Znate gdje je ključ, pita nas čovjek dobro upućen u "arhivistiku", pa sam odgovara: "Ključ je u dvije stotine personalnih dosjea koji su 1990. i 1991. godine izvučeni iz arhive Službe i spremljeni na sigurna mjesta. Tuđmanu je rečeno: 'To je pod kontrolom. Kreneš li protiv nas, ti će materijali ići u objavu. To su tvoji ljudi. Izbušit ćemo vas kao glinene golubove...'"

Do danas nisu poznati svi detalji operacije "Udbina arhiva". Činjenica je da Tuđman nikad nije išao u lustraciju niti je zagovarao otvaranje dokumentacije Službe državne sigurnosti. No ovih je dana - usred nevidljivog ali žestokog rata za vlast u zemlji - Hrvatskom počeo kružiti dio Šeksova dosjea. Riječ je o jednom od najtraženijih papira u zemlji.

O Šeksu se od 1991. do danas neprestano pričalo kao o suradniku Udbe ili KOS-a, po tisku se razvlačilo njegovo navodno kodno ime Sova (Feral je, satirički, ocijenio da je to dokaz kako je riječ o izmišljotini "jer se kodna imena nisu davala prema fizičkoj sličnosti suradnika i kodnog imena"), ali nikad nitko nije objavio niti jedan ozbiljan dokaz. Šeksov dosje Tuđman je držao u ladici svoga stola i njime, navodno, držao neposlušnog Osječanina pod kontrolom.

Zakopano u arhivi Tajni dokumenti: Kako su Udbaši stvorili HDZ

U slučaju Šeksova fajla riječ je - kako smo doznali od obaviještenih izvora - o nekih 300 stranica transkripata razgovora koje su sa Šeksom vodili djelatnici osječkog centra Službe državne sigurnosti. Šeks je bio pod nadzorom Službe od početka '70-ih. Čovjek koji je 11. travnja 1983. - tri godine nakon Titove smrti - razgovarao sa Šeksom zove se Zdravko Pejić; on je deset godina kasnije u Osijeku postao čelnik hrvatske službe, Službe za zaštitu ustavnog poretka.

U to je doba Šeks alfa i omega u Osijeku; uloge su se samo izmijenile. Čitanje Šeksova fajla vodi nas prema neočekivanim zaključcima. Prvi je da se Šeks, naspram jedne opasne, moćne službe, drži iznimno hrabro, promišljeno i pametno. Udbaš nagovara Šeksa na krivokletstva - među ostalim, Službi treba dokaz da je odvjetnik Slobodan Budak nacionalist, a Šeks im to treba potvrditi na temelju uhođenja Budaka i njegova društva.

Šeks, međutim, odbija takve stvari: on djelatniku službe kaže da je davao neke informacije o ljudima koji se kane baviti terorizmom, ali da se neće baviti kavanskim doušništvom. Na tom papiru netko je, na margini transkripta, napisao kako su te rečenice dokaz da je Šeks surađivao s Udbom. Šeks se, naime, žali kako je tu njegovu dojavu netko otkucao, pa su to saznali emigranti u Njemačkoj.

Šeks se Pejiću žali da nakon toga više od straha ne ide u Njemačku, i to navodi kao dokaz da je Služba državne sigurnosti neozbiljna... Ovo je taj dio transkripta:

Šeks: Vidiš, da ti kažem, prijatelju, jednu stvar. Kad sam ja bio informirao o jednom mladcu, da on po mojim nekim procjenama okuplja jednu grupu koja je, koja se može razviti u nešto opasno, kad je taj mladac bio verificiran i otišao u vojsku, onda je to preneseno tamo, vojnoj službi. Pa je netko odavde iz te vojne službe, ja znam otprilike tko, napravio takvu blesavost i glupost. Slušaj, pa je tom malom rekao da je to njima rekao Šeks. Taj mali je izašao iz vojske, taj mali je otišao u Njemačku i to je u određenim krugovima pričao. Ja više nisam išao u Njemačku, poslije toga više nikad nisam išao u Njemačku, već 5-6 godina, jer bojim se otići tamo...

