U travnju ove godine, visoko iznad golemog, zaleđenog prostranstva sjevernog Grenlanda, tim NASA-inih znanstvenika letio je u zrakoplovu Gulfstream III, testirajući novi radar. Njihov cilj bio je mapirati dubinu ledene kape kako bi bolje razumjeli utjecaj klimatskih promjena. No, na zaslonu se iznenada pojavilo nešto neočekivano, sablasni odjek zakopan duboko ispod površine. Otkrili su ostatke Camp Centuryja, tajnog američkog "grada pod ledom" i zaboravljenog relikta Hladnog rata koji danas predstavlja tempiranu ekološku bombu.

Ono što je desetljećima ležalo skriveno pod desecima metara snijega i leda, sada prijeti izbiti na površinu. Znanstvenici upozoravaju da bi se zbog ubrzanog otapanja grenlandskog ledenog pokrivača tone opasnog vojnog otpada, uključujući radioaktivni materijal, mogle osloboditi u okoliš, pokrećući katastrofu s nesagledivim posljedicama i otvarajući složena politička pitanja o odgovornosti.

Projekt Ledeni Crv: Grad za 600 nuklearnih projektila

Priča o Camp Centuryju započinje 1959. godine, na vrhuncu hladnoratovske paranoje. Službeno, američka vojska predstavila je projekt danskoj vladi, na čijem se teritoriju Grenland nalazi, kao inovativnu znanstveno-istraživačku postaju. Cilj je bio, kako su objasnili, testirati građevinske tehnike u arktičkim uvjetima i provoditi znanstvene eksperimente. Camp Century bio je medijski predstavljen kao čudo inženjerstva, a časopis The Saturday Evening Post je 1960. objavio reportažu o životu u futurističkoj bazi.

No, prava istina bila je daleko zlokobnija i skrivena pod kodnim imenom "Project Iceworm" (Projekt Ledeni crv). Deklasificirani dokumenti iz devedesetih otkrili su da je Camp Century bio samo paravan za jedan od najambicioznijih i najtajnijih vojnih planova Hladnog rata. Pentagon je namjeravao izgraditi golemu mrežu tunela dugu četiri tisuće kilometara ispod grenlandskog leda. U tim tunelima planirali su razmjestiti čak 600 nuklearnih projektila "Iceman", skraćene verzije projektila Minuteman, koji bi bili usmjereni prema Sovjetskom Savezu. Cijeli kompleks, površine tri puta veće od Danske, bio je zamišljen kao oružani sustav koji može preživjeti prvi nuklearni udar i osigurati razorni protunapad. Danska vlada nikada nije bila obaviještena o pravoj svrsi baze, niti je od nje zatraženo dopuštenje za postavljanje nuklearnog oružja.

Život u gradu pod ledom

Sama baza bila je pravo inženjersko postignuće. Izgrađena je tehnikom "kopaj i pokrij", gdje su iskopani duboki rovovi koji su zatim prekriveni čeličnim lukovima i zatrpani snijegom. U mreži od 21 tunela, ukupne dužine tri kilometra, smjestio se pravi mali grad za dvjesto vojnika i znanstvenika. Imao je bolnicu, kazalište, crkvu i trgovinu, a sve je napajao prvi prijenosni nuklearni reaktor na svijetu, PM-2A.

Uz tajnu vojnu misiju, u Camp Centuryju se odvijao i važan znanstveni rad. Upravo su ondje znanstvenici izbušili prve ledene jezgre u povijesti, pružajući neprocjenjive podatke o klimi u prošlosti koji se koriste i danas. Analiza tla pronađenog u tim uzorcima kasnije je otkrila da je Grenland bio bez leda prije otprilike 400.000 godina, što je ključan podatak za razumijevanje današnjih klimatskih promjena i porasta razine mora.

OPERACIJA 'LEDENI CRV' Što Amerikanci kriju na Grenlandu? Samo 177.000 litara radoaktivnog otpada

No, grandiozna vizija Pentagona ubrzo se suočila s nezaustavljivom silom prirode. Ledeni pokrov Grenlanda, koji se na površini čini čvrst i nepomičan, zapravo je golema, spora rijeka leda. Znanstvenici u bazi ubrzo su shvatili da se led kreće i deformira mnogo brže nego što se očekivalo. Zidovi tunela su se sužavali, a stropovi urušavali. Već 1962. godine strop reaktorske sobe morao je biti podignut za metar i pol. Postalo je jasno da je nestabilni led neprijatelj kojeg vojna tehnologija ne može pobijediti. Projekt Iceworm tiho je otkazan, a Camp Century je konačno napušten 1967. godine.

Tempirana bomba koja otkucava

Prilikom napuštanja baze, američka vojska uklonila je nuklearni reaktor, ali je sve ostalo ostavila za sobom. Građevinska infrastruktura, oprema i, što je najvažnije, sav otpad, zakopani su pod ledom uz pretpostavku da će ih vječni snijeg i led zauvijek sačuvati od vanjskog svijeta. Bila je to kobna pogreška.

Danas, gotovo šezdeset godina kasnije, ta se pretpostavka topi zajedno s arktičkim ledom. Znanstvena studija iz 2016. godine procijenila je da je u bazi ostalo oko 200.000 litara dizelskog goriva, 24 milijuna litara otpadnih voda i kanalizacije, otrovni spojevi poput polikloriranih bifenila (PCB) te nepoznata količina nisko-radioaktivne rashladne tekućine iz nuklearnog reaktora. Klimatski modeli predviđaju da bi se područje Camp Centuryja, zbog globalnog zatopljenja, već do 2090. godine moglo pretvoriti iz zone akumulacije snijega u zonu neto otapanja. Jednom kada taj proces započne, bit će nepovratan.

Kada se led otopi, svi ti toksični i radioaktivni materijali bit će oslobođeni i mogli bi dospjeti u ocean, gdje prijete uništenjem osjetljivih morskih ekosustava. Nedavno NASA-ino otkriće samo je potvrdilo lokaciju i razmjere zakopanog problema.

​- Tražili smo dno ledenjaka, a odjednom se pojavio Camp Century. Isprva nismo znali o čemu se radi - izjavio je Alex Gardner, znanstvenik iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon, potvrđujući kako je otkriće bilo potpuno slučajno.

Danas se postavlja pitanje - tko je odgovoran za čišćenje nereda? Sjedinjene Države, koje su bazu izgradile? Danska, na čijem je teritoriju baza bila? Ili Grenland, koji je u međuvremenu dobio samoupravu?

Otkriće je izazvalo burne reakcije u Kopenhagenu i Nuuku.

Tadašnji danski ministar vanjskih poslova Kristian Jensen nazvao je situaciju "vrlo ozbiljnim problemom", naglasivši potrebu da se utvrdi karakter otpada i definira odgovornost. Njegov kolega s Grenlanda, Vittus Qujaukitsoq, izrazio je zabrinutost i poručio kako očekuje da Sjedinjene Države preuzmu odgovornost i počiste za sobom. Najoštriji je bio Søren Espersen iz Danske narodne stranke: "Amerikanci bi trebali počistiti vlastiti nered koji su ostavili".

Sporazum iz 1951. između Danske i SAD-a o obrani Grenlanda nije predvidio klimatske promjene niti pitanje zbrinjavanja otpada nakon napuštanja baza, ostavljajući pravnu prazninu. Camp Century tako nije samo ekološka prijetnja, već i složen politički problem.