Europarlamentarka i članica Predsjedništva SDP-a Biljana Borzan progovorila je o krizi u SDP-u, koja stranku potresa posljednjih mjeseci. Ona je jedna od 90 potpisnika pisma, koji su od predsjednika SDP-a zatražili da odstupi, no Davor Bernardić to uporno odbija tražeći krivce među nezadovoljnicima njegovom politikom.

Prema jednom od istraživanja mnogi članovi stranke priželjkuju da upravo Borzan zasjedne na mjesto Bernardića, no ona i tome ne razmišlja, a otkrila je i zašto. Prokomentirala je odluku Statutarne komisije koja je potvrdila suspenzije četvorci članova Predsjedništva SDP-a i predstojeće izbore za Europski parlament.

Liječnica ste po struci. Možete li za početak postaviti dijagnozu SDP-a?


Karakterno sam optimist. Ne mislim da je SDP pacijent u terminalnoj fazi, nego pacijent s hrpom komplikacija koje su rješive. Teška je situacija, ali sve se uz pametan način rada može izmijeniti odnosno vratiti u normalu.

Koja je terapija i kroz koje vrijeme bi mogla dati rezultate?


Očito je da smo kao stranka podijeljeni i pokazujemo znakove autodestrukcije. To niti jedan organizam ne bi smio razvijati. Nadam se da će prevladati mehanizam za samoodržanje i vjerujem da ćemo profunkcionirati. Teško je u ovom trenutku reci što sad napraviti. Ono što sam smatrala terapijom sadržano je u pismu koje sam potpisala s ostalih 90 kolega, kojim smo tražili promjenu rukovodstva od predsjednika do nas u Predsjedništvu i Glavnom odboru. Većina u Glavnom odboru s tim se nije složila. Smatram da je situacija neizdrživa, dugoročno neodrživa i da zato moramo povući poteze koji će dovesti do pozitivnih pomaka. Stručnom jezikom, treba odstraniti mali dio tijela da bi organizam funkcionirao kako treba, a ne da dođemo do najgore faze.

Do smrtnog ishoda!?


Tako je. Smatrala sam da treba na vrijeme djelovati, no većina kolega u Glavnom odboru nije bila tog stava. Kao legalist poštujem njihovu odluku, iako se s njom ne slažem, no to je način funkcioniranja demokracije.

Kako sad riješiti situaciju. Davor Bernardić ne planira odstupiti?


Ključan je Glavni odbor. Nisam za nikakve pučeve. Ne volim ni kad se u javnosti, ljude koji su potpisali pismo naziva pučistima, jer mi nismo tražili ništa protustatutarno. Zalažem se za legalne načine, jer u slučaju da se situacija u stranci preokrene pučem, sutra se može naći neka nova ekipa koja će napraviti isto i tako možemo u nedogled. Neka pravila se moraju poštovati, a njih smo propisali statutom no on ne predviđa sve situacije i dobrim dijelom traži zdrav razum te razmišljanje što je dobro za stranku. Situacija u kojoj se nalazimo ne postoji u statutu. Ako će i dalje za sve odluke predsjednika biti većina u Glavnom odboru, nisam sigurna da unutar SDP-a možemo naći načina kako funkcionirati. Situacija je toliko zaoštrena da se bojim, bude li se tako i dalje radilo, da će doći do određenog raskola.

Tko je taj tko bi trebao naslijediti Bernardića?


O tim stvarima ne volim razgovarati, jer ne želim nikoga dovoditi u nezgodnu situaciju navodeći imena. Stranka nije u procesu izbora. Kada bi se sada isticala bilo čija imena, to ne bi bilo korektno prema tim ljudima. O tome će biti fer i korektno govoriti tek ako će se situacija rasplesti u smjeru da idemo u proces unutarstranačkih izbora. Iznošenje imena prije toga za mene je guranje u vatru nekoga, samo na izgori.

Kako gledate na suspenzije koje je izglasao Glavni odbor kolegama Peđi Grbinu, Siniši Hajdašu Dončiću, Vedranu Babiću i Mihaelu Zmajloviću, a potvrdila Statutarna komisija?

Smatram da će ovakve odluke Glavnog odbora i Statutarne komisije imati dugoročne negativne posljedice na funkcioniranje i rejting stranke. One ne uvažavaju niti naš Statut niti mišljenje naših birača.

Situacija u kojoj se četvorici kolega izglasala suspenzija je ekstremna Teza se može obrnuti i reći i da možda predsjednik i ljudi oko njega štete ugledu SDP-a, dok iz perspektive predsjednika štetu nanose oni koji govore javno o stranci, protiv njega i funkcioniranja stranke. Odnosu su jako zaoštreni i svaka strana vidi krivca u drugoj strani. Predsjednik je u poziciji da ima većinu u Predsjedništvu i Glavnom odboru i izglasana je ovakva odluka. Moglo je biti i obrnuto. Trenutno je to rezultat omjera snaga.

Stranku je napustio i Bojan Glavašević. Strahujete li da će još zastupnika napustiti SDP?


Da ste me pitali 15 dana ranije odnosno prije ostavke Bojana Glavaševića, rekla bih da nitko od njih neće otići. Mislim da zastupnici, koji su potpisali pismo, neće odlaziti iz stranke. To ne odobravam. Smatram s treba ostati i boriti se. Najlakše je pokupiti se i otići. Smatram da mi SDP-u trebamo kao i što SDP treba Hrvatskoj. Izuzetno je važno da HDZ ima kvalitetnu oporbu, što je trenutno izgubio i praktički se mogu ponašati kako hoće. Važno je da SDP funkcionira kao stranka. Kako će funkcionirati ako iz nje odu ponajbolji ljudi, koji imaju iskustva i znanja? Prepustiti stranku neiskusnima, nisam sigurna da bi SDP imao svijetlu perspektivu.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Priča se o ostavkama svih članova Predsjedništava kao vid pritiska da se Bernardića prisili na raspisivanje izbora za sva stranačka tijela?

