WC-i, kabine, solariji - svuda nas snimaju tajnim kamerama
Sve više žena biva potajno snimano špijunskim kamerama jer takva oprema postaje sve jeftinija i dostupnija.
Voajeri diljem svijeta instaliraju kamere u čitav niz zatvorenih prostora - od studentskih stanova, preko javnih mjesta kao svlačionice, kozmetičkih salona ili javnih toaleta - u nadi da će napraviti eksplicitne fotografije žena bez njihovog pristanka.
Materijal se onda stavlja na pornografske internetske sajtove gdje je sve veća potražnja za voajerskim materijalom.
Takvi slučajevi nisu nepoznanica ni u Hrvatskoj kao što pokazuje slučaj trgovine Palmers u robnoj kući Karlovčanka, gdje je kamera u trgovini s donjim rubljem bila točno iznad kabine za presvlačenje.
Iz Iris mode, koja je vlasnik trgovine u centru Karlovčanka, su tada 2010. rekli da se radi o statičnoj kameri koja je snimala ulaz prodavaonice i police, a ne prostor u kabini. Dodali su kako je to potvrdila i policija. Objasnili su i da kameru tu nisu postavili namjerno, nego je ona tamo već bila prije, a u trgovini su premještali kabine. Ispričali su se ukoliko se itko osjećao da mu je narušena privatnost, a kamera je uklonjena.
Nigdje u trgovini, ni u kabini niti na ulazu nije stajala nikakva obavijest ili upozorenje da je objekt pod videonadzorom, što je kršenje zakona. Snimljeni se materijal, navodno, nije mogao pregledavati u Karlovcu već samo u Upravi poduzeća u Zagrebu, a kamere su bile postavljene i na ulazu te kod izloga.
Stručnjaci kažu kako je problem u tome što većina žena nikada neće biti svjesna kako su "ulovljene" pa je teško uopće znati koliko je velik problem u pitanju.
Advanced Sweeping je kompanija koja detektira "bube" i špijunske kamere, te tvrdi kako se količina takvih slučajeva povećala jer su kamere manje skupe, a tehnološki vrlo napredne.
Keith Roberts, koji je na čelu kompanije, kaže kako slučajevi variraju od kamera koje u stanove stavljaju bivši partneri, do toga da neki to koriste kako bi špijunirali potpune strance.
"To je eksponencijalno raslo u proteklih pet do sedam godina. Mi imamo sve više slučajeva, a sve jer je sve lakše doći do tehnologije. Nekada se moralo ići u posebne dućane, a sada je za sve to tu eBay i Amazon. To je šokantno kako tehnologija može ljude navesti na krivi put", kaže Roberts za Independent.
Kažu kako su u Londonu imali slučaj gdje je ženu u stanu špijunirao iznajmljivač koji je kamere stavio u strop, a bio je slučaj i kamere u solariju.
"To je bilo prestrašno, toliko je ljudi nastradalo. Naravno, kontaktirana je i policija, i koliko se sjećam došlo je do uhićenja".
Bilo je, prisjeća se, i slučajeva gdje su mu klijenti slali gole fotografije kako bi pokušali shvatiti gdje su fotografije snimljene.
Neki su ljudi samo bolesno znatiželjni, pa se vrlo brzo pretvore u voajere, a mnogo žrtava nikada niti ne sazna što im se dogodilo.
"Ponekada je jako teško "uloviti" tu tehnologiju jer samo šalje slike ili audio iz određene sobe u određeno doba, recimo u tri ujutro, ali mi također ulažemo u nevjerojatno osjetljivu tehnologiju pa uspijevamo", kaže Roberts.
Na Amazonu, primjerice, špijunske kamere možete kupiti da se nalaze u bocama vode, satovima, čašama i kemijskama, a cijene se kreću od sedam dolara do sedamdeset.
U velikoj Britaniji primjerice snimanje bez dozvole, posebno ako spada u "voajerizam" može nositi kaznu od dvije godine zatvora.
No, policiji je generalno strašno teško uloviti voajere, a ponekada je na snimkama teško shvatiti i o kome je riječ jer se često ne vide lica (nego samo tijela).
"Problem s voajerizmom jest da slučajno na njega naletite. Ili naletite na nekoga tko postavlja kameru ili na sadržaj", slažu se stručnjaci.
U bespućima interneta sve je više stranica posvećenih takvom materijalu koji se onda dijeli na chatovima. Također, teško je razlučiti koji je materijal pravi a koji je lažiran (snimljen).
Na internetu postoje posebni chatovi posvećeni debati o tome "koja je najbolja kamera koju možete koristiti"...
Dio problema je i u tome što prosječna osoba misli da nema šanse da ju netko špijunira. Na primjeru Velike Britanije jasno je koliko je teško donijeti zakone koji bi se bavili tim problemom. Dok je, primjerice, u Škotskoj zabranjeno i kažnjivo fotografiranje ispod ženske suknje, to nije ilegalan čin u Engleskoj ili Walesu.
Mnogi kažu kako bi dokazanim voajerima trebalo zakonom zabraniti da na bilo koji način kupuju ili koriste elektroničku opremu ili bilo kakvu kameru.
Sve više ljudi, kažu statistike, u hotelima primjerice provjeravaju snima li ih netko. Provjeravaju alarme za dim, gase i pale svijetla i dobro proučavaju kupaone, što je pametno jer skrivenih kamera ima mnogo više no što mislimo, a većina žrtava ili nije svjesna da su žrtve, ili ih se ucjenjuje ili ako shvate o čemu je riječ - su poniženi i bespomoćni.