Znanost nas je donedavno učila da majčinski osjećaji automatski postoje u svakoj ženi, da su žene inherentno manje talentirane za matematiku, logiku i tehničke znanosti, da su sve sklone monogamiji i jednom partneru te da bi odgoj djeteta prirodno trebao biti samo na njihovim leđima.
Ti su zaključci, pa makar bili naizgled utemeljeni u znanosti, zapravo društveni konstrukt i proizvod dodijeljenih rodnih uloga, kaže novinarka Angela Saini koja svoj dugi istraživački rad potkrepljuje razgovorima i radovima biologa, antropologa, psihologa i liječnika.
Dok neke razlike nesumnjivo postoje i danas je mnogo teorija koje impliciraju ili pak jasno govore da su žene ne samo biološki inferiornije muškarcima nego i da je njihova životna zadaća unaprijed zadana, dok muškarci imaju više opcija da rade, smišljaju, doprinose i žive bogatije živote manje "definirane" biologijom. Muška je "priroda" u puno manjoj mjeri pala žrtvom predrasudama i pristranostima, politici i patrijarhatu, te kulturnom kontekstu kao kada su u pitanju ženska tijela i um.
"Znanost je bojište kada je riječ o tome, usprkos kriteriju objektivizma. To sve utječe na rezultate istraživanja", kaže novinarka Angela Saini koja se bavi razlikama u spolovima te na koji način one dominiraju znanošću. Sve ih treba, kaže Saini, "vratiti pod mikroskop".
"Za početak žensko seksualno ponašanje puno je kompliciranije nego što mislimo", kaže Saini, autorica knjiga "Geek Nation: How Indian Science is Taking Over the World" i "Inferior: How Science Got Women Wrong and the New Research That’s Rewriting the Story"
"Razumijevanje ženske seksualnosti je u srži pitanja razlike između spolova. Razmislite o sedamdesetima i teoriji koja se tada rodila, a kaže kako žene, zato jer imaju ograničen broj jajašaca i investiraju golemu energiju u trudnoću, dojenje i održavanje djeteta živim, njima je u interesu monogamno ponašanje, dok je muškarcima, koji imaju mnogo sjemena i , po toj teoriji, nikakve brige ili fizičkog uloga oko djeteta, cilj biti što promiskuitetniji", kaže Saini koja to navodi kao temelj licemjerju gdje se, kada su žene u pitanju, ne tolerira promiskuitet, ali kod muškaraca je to u redu jer "inače negiraju svoju prirodu".
No, sve veći broj istraživanja pokazuje kako situacija nije tako jednostavna, daleko od toga, piše ABC.
"Himba narod u Namibiji ima potpuno drugačiji moralni kod oko braka, i muškarci i žene imaju pravo imati afere sa strane i vrlo rado to čine", kaže autorica i potkrjepljuje tu tezu antropološkim istraživanjima.
"Ima čitav niz društava koji imaju drugačija pravila i gdje se pokazuje da žene imaju jednako, laički rečeno, "jak" seksualni nagon i potrebe, te želju za novim partnerima. Veliki dio pravila je napravljen od strane ljudi i društva i nema nužno veze sa prirodnim stanjem stvari", kaže Saini.
Slična je situacija i s majčinstvom i roditeljstvom.
"Traži se nivo perfekcionizma koji nije prirodan. Dakle rodila si tu bebu i sad se pretvaraš u djevicu Mariju, i sad moraš ispuniti tu ulogu. No, roditeljstvo je nekada bilo mnogo egalitarniji proces. Ljudi su od početka vremena živjeli u društvima gdje su svi, cijelo pleme ili selo, što bi se reklo, brinuli o djeci, a odrasli su imali priliku i raditi što god da su trebali, bilo to skupljanje bobica ili lov", kaže Saini.
Napominje kako je ideja da majka mora provesti cijeli dan sama sa djetetom i da se to tretira kao neko "prirodno" stanje jer je ona majka - nije prirodna situacija.
Kaže da je jednako netočna i teorija da su sve žene dijele jednake osjećaje o tome kako žele dijete, iako dio znanstvenika tvrdi kako je "majčinska ljubav upisana u ženski mozak".
Antropološka analiza govori nešto sasvim drugačije.
"Zaboravljamo koliki postotak žena kroz povijest nije imao djecu i nisu usahnule, a često zaboravimo i koliko žena zanemaruje svoju djecu, ubija ih ili ih se ponaša grozno prema njima", kaže Saini.
Reći, kaže, da će u ženama upisan kod da će biti majke (i dobre majke), je kao reći da će svatko tko ima glasnice biti pjevačica ili pjevač.