Operativac na to kaže: "To je onda diletantski posao i priča je nevjerojatna."

Šeks: Gledaj, postoje, onako otvoreno razgovaramo, razne vrste informatora, ja nisam i nikad neću biti informator koji će s nekim razgovarati. Slušaj, pa ću sad prenijet nečija raspoloženja, ja sam to lijepo rekao i u uvodu: ja nisam za nasilje, nisam za terorizam i ne odobravam to nikome, ne odobravam nikakvo stvaranje nikakvih organizacija. I ako u tome pravcu ja nešto doznam da ću ja to onda javiti. Ja to ne odobravam, kakve bombe ni mine i kako netko može imat takve primisli i želje i aspiracije i planove, ja ću vam to javiti pa iako se radi, ne znam, o nekome o najbliskijih iz mog kruga.

A što je netko iznio neke svoje impresije, neke svoje misli uz čašicu na nekoj novoj godini, fešti itd., to ja sebi ne mogu, to ja nikad ne bih. Da sam policajac profesionalac, onda bih to radio, ali nisam. To je vrlo opasno i savršeno točno znam da se to provaljuje. Ti to ne možeš ako si u društvu 5-6 ljudi koji se dobro znaju, ti ne možeš ako nešto iz tog društva procuri, mi smo pravili štih probe u nekim tako društvima i utvrdili tko je to.

Operativac: Vlado, ja ipak mislim da ti nikad nisi bio probijen jer u razgovoru sa svim ostalim nacionalistima i ljudi preko kojih mi eventualno držimo te, nikad se tvoje ime nije spomenulo da bi ti eventualno mogao raditi za policiju. Znači, ti si uvijek s te strane bio čist, nitko u tebe ne bi mogao sumnjati...

Udbaš Pejić nastoji od Šeksa pošto-poto isfabricirati neprijatelje - Sobodana Budaka, Stipu Mesića i taj krug. On Šeksa uspoređuje s "pticom Feliks". Ptica se, međutim, zvala Feniks a ljudi od kojh udbaš želi napraviti gadne i opasne šoviniste nisu to bili ni u ludilu. Slobodanu Budaku desetak će godina kasnije hrvatski nacionalisti zapaliti vikendicu u Karlobagu zato što je branio neke Srbe na sudu.

Njegov otac, Divko, bio je jedan od komunističkih heroja: zatočen u Kerestincu 1941, nije htio napustiti zatvor, što mu je bilo nuđeno, dok ne budu pušteni i njegovi drugovi. Kao što je poznato, kerestinečke su zatočenike ustaše pobile kao zečeve. Slobodan Budak 1971, stradao je kao hrvatski nacionalist, bio je tužitelj u Zagrebu, što je samo dokaz koliko je bivši sustav, u svojim temeljima, bio devijantan.

Transkripti Udba Šeksu: "Vlado, ne možeš stalno biti pijan"

Vladmir Šeks u razgovoru s operativcem drži se dostojanstveno, hrabro, pametno i moralno. On operativcu otvoreno i kritički govori o svim devijacijama jugoslavenskog i političkog sustava. Operativca to, međutim, ne zanima. On istjeruje svoju normu u proizvodnji neprijatelja - to je ona situacija koju je u "Krojaču Paname" opisao John Le Care. Vladimir Šeks, prema svemu sudeći, u ona vremena nije biti niti desničar, niti nacionalist, niti ljuta opozicija.

On je bukvalno shvatio politku liberalizacije pa je krenuo u obračun s Udbom i rankovićevskim metodama (bio je protiv otvaranje pisama sumnjivih osoba, i još više protiv krađe novca iz njih) ali, kao mlad čovjek, nije shvatio da je riječ samo o kratkotrajnoj sistemskoj mimikriji a ne promjeni autoritarne političke paradigme. No Šeks je još u ona vremena ozbiljno naginjao drugoj devijaciji. Volio je zaviriti u dno čašice, što je dovodilo do razmirica s Udbom, koje su napisane hrabalovski duhovito:

Šeks: Rekli ste mi da idem po lokalima.

Udbaš: Ali ne u pijanom stanju, Vlado!

