Zločin na Ovčari, poljoprivrednom dobru pokraj Vukovara, ostaje jedna od najmračnijih epizoda Domovinskog rata. U noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine, nakon sloma obrane grada, pripadnici tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA), Teritorijalne obrane (TO) i srpskih paravojnih postrojbi ondje su smaknuli najmanje 265 hrvatskih ratnih zarobljenika, ranjenika i civila odvedenih iz vukovarske bolnice. Godinama kasnije, pravosudni epilog koji se odvijao pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu ostavio je gorak okus selektivne pravde. Dok su osuđeni uglavnom niže rangirani pripadnici TO-a i dobrovoljci, zapovjedna odgovornost JNA, vojske koja je imala potpunu kontrolu nad područjem, sustavno je zanemarivana. U tom ciničnom kazalištu pravde, najbizarniju ulogu odigrao je Spasoje Petković zvan Štuka, jedan od najokrutnijih krvnika koji je, u zamjenu za slobodu, postao ključni svjedok optužbe.

Sudski epilog s greškom

Suđenje za zločine na Ovčari, koje je započelo u Beogradu 2004. godine, prošlo je kroz višegodišnju pravnu kalvariju. Prva presuda, donesena u prosincu 2005., ukinuta je odlukom Vrhovnog suda Srbije godinu dana kasnije, nakon čega je postupak vraćen na početak. Nakon ponovljenog suđenja, trinaest osoba osuđeno je na ukupno 193 godine zatvora. Među osuđenima su bili zapovjednik vukovarskog TO-a Miroljub Vujović i njegov zamjenik Stanko Vujanović, obojica na po 20 godina zatvora, te pripadnici paravojne jedinice "Leva Supoderica". No, već je tada bilo jasno da na optuženičkoj klupi nedostaju ključni ljudi.

Sudac Vesko Krstajić, obrazlažući jednu od presuda, i sam je priznao manjkavost procesa znakovitom rečenicom: "Krivci nisu svi ovdje, puno ih je koji nisu u ovoj sudnici". Kroz čitav postupak provlačila se teza da je JNA prepustila zarobljenike "razularenim četnicima" i lokalnim teritorijalcima, gotovo kao da se radi o nesretnom slučaju, a ne o organiziranom zločinu. Dokazi su, međutim, ukazivali na suprotno. Pukovnik JNA Mile Mrkšić, koji je kasnije u Haagu osuđen na 20 godina zatvora, osobno je naredio povlačenje vojne policije s Ovčare, čime je zarobljenicima zapečaćena sudbina. Njegovi podređeni, poput majora Veselina Šljivančanina, bili su ti koji su proveli "trijažu" u bolnici. Ipak, pred beogradskim sudom odgovarali su gotovo isključivo izvršitelji, ljudi u maskirnim odorama bez oznaka JNA ili s četničkim obilježjima.

SPASOJE PETKOVIĆ Ovo je Štuka, ubojica Nicoliera. 'Svejedno mi je hoću li ubiti čovjeka ili kokoš'

Posebno je ilustrativan slučaj Nade Kalabe, jedine žene osuđene za zločin na Ovčari. Njezina priča nije samo statistika, već mikrokozmos osobne mržnje koja je eskalirala u bezumnom nasilju. Kalaba je, prema presudi, među zarobljenicima u hangaru tražila čovjeka kojeg je krivila za otkaz koji je dobila prije rata. Kada ga je pronašla, izdvojila ga je i ispred hangara hladnokrvno usmrtila hicem u potiljak. Za to je djelo osuđena na devet, a kasnije joj je kazna povišena na jedanaest godina zatvora. Njezin čin, motiviran osobnom osvetom, postao je dio kolektivnog zločina koji je pravosuđe kasnije seciralo na način da izbjegne ono ključno - zapovjednu odgovornost vojske u čije ime je zločin počinjen.

Spasoje Petković Štuka: Anatomija jednog monstruma

Usred te sudske farse, kao najupečatljiviji simbol moralnog i pravnog sloma, izronio je lik Spasoja Petkovića Štuke. U vrijeme pada Vukovara bio je golobradi, osamnaestogodišnji mladić iz Rume, ročnik u Gardijskoj motoriziranoj brigadi JNA. Nadimak Štuka zaradio je, bizarno, jer je u vojarni uoči pravoslavnog Badnjaka tražio da mu se posluži riba. U paklu vukovarskih bitaka, taj "običan, prosječan vojnik", kako je sam sebe opisao, preobrazio se u serijskog ubojicu koji se svojim zvjerstvima javno hvalio.

U intervjuu za srbijanski list "Intervju" 29. studenog 1991., u rubrici koja je slavila "heroje Vukovara", Petković je iznio riječi od kojih se ledi krv u žilama.

‌- Sada mi je sasvim svejedno hoću li ubiti čovjeka ili kokoš. Mogao bih ubiti i tebe kada bi mi digao živac. Ovdje sam naučio ubijati jer drugačije ne bih mogao preživjeti.