"Dugo je vladao i mit da ako ne rodite vam je zdravlje trajno ugroženo, od toga da ćete imati alergije, do toga da ste skloniji raku preko toga da ćete biti psihički nestabilni i brzo se "postarati". Naravno da trudnoća može pozitivno utjecati na neke stvari, ali jednako je tako teško, opasno i vrlo riskantno razdoblje, a ne "blaženo", barem ne biološki, emocionalno, ako želite dijete, to je druga stvar", osvrće se Saini na mitove o majčinstvu koje je znanost već, barem djelomično, odbacila.
Dokazano je jedino kako dojenje dulje od dvije godine prije tridesete godine života malo smanjuje šanse za rak dojke.
Istraživanja pokazuju kako su i muškarci i žene često skloni fizički zlostavljati djecu no da je u nekim dobnim skupinama ta crta mnogo izraženija kod žena.
"Kako je to moguće ako je, kako neki tvrde, ženama biti majka najprirodnije stanje stvari. Zato što ima situacija gdje je to kriva odluka i majka se s time ne može nositi, dok s druge strane ako nema potporu (sela ili plemena) i prepuštena je sama sebi, onda su veće šanse da će zanemariti dijete", tvrdi Saini.
Znanost nas, kaže ona, de facto uči da je menopauza i trenutak kada više ne možete imati djecu zapravo kraj cijele priče no žene vode duge, produktivne i zdrave živote često još desetljećima.
"Prema okrutnim pravilima prirode to se ne bi trebalo događati. Samo malen broj drugih vrsta, poput kita ubojice, ima menopauzu i živi poslije svojih reproduktivnih godina", kaže Saini.
Nedavna studija sveučilišta McMaster u Kanadi tvrdi kako su evolucijski razlog za menopauzu - muškarci. Tvrdi kako su tijekom povijesti, u prosjeku, starije žene muškarcima manje privlačne pa nema više potrebe da su plodne.
No, Saini nije do kraja zadovoljna s tim odgovorom. Kaže da, osim što se uklapa u svaki patrijarhalni kalup, ne objašnjava zašto žene žive toliko dugo nakon doba kada se mogu reproducirati.
Prema jednoj teoriji to je zato jer su bake krucijalne za preživljavanje obitelji.
"Prisutnost bake znatno povećava šanse da će djeca i unuci preživjeti i to do dana današnjeg podržava statistika", kaže Saini. i nadodaje da "ako pogledate način kako živi većina "nerazvijenih" plemena do toga kako žive moderne obitelji u velegradima, vidjeti ćete isto, a to je da bake igraju ključnu ulogu u životima unučadi".
U svim kutcima svijeta žene u prosjeku žive dulje od muškaraca, a postoji i razlika u mortalitetu kod novorođenih također. Statistika pokazuje da kada u bolnici imate isti broj jednako bolesnih muških beba i ženskih beba, djevojčice će preživjeti u većem broju.
"Žene imaju snažnije, fleksibilnije imunitete i puno se lakše oporavljaju od niza bolesti, od prehlada do mnogo ozbiljnijih dijagnoza. S druge strane kako lakše podnose bol i bolest ima ih više bolesnih jer muškarci prije umru", kaže Saini.
Njezin je zaključak, nakon iscrpnog istraživanja i razgovora s nizom stručnjaka koji se time bave, da znanost, i dalje, često pada u klopke društveno nametnutih kalupa.
"Treba imati na umu da postoji trend da znanstveni časopisi preferiraju objavljivati studije koje inzistiraju na isticanju razlika nad studijama koje ističu sličnosti, a u laboratorijima i na sveučilištima je neobično jaka kultura patrijarhata", tvrdi Saini.
Nekoliko je svjetski priznatih knjiga "potopilo" teorije kako postoje takve razlike između ženskog i muškog mozga da su žene za "majčinstvo i emocije", a muškarci za "matematiku i racionalnost".
"Ima jako malo dokaza da se mozak kod muške i ženske djece uopće razlikuje. Kasnije su razlike u organizaciji nekih dijelova mozga, ali ove dosadašnje teorije su groteskna simplifikacija", kaže Lise Eliot, profesorica neurologije na medicinskom fakultetu u Chicagu i autorica knjige "Pink Brain, Blue Brain".
Obje autorice u više navrata pobijaju radove Simona Barona-Cohena, autora knjige "The Essential Difference". On tvrdi da su dječaci "programirani" da se fokusiraju na objekte, što ih čini boljim u razumijevanju matematike i kompleksnih sustava, dok su djevojke "programirane" da se fokusiraju na ljude i osjećaje. Britanski psiholog tvrdi kako je muški mozak "sistematičan", a ženski "empatičan", te da su dečki rođeni vođe, važna im je moć, napredak i agresija, dok su djevojke specijaliziranje za prijateljstvo, tračanje i traženje partnera i "ne zanima ih kako funkcionira svijet".
Svoje zaključke temelji na istraživanju gdje novorođenoj djeci pokazuje stvari ili lica. Nitko prije niti kasnije nije uspio replicirati te rezultate - čak niti sam Baron-Cohen, što ju, de facto, čini prepunom mana i ne pretjerano kredibilnom.
