Ono što je u nas Janica Kostelić, neponovljiva sportska heroina, to je za Rumunje Nadia Comaneci. 

Knjiga “Nadia Comaneci i Securitate” Stejarela Olarua govori zapravo o sveobuhvatnoj represiji koju je provodio režim rumunjskoga komunističkog diktatora Nicolaea Ceaușescua preko Securitatea, jedne od najzloglasnijih komunističkih tajnih službi, koja je cijelo vrijeme pomno pratila Nadiju Comaneci, slavnu rumunjsku gimnastičarku, piše Josip Mlakić za Express. 

Knjiga započinje romanesknim opisom bijega Nadije Comaneci preko rumunjsko-mađarske granice:

“U noći s 27. na 28. studenog 1989. sedam se osoba žurno, ali oprezno, kretalo prema granici Rumunjske s Mađarskom. Zaleđeno je tlo glasno pucketalo pod njihovim nogama, ili im se tako činilo, dok su s naporom usklađivali korak s dubokim brazdama oranice. (...) Prošla je ponoć, a temperatura je pala tako nisko da je hladnoća postala opasna, ali to nije bila ni jedina niti najveća opasnost, jer je ovih sedmero ljudi krenulo u najrizičniji pothvat u svom životu: nezakonit prelazak granice između dviju komunističkih zemalja."

Comaneci i još šestero ljudi imali su dobar razlog zašto su izabrali baš Mađarsku. Naime, odnosi dviju država bili su nategnuti. 

“Te su dvije zemlje tada bile države s komunističkim režimima, ali njihovi odnosi već odavno nisu bili ‘bratski’, bili su prilično degradirani i na najnižoj razini u drugoj polovici 1980-tih, što je bilo zabrinjavajuće i unutar i izvan socijalističkog sustava. (...) Budimpešta se, za razliku od Bukurešta, brzo prilagodila reformi Sovjetskog Saveza koju je inicirao Mihail Gorbačov, piše Express.

Prema svjedočenju jednog od rumunjskih bjegunaca, dio razgovora koje je Nadia Comaneci vodila s mađarskim obavještajcima bio je snimljen na videovrpci:

“Ekipu koja je snimila video graničari su predstavili kao ekipu reportera, no vjerujemo da su to bili obavještajci. Sve do danas mađarske vlasti nisu pustile taj dokumentarni materijal u javnost, a vjerojatno se i danas nalazi skriven u tajnim arhivima Mađarske.” Vijest o bijegu slavne gimnastičarke objavljena je 29. studenog:

“Jučer je Nadia Comaneci zatražila politički azil u Mađarskoj. U utorak rano ujutro, u 6 sati, prešla je u Mađarsku s još šest osoba i došla u Kiszombor ilegalno prešavši granicu. Prema njihovim izjavama, granicu su prešli pod vodstvom jednog rumunjskog muškarca. Prijelaz je unaprijed isplaniran. Bivša olimpijska prvakinja napustila je lijepo uređenu kuću, automobil i dobar život kako bi dobila slobodu. Žalila se da joj se, iako je u inozemstvu dobila mnogo ponuda, nije dopustio odlazak nikamo da se okuša kao trenerica. Nije smjela uopće putovati u inozemstvo, a zadnjih godina ni u Mađarsku joj nije dopušteno ići.”

Vijest su odmah preuzeli svjetski mediji, i bijeg Nadije Comaneci bio je tih dana glavna vijest, sve do trenutka kada je Nadia Comaneci nekoliko dana kasnije sletjela u New York. Spominjalo se kako je Nadia u smrtnoj opasnosti od Securitatea, koji ju je proganjao.

Od 1973. godine, kada je na Međunarodnom gimnastičkom prvenstvu u Rumunjskoj Nadia zadivila svojim gotovo besprijekornim izvedbama na ručama i na gredi, Securitate je intenzivirala svoj rad, a nakon Nadijina uspjeha na Olimpijskim igrama u Montrealu, održanim 1976., kada je prvi put u povijesti neki gimnastičar nagrađen ocjenom 10, to se pretvorilo u sveobuhvatnu kontrolu, zahvaljujući prije svega mnogim doušnicima koje je Securitate zavrbovala.