Opisivao je kako su mu zglobovi na rukama oticali od premlaćivanja zarobljenika, koje je nazivao "običnim kukavicama". S hladnom samouvjerenošću je zaključio:

‌- Neće me metak. Jači sam od sudbine.

Njegov krvavi trag nije počeo na Ovčari. Svjedoci su ga teretili da je na vukovarskom Sajmištu ubio više desetaka ljudi, uključujući starce, žene i djecu. Jedan od suboraca ispričao je kako je Štuka, nakon što su pustili dvoje zarobljenih civila koji su tvrdili da su Jehovini svjedoci, vratio, zaključao ih u zahod i unutra bacio dvije bombe. Na Ovčari je bio jedan od glavnih egzekutora. Sudjelovao je u krvavom "špaliru", mlateći zarobljenike metalnom šipkom dok su ulazili u hangar. Prvi je i započeo s likvidacijama. Izveo je petoricu zarobljenika.

20. STUDENOGA 1991. Zadnja noć Nicoliera i Hrvata na Ovčari: 'Netko će platiti što smo ih toliko počvokali...'

Među njima je bio i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier. Preživjeli svjedok Dragutin Berghofer Beli posvjedočio je kako su Nicoliera najprije zvjerski pretukli. Izmučenog Francuza potom je preuzeo Štuka, odveo ga ispred hangara i pucao mu u potiljak. Iz džepa mu je, prema svjedočenjima, uzeo posljednjih 20 franaka. Miroslav Đanković, osuđenik za zločine na Ovčari, kasnije je ispričao:

‌- Kad se vraćao, dahtao je kao pašče i govorio mi kako ih je ubio. Nisam čuo pucnjeve, ali mi se on sam hvalio. Jedan od ubijenih bio je i neki Francuz. Kasnije mi je Štuka rekao da je Nadi Kalabi poklonio 20 franaka s posvetom.

Nada Kalaba je potvrdila da je primila novčanicu. Ukupan broj ljudi koje je Štuka ubio procjenjuje se na osamdeset. A onda je, u nevjerojatnom obratu, taj monstrum postao ključni adut srbijanskog tužiteljstva.

Preokret: Ubojica kao krunski svjedok

Kada se našao na prvoj optužnici za Ovčaru, Petković je sklopio dogovor s tužiteljstvom i postao svjedok pokajnik. Tvrdio je da je bio tek uplašeni vojnik koji je sve zločine, uključujući tri ubojstva koja je priznao pred sudom, počinio u strahu za vlastiti život, po naređenju zapovjednika TO-a Stanka Vujanovića. Sud mu je povjerovao. Psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je natprosječno inteligentan i da nema sklonost patološkom laganju, što je njegovom iskazu dalo dodatnu težinu. Njegovo svjedočenje "utopilo" je druge pripadnike TO-a i dobrovoljce, a optužnica je zaobišla visoki zapovjedni lanac JNA. Kao kurir kapetana Miroslava Radića i pukovnika Mileta Mrkšića, Štuka je znao previše. Njegovim svjedočenjem, odgovornost za Ovčaru svedena je na incident koji su skrivili lokalni ekstremisti, a ne na sustavni zločin pod patronatom JNA. Zauzvrat je dobio slobodu i status zaštićenog svjedoka koji mu jamči da nikada neće biti izručen Hrvatskoj, koja je za njim također raspisala tjeralicu.

NADA KALABA Ova žena zna tko je ubio Nicoliera. Likvidirala je Josipa, kolegu s posla u Nami

Godinama kasnije, pravda za barem jedan od Štukinih zločina mogla bi doći iz neočekivanog smjera. Gotovo 35 godina nakon ubojstva Jean-Michela Nicoliera, francusko pravosuđe privelo je kraju istragu o smrti svog državljanina. Istražna sutkinja Odjela za ratne zločine u Parizu priprema međunarodni nalog za uhićenje Spasoja Petkovića Štuke. Srbija je Francuzima odobrila ispitivanje Štuke. Francuskoj sutkinji rekao je da nije kriv, ali sutkinja je prikupila dovoljno dokaza protiv njega. 

Francuski istražitelji ne namjeravaju stati na njemu; najavili su da će tražiti i izručenje Veselina Šljivančanina, Stanka Vujanovića i Nade Kalabe. 

Ipak, izručenje Štuke Francuskoj bit će pravno komplicirano. Odvjetnik Anto Nobilo pojasnio je za RTL da su njegov status svjedoka pokajnika i činjenica da Srbija u pravilu ne izručuje svoje državljane velike prepreke. No, dodao je, iskustvo iz slučaja Perković, gdje je Hrvatska pod pritiskom Njemačke izručila svog državljanina, pokazuje da snažan politički pritisak velike sile može promijeniti pravila igre. U međuvremenu, Spasoje Petković Štuka, čovjek koji je priznao da mu je svejedno hoće li ubiti čovjeka ili kokoš, živi na nepoznatoj lokaciji, s novim identitetom, pod zaštitom države za čije je mračne ciljeve nekoć ubijao.