Legendarni Emporio Armani store u Via Manzoni radio je i na dan njegove smrti. Jer "on bi tako htio", kažu. U izlogu mala slika Giorgija Armanija kao malog dječaka. Legendarni dizajner preminuo je jučer poslijepodne, u dobi od 91 godine. Okružen svojim voljenima, Leom Dell'Orcom, svojim suputnikom posljednjih godina, i obitelji, preminuo je u svom stanu u ulici Via Borgonuovo, u srcu Milana, piše Corriere della Sera.

Svi su vjerovali da će i ovaj put uspjeti; do prije nekoliko dana čak se i nazirao izgled obljetnice - 50 veličanstvenih godina mode. Zabava je bila spremna za 28. rujna u dvorištu Palazzo Brera, odmah iza njegove kuće. A onda je stigla vijest o akviziciji La Capannine, koju je potpisao prije samo deset dana. Kao kraj koji je sam napisao: upravo tamo, 1960-ih, upoznao je Sergija Galeottija, koji je kasnije postao njegov životni i radni partner. "Gesta ljubavi, povratak korijenima", opisao je to.

Prije nekoliko tjedana, neposredno prije njegovog 91. rođendana, infekcija pluća prisilila ga je na hospitalizaciju i oporavak kod kuće, zbog čega je propustio - vrlo rijetka pojava - svoju kolekciju u lipnju. Već je prošle godine imao problem, koji je kasnije riješio: i na modnim revijama, tri dana nakon otpusta iz bolnice, htio je pozdraviti svoje goste. Međutim, prošlog lipnja odlučio je ne prisustvovati reviji: "Ali dobro sam", dodao je. Uslijedili su mirni tjedni: njegov rođendan, s bezbrojnim čestitkama iz cijelog modnog svijeta i šire; odluka o kupnji La Capannine; i prije svega, njegov voljeni rad na odjeći.

OPORUKA Kome će pripasti Armanijevo golemo nasljedstvo? Vrijedi između 11 i 13 milijardi eura

Za Armanija je ljeto prošlo mirno, s obitelji. Provodio je s njima naizmjenične dane, ali bio je zaokupljen poslom i prijateljima, inzistirajući da zauzmu njegovo mjesto u vili na Pantelleriji , gdje je obično provodio ljeto, te da ga stalno obavještavaju o svom boravku i otoku. Prije samo nekoliko dana, iznenadna bol u trbuhu se malo pogoršala . Ali ništa što bi nagovijestilo najgore. Ponovno je počeo jesti i zvati kako bi bio u tijeku sa svime.

Jučer, nedugo nakon 15:00 sati, proširila se vijest o njegovoj smrti. I te posljednje riječi, podijeljene na društvenim mrežama: "Nasljeđe koje se nadam ostaviti je nasljeđe predanosti, poštovanja i brige za ljude i za stvarnost. Tu sve počinje." Njegovi gradovi, Milano, gdje je živio, i Piacenza, gdje je rođen, proglasili su dan žalosti za ponedjeljak, 8. rujna, dan njegovog sprovoda, koji će biti privatan.

Rođen je u Piacenzi 11. srpnja 1934. Treće od troje djece. Najmlađi, najljepši, najviše razmažen od strane svoje majke Marije, koja mu je usadila osjećaj za klasu i sofisticirani stil. Nakon rata preselio se u Milano. Nije bilo lako, ali više nego dostojanstveno. Završio je srednju školu i odmah osjetio potrebu da učini nešto za druge. "Brinuti se za tijela", rekao je, razmišljajući kasnije o tome što mu je tada prolazilo kroz glavu. Zbog toga je odabrao medicinu. Put samo naizgled udaljen od onoga koji će kasnije odabrati: jer je anatomija znanost koja će se vratiti da bude moćna u Armanijevom radu. Njegovo znanje će ga dovesti do toga da bolje od drugih razumije što bi bilo savršeno za odijevanje tijela - "pravih", kako je uvijek naglašavao.

Bila je 1953., tri godine na sveučilištu: zatim odluka da se pridruži vojsci i povratak - koji je smatrao previše ograničavajućim - u učionice Sveučilišta. Stoga je odlučio da radi u La Rinascente. Bila je 1957. Moda je ušla u obitelj Armani s njegovom sestrom Rosannom, manekenkom. On, Giorgio, započeo je s izlozima. Nekoliko godina kasnije, Nino Cerruti - prolazeći - primijetio je da su ti izlozi na Corso Vittorio Emanuele bili neviđeno sofisticirani. Bila je 1964. Susret s tim mladićem, u tom trenutku tridesetogodišnjim Giorgiom Armanijem, i povjeravanje mu jedne od svojih linija odjeće bio je prirodan napredak. Put je bio odabran. Moda je postala život ovog prekrasnog muškarca, koji je godinu prije upoznao Sergija Galeottija, mladog poduzetnog čovjeka poput njega samog: formirali su par. Tu je bio menadžer i tu je bio kreativni direktor.

