su se pokazali ključnima u budućim ratnim situacijama u Afganistanu i Iraku. 

Tada su Leaf i pilot aviona koji je letio uz njegov avion, slijedili konvoj u čijem je središtu bio kamion s gorivom. 

"Mogli smo vidjeti grad kojeg su upravo zapalili, dijelove grada, i imali smo samo malo vremena. Oni su žurili da čim prije stignu do utočišta u gradu jer su znali da ih nećemo napasti kada dođu tamo. Mi ćemo zaštiti grad kojeg su oni htjeli zapaliti", prisjeća se. 

Par F-16 borbenih zrakoplova letjeli su bez podrške sa zemlje, oslanjajući se na svoje kamere kako bi identificirali mete, i na lasere za navođenje oružja. Jedan je zrakoplov odredio metu za drugi avion koji je pucao. 

"On je ispucavao rakete i zatim sam ja ispustio dvije, i završilo posao sa još jednom. Naježim se kad samo pomislim na to", rekao je Leaf. 

Gotovo desetljeće ranije svijet je prvi uvid u moderna precizna oružja dobio tijekom Zaljevskog rata. Na pres konferenciji u Pentagonu prikazane su bombe koje ulaze u dimnjake i kroz prozore, što je bio dramatični prikaz vrijednosti oružja s laserskim navođenjem. No realnost je da je manje do 10 posto municije izbačene tijekom operacije Pustinjske oluje bilo s preciznim navođenjem. Tijekom NATO-ovog bombardiranja taj se postotak povećao na 29. 

F-16 su najčešće lovili pokretne mete, misije koje će postati uobičajene desetljeće kasnije. Ali su i dobili vrijedno iskustvo u koordinaciji snažnih udara na fiksirane mete, piše Popular Mechanics.

"Došli smo do toga da četiri letjelice mogu baciti osam bombi i imati gotovo simultane udare sa različitih aviona na različitim dijelovima neba. Bilo je to umijeće ratovanja", kaže Leaf. 

Veliki bombarderi su podnosili veliku težinu, NATO operacija bila je prva koja je koristila sva tri teška bombardera američkog ratnog zrakoplovstva u borbi. Samo 10 B-52, B-1 i B-2 dostavili su gotovo pola od ukupno 23.000 te municije bačene tijekom bombardiranja. 

Bombarderi su napredovali, izrasli od indiskretnih boraca i nosača nuklearnih bombi do apokaliptičnih borbenih igrača na prvoj liniji. U tome im je pomogla upotreba Joint Direct Attack Munitions (JDAM) koji je bombe pretvorio u pametna oružja s GPS navigacijom. 

Uvjereni su Srbi: Svijet je 10 godina planirao bombardiranje Srbije

Bilo je to njihov prvi nastup u borbi, onaj koji se dokazao pogodnim misiju u zračnom prostoru branjenim radarom i protuzračnim oružjem. B-2 je također koristio radar sa sintetičkim otvorom antene (SAR) kako bi napravio snimke meta dok im se približavaju, upotrebljavajući te koordinate kako bi JDAM bio još precizniji. 

"Imali smo masu, imali smo preciznost, pa iako je prava upotreba B-1 i B-2 sa JDAM u NATO napadu bila velika promjena, mislim da su talibani to prepoznali kao temeljnu promjenu. Mislim da je masovna preciznost, promijenila igru", kaže Leaf.

Zračni rat iznad Kosova bio je ključan trenutak za bespilotne letjelice. RQ-1A Predator, američki bespilotna letjelica mogla je ostati u zraku 24 sata, viriti kroz oblake upotrebljavajući radar sa sintetičkim otvorom antene i pratiti sve pa čak i signale manje snage sa srbijanskih radija i mobitela. No prava atrakcija, kako se pokazalo, bila je upotreba videa u stvarnom vremenu bez da se u tom trenutku ugrozi ljudski život. 

Danas razni dronovi lete svijetom a upravlja se s njima iz komandnih centara u SAD-u, no tada su te ekipe bile tek u razvoju. Misiju na Kosovu vodile su ekipe iz Taszara, Mađarska, od kuda su prikupljali informacije o srpskim zločinima i pokretima. No snašli su se i u pružanju informacija o ciljanju, i tako su stegli "lanac ubijanja" na pokretne ciljeve. 

RAND-ova analiza uključuje i opis novih metoda koje su nastale iz te potrebe borbe, potreba rata. 

"Jedna se nova procedura pokazala operativnom po prvi put u ratu na Kosovu, podrazumijevala je pametan senzora bespilotnih letjelica i specijaliziranih protokola i postupaka zapovijedanja i kontrole, u kojima su dva Predatora na visini od 1524 metra omogućila elektro optičku i infracrvenu identifikaciju pokretnih meta a treći je Predator uz pomoć njihovih laserskih projekcija i softvera za mapiranje omogućio geolokaciju, što je A-10 i F-16 omogućilo da pronađu te otkrivene mete. Zahvaljujući ovoj tehnici pogođeno je nekoliko tenkova".

Neke od najvećih lekcija koje su naučene na Kosovu zapravo se puno više ocrtavaju na ljudima koji njima upravljaju. Sve što se tada koristilo, od manevara za izbjegavanje, procedura u hitnim slučajevima, i rješavanja zadataka moralo je biti izumljeno tada, u zraku. A to što je nedostajalo pronašli su operateri i piloti.

"To nije bilo izgrađeno za pilota, bilo je izgrađeno za inženjera. I sve je bilo kao po narudžbi. I nije bilo puno, možemo ih nazvati, značajki pogodnih za pilote", rekao je Tyabji.

Borbene misije Predatora, nenaoružane, otvorile su put za programe koji su uslijedili. Osnivanje centara za bespilotne letjelice unutar SAD-a i financiranje velike obitelji dronova. Te lekcije zasjenile su one iz ratnih područja koje su uslijedile, Afganistana i Iraka. Za trenutačne operatere poput Tyabja, veterane sa Kosova teško je pronaći.

"Nije uobičajeno komunicirati s nekim tko je letio tako davno. Na Kosovu je to tada bila mala zajednica, koja je od tada jako narasla", naglašava. 

Nebo iznad Kosova izmijenilo je Pentagon, no o tome se ne priča punu. Da je rat trajao duže ili da su SAD pretrpjele više žrtava, možda i ne bi toliko bilo zanemareno. No avijatičarima u suvremenim sukobima, te praktične lekcije i dalje imaju traga u njihovim postupcima i opremi, čak i ako to oni ne znaju.