Šeks: Pa jebiga, slušaj, Bože moj.

Udbaš: Ti si nasjeo na njihove provokacije, Vlado, umjesto oni na tvoje!

Šeks: To nije razlog da se mene zajebe...

O čemu se radi? Šeks je - kako je Stipe Mesić ispripovijedao Nacionalu - na nekom druženju u lokalnoj kuglani, dvojici oficira JNA zamjerio da su razdrljeni, košulje su im bile otkopčane i nisu izgledali kako dolikuje. Šeks je bio pripit ili pijan, pa ih je izružio uspoređujići ih s njemačkim vojnicima, što je savršeno shvatljivo ako se govori o izgledu u disciplini. Lokalni uhode su, međutim, Šeksa prijavili kako hvali naciste i Šeks je završio na policiji, kao disident. Poredak koji je imao takav sustav sigurnosti, jasno, morao je propasti. Bila je to farsa nalik na "Balkanskog špijuna" Dušana Kovačevića.

Operativac: Kako ti sad možeš tvrditi i biti objektivan da nisi neprijateljski istupao ako si bio pijan u nekoliko slučajeva da nisi znao što pričaš?

Šeks: Zato što ja takve stvari ne mogu govoriti.

Operativac: Ne možeš!?

Šeks: Pazi, ne mogu, ja se ne mogu napiti i govoriti o hipnozi jer ja niti o tome razmišljam niti govorim. O nafti, recimo, ili ne znam čemu.

Operativac: O političkim odnosima u Jugoslaviji sigurno razmišljaš.

Šeks: Ali ne mogu govoriti o Hitleru, ne mogu govoriti o Goebbelsu. Ne mogu govoriti o onakvoj gluposti koja mi se servira. Da sam ja rekao, da su Hitler i Goebbels živi, da bi armija bila bolja. To je jedan košmar, to je bez veze. To ja ne mogu reći ni pijan, to nema ni repa ni glave. To je nesuvislo, to je apsurdno.

Operativac: Dobro, ta tvrdnja je moguća.

Šeks: Gledaj, vidi jednu stvar, ja sam vrlo naporno radio. Nisam bio onda pijanac, znaš kako je to kod mene išlo. Znalo je proći po mjesec-dva dana, meni ne treba alkohol. Niti sam ja ovisan o alkoholu, meni ne treba ni jedna kap. Ponekad kad sam se osjećao žestoko premoren, svratio bih u taj bife. To se povremeno događalo. Meni poslije nema ni mjesec dana, neću ni da čujem za to. Nije da sam ja bio ovisan. Ja trebam ujutro, u podne, navečer.

Operativac: Dobro, ali si uvijek u pijanom stanju incident napravio. Uvijek u pijanom stanju.

Šeks: Nisam imao kondicije.

Operativac: Trijezan nikad nisi napravio. Smatra se da u ovom gradu ima stotine neprijatelja koji su ekstremniji u svojim razmišljanjima od tebe. Ali samo u razmišljanjima, gdje on za sebe drži to neprijateljstvo ili ispoljava u vrlo uskom društvu. Dok si ti pričao, dok si ti bio, jednostavno, gotovo ismijavan od ljudi. Ljudi kažu "pogledaj, Šeks Vladimir se opet napio". Ovo i ono je napravio. Ti si se kompromitirao kod ljudi. Kompromitirao si se teško gdje su neki tvoji prijatelji, kvaziprijatelji, Hrvati, nacionalistički orijentirani.

Iz sljedeće se rečenice vidi kako je nepotrebna represija od Šeksa stvorila neprijatelja, odnosno grobara onog sustava i one države. Tako se", kaže Šeks udbašu, "čovjeku koji to nije, osuđuje životni put, krug prijatelja, krug misli i krug ideja. Ti nisi našao kroz povijest ni jednog čovjeka, intelektualca ili bilo koga koji je bio u bilo kojoj državi ili režimu politički osuđen a da je kasnije postao pristalica tog režima. Iz čistog bunta, pička mu materina, ja ću baš onda kontra."

I od onda do danas Šeks tjera kontra, kao Zorro Osvetnik. I u toj utakmici on je pobjednik...