ODLAZAK MODNE IKONE Giorgio i Gianni nisu bili prijatelji. 'Armani odijeva žene. Versace ljubavnice'

Bila je 1975. godina i rođen je Giorgio Armani. Njegov prvi "izum" - povijesni, izraz "dizajner". Autorska prava potvrđena su: "Nisam ni modni dizajner ni krojač, ali osjećam se kao netko tko stvara stil, dizajner", rekao je. I to je bilo to. Put? Jedan uspjeh za drugim jer je Armani, prije svega, shvatio da muškarci i žene "više nisu ono što su nekad bili". Nije to bio klišej, već stvarnost: životi i tijela su se promijenili, ali odjeća je i dalje bila teška, glomazna i konstruktivna. Sve ih je "ispraznio": dekonstruirao je jakne i olakšao muške hlače. I isto je učinio sa ženama koje je odijevao, zamišljajući ih kako sjede za stolom ili žure uhvatiti taksi.

Tada se dogodilo da ga je holivudski redatelj Paul Schrader kontaktirao kako bi dizajnirao odjeću za njegovog Američkog žigola. "Došao je u Milano s Johnom Travoltom i ja sam prihvatio", zabavljeno je prepričao Armani, otkrivajući da protagonist isprva nije trebao biti Richard Gere. Bila je 1980. godina. Bila je to njegova posvećenost u SAD-u. Samo sedam godina nakon osnutka brenda, našao se na naslovnici časopisa Time. Bila je 1982. "Naslovnica možda zadovoljava moju taštinu, ali pažnja koju su posvetili mom radu pruža mi veliko profesionalno zadovoljstvo. Razumjeli su - bez samodopadnosti koju modni pisci često koriste - vrijednost predanosti koja se ne sastoji u dizajniranju nekoliko modela, već u kontinuiranom pokušaju prilagodbe načina odijevanja i življenja, življenja, življenja. Ideje mogućnosti industrijske reprodukcije“, rekao je.

Zatim je to bila jedinstvena vožnja, nikada nije promašivao ritam, već je svake sezone gradio novi dio povijesti, naprijed i naprijed: "Svaki dan nešto naučim iz svog rada", rekao je do samog kraja. Ovdje, bez posebnog redoslijeda jer datumi nisu važni kada se sve događa: Emporio Armani, parfemi, kuća, ljepota, hoteli, EA7, filmovi, knjige, izložbe, naočale, Silosi, visoka moda Privé, palače, brodovi i njegovi prekrasni domovi. Carstvo uvijek usredotočeno na njegovu viziju: koherentna, programatična moda, nikada statična i prije svega nikada "smiješna", izraz koji je mrzio. "Stil", rekao je, "je elegancija, a ne ekstravagancija. Važno je ne biti zapažen, već biti zapamćen."

Ne da je oduvijek sve bilo tako radosno. Iznenadna smrt njegovog životnog i radnog partnera, Sergija Galeottija, označila je jednu od najvažnijih promjena. Bila je 1985. Točnije, 13. kolovoza, datum koji dizajner nikada neće zaboraviti. Prije je Giorgio Armani bio "dizajner"; nakon tog dana postao je "dizajner poduzetnik". "Pokušao sam ispuniti veliku prazninu koju je ostavio Sergio naglošću tipičnom za naivca. Prevladavao sam prepreke, suočavao se s komplikacijama, pokušavao razjasniti svoje ideje, želio sam otkriti svoje slabosti." Glave prema dolje i naprijed ("Dao sam sve i žrtvovao život za svoj posao"), brzo se reorganizirao. Legenda kaže da je sve više postajao prvi unutra i posljednji van, uvijek gaseći svjetla. A kada je ono što je stvorio postalo carstvo, veliko i zavidno, odupro se primamljivim ponudama. Prve su stigle 1990-ih, posljednje prošle godine. „Tvrtka nosi ime svog tvorca, a to stvara vrlo snažnu vezu koja opstaje i nakon prodaje brenda. I samo tržište zahtijeva prisutnost kreativne osobe i u njoj prepoznaje kreativnost , kontrolu i stalnu pažnju.“

Otpor koji je učvrstio u posljednje vrijeme odlučujući što će se dogoditi nakon njega, od njegove stilske ostavštine do njegove nećakinje Silvane Armani i njegove desne ruke Lea Dell'Orca . Sve je bilo dogovoreno sa Zakladom i njezinim pravilima . Izlazio je s oboje kako bi primao pljesak na njihovim najnovijim revijama. Pljesak je volio, zahtijevao, zaslužio. Čak i kada je mogao bez njega zbog svojih voljenih, svojih godina, svog uspjeha, svog novca, svoje slave, svojih palača, svojih brodova... "Zašto bih stao ili 'ne mario'?" rekao je prošle godine, precizno u Parizu. "Ja sam moj posao; kad bih to učinio, to bi značilo da mi nije stalo do sebe."