Članica sam Predsjedništva i nitko me nije zvao i rekao da bi se išlo na takav potez. S tom idejom se slažem, ako će ona donijeti rezultat. Bude li Glavni odbor ponovno glasao kao posljednji put, onda to nema smisla. Statut dopušta kooptiranje članova u Predsjedništvo, a time bi došli u situaciju da to tijelo nastavi raditi kao da ništa nije bilo. Treba napomenuti da u Predsjedništvu sjede ljudi, koji imaju lokalni utjecaj. Nije za očekivati da će, ako bi primjerice Zlatko Komadina tako dao ostavku, riječka ekipa i dalje glasati kako kaže predsjednik stranke. To bi onda vodilo novim izborima. Ne bježim od toga scenarija i ako je to rješenje ja sam za. U više navrata sam na stranačkim sastancima rekla kako sam spremna staviti svoju “glavu na panj” ako ne radim kako treba, jer ne bih dopustila da stranka zbog mojih grešaka tone.

Kada je krajnji rok do kada SDP mora riješiti probleme?


Krajnji rok je jučer. Pod hitno. Već kasnimo u tome. Ovih dana trebali smo krenuti punom parom s radom na pripremi izbora za Europski parlament. U ovakvim okolnostima taj posao ne možemo normalno odraditi. U koju bitku možeš ući s optimizmom i očekivati uspješan ishod, ako ti je vojska razbijena? Nikada nismo bili stranka s velikim brojem članova, za razliku od HDZ-a, ali mi smo zbijajući redove i držeći se zajedno i jedinstveno uspjeli ostvariti dobre rezultate. Kad smo gubili, gubili smo tijesno, kad smo pobjeđivali, dobivali smo izbore premoćno. Bilo bi važno da smo već sada ekipirani kako treba kako bi se uspješno organizirali za sve izazove koji nas čekaju u budućnosti. Europski izbori su prvi, odmah iza njih su predsjednički izbori.

Koliko mandata u ovakvoj situaciju možete dobiti? Očekujete li debakl na EU izborima, ako se u stranci hitno nešto ne promjeni, jer rejting neumoljivo pada?


Ako gledamo povijest SDP-a po logici stvari minimalno bi trebali očekivati pet zastupnika, ali ta logika u ovoj situaciji ne igra. Trenutno zaista ne mogu predvidjeti s kojim rezultatom možemo završiti. Ako gledamo ankete to je za sada jedva tri zastupnika u Europskom parlamentu.Stranački kolege priželjkuju da preuzmete stranku, a to je pokazalo i nedavno istraživanje. Vi ste nedavno poručili da o tome ne razmišljate. Zašto?
Ne zanosim se lako i ne poletim lako u oblake. Meni je dragocjeno što ljudi prepoznaju moj rad u Europskom parlamentu. Misao vodilja i zadatak mi je da EU radi za ljude i kako Uniju iskoristiti da bude na usluzi tzv. „malom čovjeku”. Bavim se temama potrošača, zdravstvom i ravnopravnosti spolova. Moj zadatak je dignuti svoj glas protiv nejednakosti. 
Zainteresirani ste za drugi mandat u Bruxellesu?
Sastavljanje lista ovisi o predsjedniku stranke. Meni je važno završiti posao koji sam započela. Voljela bih se “izvagati” na izborima i vidjeti koliko je to što radim ljudima bitno i je li imalo smisla.

Pet godina Hrvatska je članica EU. Imaju li građani dovoljno koristi?


Ne.


Tko je najodgovorniji za to i gdje se moglo više, a nije?

Uvijek je najodgovornija izvršna vlast odnosno Vlada, jer ona kupi i vrhnje, ako je sve dobro. Najvažniji dio su fondovi EU. Ljudi ne vide sve ono što smo propustili, ali kad se usporedi koliko je novca iz fondova Hrvatskoj bilo na raspolaganju i da smo povukli manje od deset posto, to je stvarno poražavajuće iako smo u plusu u odnosu na uplate u proračun EU. Europska unija pruža bezbroj mogućnosti, ali hoćete li ih kao država iskoristiti ili ne, to je na vama. Ništa nije na pladnju i za sve treba znanje, poštivanje određenih pravila i mi se tu jednostavno nismo dobro snašli. Nema dovoljno znanja i volje da se novac iskoristi. Sloboda kretanja jedna je od stvari koju ljudi u istraživanjima javnog mijenja ističu kao najpozitivniji dio našeg članstva u EU. Nažalost po Hrvatsku, građani vrlo izdašno koriste tu mogućnost i to je postao problem. Odlaze nam mladi ljudi i cijele obitelji sa željom da se više nikad ne vrate. To je ono gdje Vlada kiksa. Ljudima ne nudi perspektivu za ostanak. Rumunjska je imala sličan problem s iseljavanjem, ali su osmislili programe za povratak ljudi.

Treba li Hrvatska, kada je u pitanju problem iseljavanja, prepisati rumunjski model?


Ne treba otkrivati toplu vodu. Potrebno je vidjeti što su druge države napravile, a koje su duže od nas u EU, a to Vlada ne radi. Tu se ne snalazimo, ljudi odlaze, nema motiva da ljudi ostanu ili se vrate. Novac nije osnovni motiv odlaska. Razlozi su osjećaj nepravde, korumpiranosti i beznađa koje vlada.

Društvo nam je spremno za restart?


Apsolutno.