Krenula je, također, i bjesomučna propagandna kampanja: “Govorilo se da se Nicolae Ceausescu htio pokazati velikodušnim, ali je u zbilji pokušao nacionalnu junakinju transformirati u junakinju komunističkog režima... (...) Novine i emisije na radiju i televiziji sve su detaljno opisale, a u središtu su pažnje, s jedne strane, bili Nicolae i Elena Ceausescu i, s druge, Nadia Comaneci i Teodora Ungureanu. (...) Da, Nadia je predstavljala savršenstvo, ali Nicolae Ceausescu bio je genij.”

Od te famozne desetke Elena Causecu bila je okružena tajnim agentima. Bili su to i ljudi koji su cijelo vrijeme bili u njezinoj blizini, ali ona to nije znala. Primjerice, najvažniji Securitatin doušnik bio je koreograf Geza Pozsar, bliski suradnik trenera Bele Karolyja. Koreograf je djelovao pod tajnim imenom “Nelu”.

U jednom intervjuu prije četiri godine Poszar je opisao brutalne metode sa superuspješnim rumunjskim gimnastičarkama koje su koristili trener Bela Karoly i njegova supruga.

 - Vikao je na njih i ponižavao ih. ‘Kravo debela!’ ‘Krmačo!’ Šamarao je djevojke i one su se jako bojale. Marta ih je znala uhvatiti za vrat i u nj zarinuti prste. I često ih je šamarala. Djevojkama su ostajali tragovi od njezina prstena na obrazima.” Ustvrdio je, također, da je izvijestio o svemu nadležne vlasti, ali nitko nije poduzeo ništa da se to zaustavi: “Da. Obavijestio sam ih, ali morate shvatiti da nitko nije poduzeo nikakve mjere da ih zaustavi. U Rumunjskoj su se takve stvari tolerirale."

Pozsar je u svojim izvještajima Securitateu detaljno opisao batine, vrijeđanja i redukciju prehrane kojima su gimnastičarke bile izložene, piše Express.

I nakon što je uspjela pobjeći Ceausescu je proganjao Comaneci, rumunjske tajne službe saznale su 1987. godine za Nadijinu vezu s rumunjskim glumcem Stefanom Banicom, ali i da je trudna s glumcem. Agente su poslali da objasne glumcu, nedvosmisleno, da se mora udaljiti od Nadije. Kasnije je Nadia i pobacila u potpunoj tajnosti, a pokušala je i samoubojstvo, pisao je Express.

U ljeto 1976., prije odlaska u Montreal, gimnastičarke su uputile pismo Centralnom komitetu Rumunjske komunističke partije, potpisano s “gimnastička reprezentacija iz Onestija”, koje je započinjalo naslovnom formulom “Druže Predsjedniče”, što otkriva činjenicu da je trebalo doći do ureda Nicolaea Ceausescua: “S nelagodom vam se obraćamo kako bismo vas zamolili da učinite nešto da nam se vrati djetinjstvo koje nam dan po dan krade taj čovjek bez duše koji se zove gosp. Profesor Bela Karolyi. Jer on misli samo na sebe, mi smo postali poput robova. Znali smo da se djecu ne tuče, ali nas se, onako kako smo čitali u knjigama, poučava kao u starim cirkusima, udarcima i kaznama. Želimo raditi i to smo dokazali, ali ne uz bič. Tražimo da taj gospodin, jer nam ne dâ da to drukčije kažemo, više ne radi s nama....”

Pozsar je o Karolyiju pisao kao o psihopatološkoj osobi koju je “ljudska patnja ostavljala hladnim”. Liječnik Iosif Corsatea, također doušnik Securitatea, svjedočio je kako je Karolyi tjerao gimnastičarke da treniraju i bolesne: “Trener Bela Karolyi bio bi jako ljut kad bi liječnik nakon pregleda odlučio da koju od gimnastičarki povuče s treninga. Bela Karolyi nije nikada poštivao upute liječnika. U jednom je periodu Teodora Ungureanu imala virozu i temperaturu 38°C. Nakon što ju je pregledao liječnik i preporučio joj pauzu i liječenje, vrativši se s pregleda, Bela Karolyi navukao ju je za uši i naredio joj da odradi trening.”

Cijelu priči o špijuniranju i zlostavljanju Nadie Comaneci iz Expressa pročitaje OVDJE.